U tom pismu-traktatu, objasnio je propovjednik, razmatrajući probleme Crkve, Bernard iz Clairvauxa ne nudi institucionalna rješenja, nego savjetuje Eugenu da se okruži dobrim ljudima. Kvalitete koje ga potiče da traži i njeguje vrijede u svako doba. „Potrebni su suradnici dokazanog integriteta, spremni na poslušnost, strpljivi i blagi; čvrste katoličke vjere, vjerni u službi; ljubitelji sklada, mira i jedinstva; razboriti u savjetima, pronicavi u upravljanju, skromni u govoru“. Takve osobe „vole i uživaju u molitvi te u nju polažu svoju nadu više nego u vlastitu mudrost ili rad“, dodao je propovjednik.

U mjeri u kojoj Crkva djeluje u tim okvirima, odražavat će organizaciju anđeoskih hijerarhija. Tko god to razmotri odmah će vidjeti njezino glavno poslanje: slaviti Boga, rekao je biskup Varden te istaknuo da „kako bismo ispravno sagledali zemaljske potrebe, moramo, kroz njih, tražiti ono što je iznad“ odnosno Boga. Sveti Bernard se pita: „Što je Bog? Svemoguća volja, dobrohotna vrlina, nepromjenjivi razum“, rekao je te dodao da je Bog „vrhovno blaženstvo koje iz ljubavi želi s nama podijeliti svoje božanstvo“. On nas je stvorio kako bismo ga željeli, proširuje nas kako bismo ga primili, opravdava nas kako bismo ga zaslužili, vodi nas u pravednosti, oblikuje nas u naklonosti, prosvjetljuje nas znanjem, čuva nas za besmrtnost, poručio je biskup.

Stoga, bez obzira na sve drugo čime se prelati moraju baviti – a toga ima mnogo – te stvarnosti valja razmotriti prije svega,  napomenuo je norveški biskup. Na taj će način njihovo razmatranje praktičnih pitanja također biti prosvijetljeno, uredno, blagoslovljeno i plodonosno. Kako je smatrao sâm Bernard, prelat treba biti principijelan, svet i strog, ali trebao bi biti i prijatelj Zaručnika i radovati se dijeleći to prijateljstvo s drugima, naglasio je.

U desetoj se meditaciji propovjednik osvrnuo na još jednoga sveca: svetog Augustina, duhovnoga oca redovničke zajednice pape Lava XIV. Hiponski biskup često opisuje biskupsku službu kao sarcinu, legionarski zavežljaj. To je „pomalo brutalna“ slika, primijetio je mons. Varden, koju je zamislio netko tko je poznavao pustoš i strah sjevernoafričkog pustinjskog krajolika.

„Nosi svoj teret do kraja. Ako ga voliš, bit će lagan; ako ga mrziš, bit će težak“, kaže Augustin u jednoj propovijedi. Iako pastoralni teret izgleda zastrašujuće, zastrašujući je samo ako ne primijetimo tko nam teret stavlja na ramena, primijetio je propovjednik. Jer to nije ništa drugo nego sudjelovanje u slatkom jarmu samoga Krista, koji nam daje otkriti da je križ koji nam je povjeren svijetao i lagan, te da je mogućnost da ga dijelimo razlog za radost, istaknuo je biskup Varden, a izvijestio je Vatican News.