Svetkovina je to kojom grad Đakovo slavi svoje nebeske zaštitnike, a đakovačka katedrala svoga naslovnika i zaštitnika sv. Petra te nadbiskup redi nove svećenike.

Misno slavlje predvodio je mons. Nikola Eterović u zajedništvu đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića, članova Prvostolnoga kaptola i svećenika središnjih nadbiskupijskih ustanova. Kod oltara su posluživali đakoni Hermann Sourou Hounye i Gutenberg Zinsou Kodjo te đakovački bogoslovi. Pjevanje je predvodio župni zbor Santo.

Na početku mise nadbiskup je pozvao vjernike da se duhovno sjedine u molitvi za dvije važne nakane pape Lava XIV. a one su za jedinstvo crkava i mir u svijetu. Uslijedili su psalmi Prve Večernje koje je predmolio đakon.

Homiliju je izrekao kanonik mons. dr. Vladimir Dugalić, koji se osvrnuo na apostolske prvake. „Oni predstavljaju dvije dimenzije iste apostolske stvarnosti: Petrovu službu jedinstva i Pavlovu dinamiku poslanja. Jedno bez drugoga nije dovoljno. Jer jedinstvo Crkve nije u tome da svi budemo isti, nego da svi pripadamo Kristu. Crkva koja bi sačuvala jedinstvo, a izgubila misijski žar, iznevjerila bi svoje poslanje. Crkva koja bi bila samo u pokretu, ali bez apostolskog temelja, izgubila bi svoj identitet. Zato ih liturgija ne dijeli. Jer Krist nije htio dvije Crkve. Htio je jednu. I upravo ta jedna Crkva o njihovoj svetkovini prima nove prezbitere.“

O Petrovoj službi u Crkvi propovjednik je rekao kako Petar nije stijena zato što posjeduje neku vlast u zajednici. Njegova je služba čuvati jedinstvo Tijela Kristova. Ključevi koje prima nisu znak dominacije. Oni su znak odgovornosti da euharistijsko zajedništvo ostane u istini apostolske vjere. U riječima koje svećenik izgovara na oltaru Ovo je moje tijelo! „krije se sva veličina i sva poniznost svećeništva. Svećenik je najveći upravo onda kada postaje najmanje vidljiv. Kada ljudi kroz njega susretnu Krista. To je možda najljepša definicija prezbiterske službe“, rekao mons. Dugalić.

U nastavku se osvrnuo na tumačenje riječi sinodalnosti, ističući kako ono izvire iz oltara i da joj je cilj zajedničko traženje volje Duha Svetoga. Sinodalnost je Crkva u kojoj svaki dar nalazi svoje mjesto, a svaka služba služi izgradnji zajedništva. Tu svećenici imaju važnu ulogu stvaranja zajedništva, a današnji svijet treba pastire, ljude molitve, ispovjednike koji će znati slušati, propovjednike iz kojih će biti vidljivo da s Kristom žive, tumačio je dr. Dugalić te naglasio kako „sinodalnost izvire iz euharistije“.

Homiliju je dr. Dugalić zaključio pozivom na molitvu za svećenike da imaju Petrovu vjeru, Pavlov misionarski žar koji ne poznaje granice i iz kojeg proizlazi jedinstvo u različitosti darova i karizmi, poniznost slušati Duha Svetoga zajedno s cijelom Crkvom te da njihovo svećeništvo bude most zajedništva u sinodalnoj Crkvi.

Na kraju misnoga slavlja nadbiskup Hranić je zahvalio nadbiskupu Eteroviću na predvođenju mise bdjenja. Osvrnvuo se na njegovu diplomatsku službu i zauzimanje za međunarodno priznanje Republike Hrvatske. „Istodobno Vam naša Nadbiskupija zahvaljuje jer ste upravo Vi veoma zaslužna osoba za uzdignuće naše Đakovačke ili bosanske biskupije na čast Đakovačko-osječke nadbiskupije i metropolitanskoga sjedišta, što je grad Osijek kao najveći grad na ovim slavonskim prostorima ušao u naslov nadbiskupije i što je središnja gradska crkva u Osijeku, ali do tada samo župna crkva sv. Petra i Pavla, apostola, postala konkatedralom naše nadbiskupije te osobito za ponovno osamostaljenje Srijemske biskupije nakon što je ona kroz 235 godina bila sjedinjena s našom Đakovačkom biskupijom i za rješenje prema kojemu je ta biskupija ostala u sastavu naše Đakovačko-osječke crkvene pokrajine i postala članom Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda“, poručio je nadbiskup Hranić.

Misi bdjenja prethodili su pjevani litanijski zazivi apostolskim prvacima sv. Petru i Pavlu, zaštitnicima grada Đakova, prenosi Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.