Koncelebrirali su još i katedralni župnik Alojz Kovaček, rektor Bogoslovnog sjemeništa vlč. dr. Stjepan Radić, ravnatelj UZUK-a vlč. Mato Gašparović, kancelar Nadbiskupskog ordinarijata vlč. mr. Dario Hrga, tajnik vlč. Nikola Klemen te administrator Vjesnika vlč. Stjepan Maroslavac. U asistenciji su bili đakovački bogoslovi.

Biskupi, svećenici i asistencija su u svečanoj procesiji iz sakristije sišli u podnožje katedrale gdje je počeo obred blagoslova maslinovih grančica. Biskup Ćurić ih je blagoslovio, a potom prošao katedralom i blagoslovio grančice koje je narod donio na slavlje Cvjetnice u spomen Isusova ulaska u Jeruzalem. Evanđelje o tom događaju je navijestio vlč. Klemen.

Misno slavlje nastavljeno je naviještajem misnih čitanja a potom je uslijedilo svečano pjevanje Muke Gospodina Isus Krista po Mateju. Katedralni zbor je predvodio pjevanje, a pojedine uloge preuzeli su članovi Zbora i bogoslovi dok je ulogu Isusa pjevao vlč. Gašparović, a narator je bio sudski vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije vlč. dr. Zdenko Ilić.

Biskup Ćurić homiliju je počeo izražavajući radost što „kao zajednica Božjega naroda naše nadbiskupije, doživljavamo i ponovnu nazočnost u katedrali našeg nadbiskupa Đure, koji je među nama poslije nekoliko mjeseci oporavaka nakon tjelesne povrede.“

„Da, Božji smo narod, a svaki od nas u njemu kao pojedinac te nikako nisu nevažni moji koraci, moja djela i moja uloga u zajednici Božjeg naroda“ dodao je biskup Ivan te nastavio: „I danas možemo osjetiti kako poruka našeg pape Lava XIV. za ovogodišnju korizmu pogađa realnost kad podsjeća da se obraćenje na koje Isus poziva odnosi na savjest pojedinca, ali i ‘na stil odnosâ, kvalitetu dijaloga i sposobnost da se uhvatimo u koštac s izazovima koje stvarnost stavlja pred nas (…) u današnjem svijetu, žednom pravde i pomirenja.’“

Biskup Ćurić podsjetio je na prošlotjedni scenski prikaz Muke Isusove u Đakovu. „I sam sam promišljao, prebirući po istini da smo Božji narod, njegova „Milina“ (usp. Iz 62, 4). Mislio sam na nâs u Đakovu, na naš hrvatski narod, ali i još puno šire – na narod koji je zapravo cijelo čovječanstvo, kruna među svim bićima stvorenima po Božjoj promisli i njegovoj stvoriteljskoj ljubavi. I da smo sinovi i kćeri Abrahama, djeca njegove vjernosti i predanja; i da smo u Kristu postali „novi narod“ krštenika, nazvani po njegovu imenu, … A tako je često, tomu nasuprot, u uprizorenju i današnjem navještaju Muke odjekivala riječ ‘svjetina’.“

U nastavku je protumačio tu riječ. „I dalje je riječ o zajednici, narodu, no sada s nekim snažnim prizvukom nestalnosti i zavodljivosti, bez očitovane čvrstine i interesa za dubinu, za odgovornost riječī i postupaka; za vrijednosti koje nose našu sadašnjost i budućnost i pokazuju naše ideale … Narod i svjetina! I u jednom i u drugom pronalazim sebe i svoj život. U čemu sam sudionik, aktivni promicatelj i zagovornik; u čemu promatrač s distance, nepovjerljiv ili razočaran?“, zapitao je.

Naglasio je da je za svakoga je od njih važno odgovoriti: „Na što upućuje i kamo nas usmjeruje susret s Kristovom žrtvom na križu?“ Potom je naveo molitvu pape Franje koju je on napisao prošle godine za pobožnost križnog puta: ‘Mi, Gospodine, obično idemo u suprotnom smjeru od tvoga. Tvoje oči gledaju u naša srca. Možemo se okrenuti, pogledati te i slijediti, osjetiti da bi bilo bolje promijeniti smjer. (…) Istina je da Isusov put traži žrtvu. Ali u njoj sve iznova cvjeta: ono što je rascjepkano i razdirano sukobima ide prema pomirenju, ponovno se otkriva plodnost Božjih obećanja, mekša se srce kameno, … „Vjeruj tom pogledu punom ljubavi, Spasitelj je to!’,  zaključio je homiliju biskup Ćurić.

Na kraju misnoga slavlja biskup Ćurić je još jednom izrazio radost zbog nazočnosti nadbiskupa Hranića te najavo da će on predvoditi misno slavlje na svetkovinu Uskrsa, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.