LAV XIV.

OPĆA AUDIJENCIJA

Trg sv. Petra

Srijeda, 29. travnja 2026.

Čitanje: Mt 28, 16-20

Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!« »I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«

Apostolsko putovanje u Alžir, Kamerun, Angolu i Ekvatorsku Gvineju

Draga braćo i sestre, dobar dan i dobrodošli!

Danas želim govoriti o apostolskom putovanju na kojem sam boravio od 13. do 23. travnja, posjetivši četiri afričke zemlje: Alžir, Kamerun, Angolu i Ekvatorsku Gvineju.

Od samog početka svog pontifikata razmišljao sam o putovanju u Afriku. Zahvaljujem Gospodinu koji mi je omogućio da ga ostvarim kao pastir, kako bih susreo i ohrabrio Božji narod, a ujedno i da ga proživim kao poruku mira u povijesnom času obilježenom ratovima i teškim i čestim kršenjima međunarodnoga prava. Izražavam svoju najiskreniju zahvalnost biskupima i građanskim vlastima koji su mi iskazali gostoprimstvo i svima onim koji su sudjelovali organizaciji.

Providnost je htjela da prva etapa bude upravo zemlja u kojoj se nalaze mjesta vezana uz život svetog Augustina – Alžir. Tako sam se, s jedne strane, našao na izvorima duhovnog identiteta, a s druge strane, prelazio i učvršćivao vrlo važne mostove za današnji svijet i Crkvu: most prema vrlo plodnom dobu crkvenih otaca; most prema islamskom svijetu; most prema afričkom kontinentu.

U Alžiru sam bio primljen ne samo s poštovanjem već i srdačno, te smo imali priliku izravno iskusiti i svijetu pokazati da je moguće živjeti zajedno kao braća i sestre, čak i pripadajući različitim religijama, kada se prepoznajemo kao djeca istog milosrdnog Oca. Bila je to, k tome, povoljna prilika da učimo od svetog Augustina: svojim životnim iskustvom, svojim spisima i svojom duhovnošću on je učitelj u traženju Boga i istine. Svjedočanstvo je to koje je danas važnije nego ikad za kršćane i za svakog čovjeka.

U sljedeće tri zemlje koje sam posjetio, stanovništvo je većim dijelom kršćansko, te sam, dakle, uronio u ozračje slavlja vjere, tople dobrodošlice, potaknute i karakterističnim obilježjima afričkog naroda. I ja sam, poput mojih predšasnika, iskusio nešto od onoga što je Isus doživio s mnoštvom u Galileji: vidio ih je žedne i gladne pravednosti i navješćivao im je: „Blago siromasima, blago krotkima, blago mirotvorcima…“. Prepoznajući njihovu vjeru, govorio je: „Vi ste sol zemlje i svjetlo svijeta“ (usp. Mt 5, 1-16).

Posjet Kamerunu omogućio mi je da ojačam poziv na zajedničko zalaganje oko pomirenja i mira, zato što je i ta zemlja, nažalost, obilježena napetostima i nasiljem. Drago mi je što sam posjetio Bamendu, u anglofonskom govornom području, gdje sam sve potaknuo da zajedno rade na miru. Kamerun se naziva „Afrika u malom“ zbog raznolikosti i bogatstva svoje prirode i dobara. No, taj izraz možemo shvatiti i u smislu da se velike potrebe cijelog kontinenta mogu pronaći upravo u Kamerunu: potreba za pravednom raspodjelom bogatstva; potreba da se pruži prostor mladima, prevladavajući duboko ukorijenjenu korupciju; potreba promicanja cjelovitog i održivog razvoja, suprotstavljajući se raznim oblicima neokolonijalizma dalekovidnom međunarodnom suradnjom. Zahvaljujem Crkvi u Kamerunu i čitavom kamerunskom narodu koji me primio s toliko ljubavi i molim se da duh jedinstva koji se očitovao tijekom mog posjeta ostane živ i vodi buduće odluke i djelovanja.

