Članovi Pokreta fokolara hodočastili u Italiju
Foto: Pokret fokolara // hodočašće fokolara u Italiju
Zagreb (IKA)
Osamdesetak hodočasnika iz Čakovca, Slavonije, Križevaca, Zagreba, Istre i Dalmacije, u organizaciji Pokreta fokolara – Djela Marijina, hodočastilo je u Italiju, od 19. do 22. lipnja 2026., pod geslom „Svjedoci svetosti našeg vremena“.
Hodočasnike je duhovno pratio svećenik iz Istre Josip Peteh, koji je svakodnevno bio na raspolaganju za razgovor, molitvu i slavljenje sakramenata.
Prva postaja hodočašća bio je Asiz gdje su posjetili grobove sv. Franje Asiškoga, sv. Klare Asiške i sv. Karla Acutisa te crkvicu sv. Damjana.
Sljedeća postaja bio je Loppiano, prvi međunarodni gradić Pokreta fokolara. Ondje zajedno žive obitelji, mladi, posvećene osobe, svećenici i drugi članovi Pokreta fokolara različitih kultura i životnih poziva. Kroz svakodnevni život, rad i međusobne odnose nastoje živjeti ideal jedinstva koji je u središtu duhovnosti pokreta.
Hodočasnici su imali priliku upoznati život gradića i njegovo poslanje te vidjeti kako se evanđeosko bratstvo ostvaruje u svakodnevici. Tom prigodom sudjelovali su na svečanom euharistijskom slavlju u kojem je za prezbitera zaređen Osvald (Billy) Orland po rukama biskupa Fiesole mons. Stefana Manettija.
Hodočašće je nastavljeno posjetom Sassellu, rodnom mjestu blažene Klare Lucije Badano. U župnoj crkvi Presvetog Trojstva hodočasnike je dočekao župnik, a susreli su se i s prijateljicom blaženice. Kroz osobna sjećanja im je približila Chiarin život, njezinu vedrinu, bezuvjetno predanje Bogu i način na koji je, unatoč teškoj bolesti, ostala svjedokinja nade i ljubavi do posljednjega trenutka. Svjedočanstvo vjere u trenucima najveće patnje sažela je u riječima: „Ne ja, nego kako Ti želiš, Isuse.“
Posljednja postaja hodočašća bila je Genova i tamošnje svetište Gospe od straže (Madonna della Guardia). Hodočasnici su se upoznali sa životom slugu Božjih Alberta Michelottija i Carla Grisolija, mladim članovima Pokreta fokolara. Njih dvojicu povezivalo je duboko prijateljstvo i zajednička želja da, živeći evanđelje, zajedno kroče putem svetosti. Alberto je preminuo 1980. godine nakon nesreće tijekom planinarskog uspona, a samo četrdeset dana poslije Carlo je preminuo od posljedica teške bolesti. Njihovi životi ostali su snažno svjedočanstvo da se svetost može živjeti u svakodnevici, kroz prijateljstvo, služenje drugima i vjernost Bogu. Zato su pokrenuti postupci za njihovo proglašenje blaženicima i svetcima, koji se vode usporedno.
Hodočašće je završilo 22. lipnja, objavio je Pokret fokolara.