Oko 800 sudionika križnog puta, među kojima je bio i biskup Vidović, okupilo se ispred crkve sv. Jere na Prirovu. Ondje je počela prva postaja s molitvom viškog dekana i župnika don Milana Šarića i blagoslovom samostanskog starješine fra Žarka Mule.

Križni put predvodio je župnik Šarić. Križ od postaje do postaje nosili su dobrovoljci, koji su ujedno i sudjelovali u čitanju tekstova na pojedinim postajama. Uz župnika Šarića na postajama je bio župni zbor mladih koje je s gitarom predvodio Dominik Šabić. Don Milan je na svakoj postaji ukratko govorio o povijesti i zanimljivostima pojedine postaje i mjesta na kojemu se postaja nalazi. Hodočasnici su, između ostaloga, pohodili osam crkvi i crkvica, kao i Gospinu Batariju.

Crkva sv. Jere na Prirovu građena je u sklopu sakralnog kompleksa podignutog u prvoj četvrtini 16. stoljeća uporabom antičkih građevinskih elemenata. Samostan je podignut na ostacima rimskog kazališta, zbog čega ima prepoznatljiv kružni oblik.

Druga postaja bila je u crkvi Duha Svetoga koja je sagrađena u zapadnom dijelu viške luke krajem 17. stoljeća od kamenja razgrađene kule antičke Isse (Visa).

Treća postaja bila je kod kapele sv. Marije Magdalene na padini brda južno iznad grada Visa. Kapela je podignuta u 19. stoljeću kao mjesto molitve i odmora za stanovnike koji su odlazili raditi u poljima. Četvrta postaja bila je kod crkve sv. Kuzme i Damjana koju je sagradila obitelj Dojmi u 17. stoljeću na mjestu starije crkve.

Peta postaja bila je u crkvi i svetištu Gospe od Velog Sela (Podselje), najvažnijem marijanskom svetištu na otoku Visu. Izvorno potječe iz 14. stoljeća. Crkva je tijekom stoljeća više puta proširivana tako da je današnja sakristija izvorno svetište. Do 16. stoljeća ondje se nalazila središnja župa otoka Visa. Svetištu je status biskupijskog marijanskog svetišta dodijelio biskup Miho Pušić. Uz glavno svetište smještena je i crkva sv. Margarite iz 15. stoljeća.

Šesta postaja bila je kod križa na Čunkovici, sedma na polju Galija, osma kod križa u Zlopolju, a deveta na cesti prema gradu Visu. Deseta je bila na novoj zaobilaznici iznad Kuta, a jedanaesta kod crkve sv. Jurja koja je podignuta u 11. stoljeću na starijim temeljima na poluotoku, na ulazu u višku luku. To je jedan od najstarijih sakralnih objekata na otoku Visu. Po njoj viška luka nosi ime, a sv. Juraj štuje se kao zaštitnik grada Visa.

Dvanaesta postaja bila je u crkvi sv. Ciprijana i Justine, koja je podignuta 1742. na mjestu starije crkve iz 15. stoljeća. Trinaesta postaja bila je kod utvrde Gospina Batarija iz 1841., koja je smještena u središtu viške luke i dio je povijesnog obrambenog sustava grada. Nekada se u njoj nalazila kapela Gospe Lurdske.

Četrnaesta postaja bila je u župnoj crkvi Gospe od Milosrđa na Spilicama. Ta trobrodna crkva počela se graditi početkom 15. stoljeća, a pokazuje spoj gotičkih, renesansnih i baroknih elemenata. Na crkvi je jedna od najistaknutiji preslica u Dalmaciji s tri zvona. U toj je crkvi, nakon križnog puta, misno slavlje predvodio biskup Vidović u zajedništvu s jedanaest svećenika, među kojima su bili generalni vikar don Ivan Jurin i dekani Hvara i Brača don Toni Plenković i don Ivica Huljev. Liturgijsko pjevanje predvodili su članovi župnog zbora i zbora mladih uz orguljsku pratnju Nine Šabić r. Vojtek.

Na kraju misnog slavlja dekan Šarić zahvalio je svima koji su pomogli u organiziranju i ostvarenju križnog puta Hvarske biskupije. U tome su sudjelovale domaćice, policajci, članovi Gorske službe spašavanja i vatrogasci među kojima je bio gradonačelnik Visa Hrvoje Mratinić.

Biskup Vidović zahvalio je sudionicima križnog puta, rekavši da vidi i osjeća da su tjelesno umorni, ali duhovno osvježeni i zadovoljni. Istaknuo je da je euharistija i misno slavlje vrhunac kršćanskog života, pa tako i tog križnog puta.