Treća etapa putovanja bila je Angola, velika zemlja južno od ekvatora, s višestoljetnom kršćanskom tradicijom, vezanom uz portugalsku kolonizaciju. Kao i mnoge druge afričke zemlje Angola je, nakon što je stekla neovisnost, prošla kroz burno razdoblje, koje je u njenom slučaju označeno krvoprolićima u dugotrajnom unutarnjem sukobu. U tom talioniku povijesti, Bog je vodio i pročišćavao Crkvu, obraćajući je sve više prema služenju Evanđelju, ljudskom napretku, pomirenju i miru. Slobodna Crkva za slobodan narod! U marijanskom svetištu Mamã Muxima – što znači „Majka Srca“ – osjetio sam kako kuca srce angolskog naroda. U različitim susretima s radošću sam vidio toliko redovnika i redovnica svih dobnih skupina, proročki znak Kraljevstva nebeskog usred njihova naroda; vidio sam vjeroučitelje koji se u potpunosti posvećuju dobru svojih zajednica; vidio sam lica starijih ljudi, oblikovana trudom i patnjama, s kojih je zračila radost evanđelja; vidio sam žene i muškarce kako plešu u ritmu hvalospjeva Uskrslom Gospodinu, temelju nade koja odolijeva razočaranjima uzrokovanim ideologijama i praznim obećanjima moćnika.

Ta nada zahtijeva konkretno zalaganje, a Crkva ima zadaću, svjedočenjem i hrabrim naviještanjem Božje riječi, priznati prava svih i promicati njihovo učinkovito poštivanje. U susretu s građanskim vlastima Angole, kao i vlastima drugih zemalja, zajamčio sam spremnost Katoličke Crkve da nastavi davati taj doprinos, posebno na polju zdravstva i obrazovanja.

Posljednja zemlja koju sam posjetio bila je Ekvatorska Gvineja, 170 godina nakon prve evangelizacije. Mudrošću tradicije i svjetlom Krista, gvinejski narod je prolazio kroz nedaće svoje povijesti i posljednjih je dana, u prisutnosti Pape, s velikim oduševljenjem obnovio svoju spremnost zajedno kročiti prema budućnosti nade.

Ne mogu zaboraviti što se dogodilo u zatvoru u Bati, u Ekvatorskoj Gvineji: zatvorenici su iz svega glasa pjevali pjesmu zahvale Bogu i Papi, tražeći da se moli „za njihove grijehe i njihovu slobodu“. Nikada nisam vidio ništa slično. Zatim su zajedno sa mnom molili Očenaš po velikom pljusku. Pravi znak Kraljevstva Božjeg kraljevstva! Pod tom istom kišom, na stadionu u Bati održan je veliki susret s mladima. Bilo je to slavlje kršćanske radosti, s dirljivim svjedočanstvima mladih koji su u Evanđelju pronašli put slobodnog i odgovornog rasta. Vrhunac tog slavlja bilo je euharistijsko slavlje sljedećega dana, koje je bilo dostojna kruna posjeta Ekvatorskoj Gvineji i ujedno čitavog apostolskog putovanja.

Draga braćo i sestre, Papin posjet je, za afričke narode, prilika da se njihov glas čuje, da izraze radost što su Božji narod i nadu u bolju budućnost, kao i dostojanstvo za svakog pojedinca i za sve zajedno. Sretan sam što sam im pružio tu mogućnost i istodobno zahvaljujem Gospodinu na onome što su oni meni dali: neprocjenjivo bogatstvo za moje srce i moje poslanje.

______________________________

U sklopu pozdrava poljskim vjernicima

[…] Danas, na obljetnicu oslobođenja njemačkog nacističkog logora u Dachauu, slavite Dan mučeništva poljskog klera u Drugom svjetskom ratu. Utječite se zagovoru i zaštiti biskupâ, svećenikâ i sjemeništaraca – mučenika totalitarnih režima 20. stoljeća. Neka posebno zagovaraju mlade, da hrabro odgovore na Božji poziv. Moj blagoslov svima!

U sklopu pozdrava talijanskim vjernicima

[…] U liturgiji se danas slavi sveta Katarina Sijenska, dominikanska djevica i crkvena naučiteljica. Dragi mladi, budite zaljubljeni u Krista, kao što je to bila Katarina, kako biste ga slijedili gorljivo i vjerno. Vi, dragi bolesnici, uronite svoje patnje u otajstvo ljubavi Otkupiteljeve Krvi, koju je svetica iz Siene razmatrala s posebnom pobožnošću. A vi, dragi mladenci, svojom uzajamnom ljubavlju budite znak Kristove ljubavi prema Crkvi.

Moj blagoslov svima!