Na početku propovijedi biskup je pojasnio kako slavlje svetkovine Presvetoga Tijela i Krvi Kristove znači da vjernici ispovijedaju vjeru u Kristovu prisutnost pod prilikama kruha i vina. Istaknuo je kako je to prigoda za dublje razumijevanje i klanjanje Tijelu i Krvi Gospodinovoj, koju je Krist prolio za cijelo čovječanstvo ljubeći ga do kraja.

Govoreći o evanđeoskom ulomku, biskup je istaknuo kako je šesto poglavlje Ivanova evanđelja posvećeno otajstvu kruha života te da se u njemu, poput zajedničke niti, ponavljaju riječi: jesti, piti, tijelo, krv, život i živjeti.

„Ja sam kruh živi koji je s neba sišao; tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke; kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta“, citirao je Isusove riječi te pojasnio:

„Kao što se vječna Božja Riječ utjelovila u krilu Djevice da utaži duhovnu glad i žeđ čovječanstva, tako je ta utjelovljena Božja Riječ ostala među nama pod prilikama kruha i vina kako bi otjerala osjećaj izgubljenosti i napuštenosti te da Bog i njegov dah božanskoga života u svakome trenutku budu nadohvat ruke.“

Govoreći o euharistijskom slavlju, biskup je rekao kako svaki put kada vjernička zajednica slavi Boga, ona slavi i njegovu dobrotu zahvaljujući mu za sve što je učinio za ljudski rod tijekom povijesti spasenja.

U svom promišljanju osvrnuo se i na Mojsija te izabrani Božji narod koji je četrdeset godina prolazio pustinjom hraneći se manom i plodovima zemlje, što su doživjeli kao poseban znak Božje brige. To je povezao s kršćanskom zajednicom koja je također putujući Božji narod, ovisan o materijalnoj i duhovnoj hrani kojom ga Bog hrani.

„Euharistija je stol koji Gospodin pred nas prostire. Iz kruha koji na euharistiji dijelimo proizlazi potreba za zajedništvom. Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo i svi smo dionici jednoga kruha. Euharistija je kruh koji se lomi i dijeli s braćom i sestrama u zajednici. To pretpostavlja da se svi obvezuju biti jedno srce i jedna duša“, rekao je biskup.

Nadalje je govorio o okupljanju kršćana oko euharistije, važnosti vjere te razmatranju Božje riječi prije primanja euharistije. Podsjetio je i na poziv pape Lava XIV. vjernicima da upru pogled prema Srcu Isusovu kako bi ono preobrazilo njihova srca i učinilo ih strpljivijima, velikodušnijima i suosjećajnijima.

Govoreći o procesiji nakon mise, biskup je istaknuo kako vjernici njome žele posvjedočiti da, slijedeći Kristov put istine i ljubavi te živeći u skladu s kršćanskim i ljudskim vrijednostima, sukladno svojim sposobnostima i darovima žele pridonositi dobrobiti grada, biskupije i svakoga pojedinca.

S biskupom su suslavili katedralni župnik don Marin Lučić i drugi katedralni svećenici, kao i redovnici iz gradskih samostana.

U tijelovskoj procesiji ulicama Grada biskup je nosio Presveti Oltarski Sakrament u pokaznici pod baldahinom koji su nosili bratimi Presvetoga Sakramenta. Putem kojim je prolazio Presveti Oltarski Sakrament prvopričesnici u bijelim haljinama posipali su latice cvijeća. U procesiju su se uključili i redovnici te brojni vjernici nakon misa u gradskim crkvama.

Mješoviti katedralni zbor predvodio je pjevanje euharistijskih pjesama. Četiri postaje s molitvom i blagoslovom bile su ispred crkve sv. Josipa, ispred franjevačke crkve, ispred crkve sv. Vlaha te u katedrali.