Na izložbi su predstavljena 33 likovna djela iz zbirke don Anđelka Zdeslava Kaćunka, koja je nastajala od 1991. do danas, a posjetiteljima donosi različite umjetničke interpretacije motiva križa, raspeća i Kristove muke.

Program je vodila ravnateljica Muzeja Gacke Snježana Bogdanić, a o izložbi su govorili povjesničarka umjetnosti i kustosica Muzeja Marija Uzelac, akademski slikar i konzervator-restaurator Zlatko Bielen te vlasnik zbirke don Anđelko Zdeslav Kaćunko, župni vikar u Otočcu. U programu otvorenja sudjelovali su također Župni zbor „Sv. Cecilija“ pod vodstvom Gabrijele Degoricije za orguljama, i profesor tambure Zvonimir Tonković.

Kustosica Uzelac, govoreći o religijskoj tematici u suvremenoj umjetnosti, istaknula je da izložena djela potpisuju brojni istaknuti umjetnici, među kojima su Ivan Lacković Croata, Ivica Propadalo, Dimitrije Popović, Mersad Berber, Stipe Golac, Tihomir Lončar itd., a zbirka uključuje i radove umjetnika amatera te autora s područja Otočca i Gospića. Premda se razlikuju po likovnom izrazu i pristupu sva djela povezuje zajednička tema: motiv križa kao simbola vjere, patnje i ljudske egzistencije. A za vlasnika zbirke rekla je kako njegova uloga nadilazi sakupljanje umjetnina i pokazuje posvećenost umjetnosti kao prostoru dijaloga između vjere, kulture i suvremenog društva.

Slikar Bielen je u stručnom osvrtu najprije istaknuo kako je u don Anđelkovoj zbirci – karakterističnoj po različitim autorima, stilovima, tehnikama i vrjemenu nastanka – „zajednički nazivnik“ tema koja ih veže, a to je „Krist, muka Kristova i spasonosna nada koju nam pruža. Zato don Anđelko gleda prije svega na duhovnu poruku koju osjeća zajedničkom svih ovim djelima“.

Potom je predstavljač izložena djela iz zbirke kao cjeline razvrstao „prema uočljivoj namjeri i pristupu sami autora“. Tako su se neki, posvijestio je, usredotočili na izražaj Kristova lica, drugi su naglasili količinu patnje koju Krist trpi na križu, a neki su prenijeli suosjećajno nježne prikaze raspeća čak i u idiličnom okruženju. Na kraju, dodao je Bielen, neke su slike izvan navedenih pristupa i veže ih neuobičajena obrada teme ili neki detalj koji govori sam za sebe. Pritom je istaknuo rad akademskog slikara Tihomira Lončara čiji se Raspeti Krist „nalazi u viziji Uskrsnuća – Uzašašća nagovješćujući Nadu s prikazom naroda pod križem u gestama od začuđenosti i straha do ushićenja“. Prikaz izložbe zaključio je zahvalom Kaćunku što je promatračima omogućio da ne samo uoče umjetničku kreativnu raznolikost, nego također, bilo vjernici, bilo ne-vjernici, promišljaju „o događaju koji obilježava našu civilizaciju već više od 2000 godina“.

Obraćajući se na kraju velikom broju okupljenih posjetitelja, don Anđelko je najprije podsjetio kako je stvaranje zbirke započelo posve neplanirano u siječnju 1991., u vrijeme dramatične zebnje pred užasom rata, kada je na poziv Stanka Pavkovića, tadašnjeg studenta teologije, otišao pogledati jednu njegovu sliku. „Najprije sam ostao jako iznenađen crnim likom raširenih ruku, a potom sam pretrnuo kad je naveo naziv slike – Ovoliko te volim. To su u njegovoj mladenačkoj kreativnoj viziji bile Isusove riječi Hrvatskoj“, prepričao je Kaćunko kako je od tog trenutka posve spontano počeo nabavljati slike Isusa na križu, što je bio i njegov podsvjesni znak vjere i nade da će Hrvatska, „unatoč razapetosti na ratni križ, na kraju pobijediti čvrstom vjerom utemeljenoj na Kristovoj pobjedi na Križu“. Potom je otkrio kako se njegova zbirka sedam puta selila zajedno s njime od Hrvatskog Leskovca do Zagreba, Gospića i Otočca, ali „zarobljena u svežnjevima“, tako da je i on sam prvi put vidi izloženu u cjelini. Spontani pljesak okupljene publike dobio je nakon što je objavio da izložbu ostavlja trajno svome Otočcu. Zahvalivši svima, na kraju je izrazio želju da svi posjetitelji izložbe dožive blagoslov koji zrači iz liturgijskog ‘introitusa’ Velikog četvrtka „mi treba da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista, u kojem je spas, život i uskrsnuće naše, po kojemu smo spašeni i oslobođeni!“

Kustosica Bogdanić je na kraju podsjetila da su, iako ova izložba nije dio dugogodišnjeg izložbenog ciklusa Muzeja Gacke „Likovni umjetnici u Muzeju“, u zbirci zastupljeni i autori Marina Bogdanić (Otočac) i Zoran Trtica (Gospić) koji su u sklopu spomenutog programa namijenjenog predstavljanju likovnog stvaralaštva lokalnih autora i povećanju vidljivosti njihovih radova imali samostalne izložbe.

Uz izložbu je objavljen i katalog koji donosi reprodukcije izloženih radova te stručne tekstove o zbirci i umjetničkim pristupima religijskoj tematici u suvremenoj umjetnosti. Jedno od djela iz zbirke, rad nepoznatog autora, pripadnika talijanske škole, iz 18. stoljeća, za potrebe ove izložbe restaurirao je konzervator-restaurator Zlatko Bielen, čime je dodatno istaknuta vrijednost i briga za očuvanje likovne baštine.

Izložba „Moj križ svejedno gori“, nazvana prema pjesmi velikoga hrvatskog pjesnika Josipa Pupačića, što je također naziv slike Matka Trebotića, ostaje otvorena do 12. travnja.