„Slavimo rođendan oca Gabrića u vremenu korizme, u povlaštenom vremenu u kojem želimo nešto učiniti prema Bogu, bližnjemu i samima sebi“, rekao je u uvodu homilije o. Nikolić te potaknuo okupljene da, poput oca Gabrića, u hodu kroz korizmu budu prožeti molitvom, djelima milosrđa i pokorom. Istaknuo je kako je sve što je otac Gabrić činio bilo prožeto molitvom, osobito kontemplativnom. Napisao je mnogo molitava koje nisu bile usmjerene samo prema osobnoj pobožnosti, nego i prema drugome čovjeku.

Govoreći o njegovu djetinjstvu, o. Nikolić podsjetio je kako je mali Ante, sve do dvanaeste godine, svakoga jutra slušao molitvu svoga oca, koji se rano budio kako bi prehranio obitelj. Iako nije sve razumio, bio je svjestan Autoriteta kojega su roditelji poštovali. Njegova majka svako je jutro klečala pred Gospinom slikom, a to je na njega ostavljalo snažan dojam. U takvom molitvenom ozračju obitelji, osobito kroz molitvu Anđeo Gospodnji, u njemu je rasla i razvijala se klica duhovnoga zvanja.

„Ljubav prema drugima – tu je bio nenadmašan. Nikoga nije zaobilazio, prihvaćao je svakoga čovjeka i u njemu su ljudi prepoznavali Božju prisutnost“, istaknuo je propovjednik. Podsjetio je i da je ovih dana objavljena prva knjiga o ocu Gabriću prevedena na bengalski jezik pod naslovom „Božje biće bilo je među nama“.

O. Nikolić naveo je kako je o. Gabrić poštivao svakoga, uvijek imao riječ ohrabrenja i nikada se nije žurio, premda je imao mnogo obveza. Puštao je ljude da govore, slušao ih, hrabrio u teškoćama i molio s njima. U duhovnim vježbama zapisao je: „Nikada slatko jesti, spavati na tvrdom, ustajati u 3.30 i poštivati svakoga čovjeka kojega susretnem, napose siromašne i potrebite“. Te odlike, istaknuto je, svjedoče da je doista bio čovjek pokore i da je na poseban način pokazivao što znači ljubiti Boga i bližnjega. Kroz oko sedam tisuća pisama koja je napisao može se iščitati koliko je bio Božji čovjek, koliko je gorio i izgorio za duše.

Na pitanje čime se branio u džungli, odgovarao je da je to bila krunica koju je nosio i molio. U njega su, kako je istaknuto, povjerenje imala i državna ministarstva, osobito u trenutcima kada je prijetila glad, jer nije bio podložan korupciji. Znao je reći da je bio „suh kao bakalar, ali pun Božje ljubavi“.

Propovjednik je citirao i pismo dobročinitelja Josipa koji piše Gabriću: „Radio sam tjedan dana noću, dva sata dulje. Iako bolestan, išao sam svaku noć u krevet u dva sata, sav slomljen od umora. Zaradu koju sam dobio šaljem za vašu siročad, za koju je raspeti Spasitelj također prolio krv. Dragi Isus neka vas krijepi u vašim dnevnim križevima da možete ustrajati u traženju neumrlih duša“. Otac Gabrić mu je odgovorio: „Krijepio i mene i tebe, dragi moj Josipe, i sve vas, moji prijatelji i dobrotvori, s njime, križem, putem dnevnog života, junački naprijed do Kalvarije. On zove, On žeđa za tvojom ljubavlju, žeđa za dušama“.

„A ti, za čim ti žeđaš?“ – upitao je na kraju o. Nikolić, obraćajući se okupljenima. „To je pitanje koje večeras postavljam svakome od nas koji smo došli proslaviti njegov rođendan. Kako tvoja korizma i tvoj život prolaze? Jesu li povezani s Bogom? Jesu li okrenuti prema bližnjemu? Znam li učiniti pokoru koja će pokazati da sam gospodar svoga života, da me ne vodi moda ni razne struje, nego da imam pogled u duhu Evanđelja na život i svijet oko sebe, kakav je imao Sluga Božji o. Ante Gabrić?“, zaključio je homiliju o. Nikolić.

Uz župnika fra Denisa Šimunovića, suslavili su p. Bojan Bijelić i đakon fra Josip Brandejs.