Misu su suslavili gvardijan fra Juro Šimić te vlč. Darko Endrich, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, koji je navijestio evanđelje.

Vlč. Pardon se u homiliji najprije osvrnuo na naviješteno evanđelje o dvojici braće, Jakovu i Ivanu, čija majka moli Isusa da njezini sinovi sjede njemu s desna i lijeva. „Ona razmišlja o časti, a Isus govori o služenju. Ona misli na prijestolje, a Isus govori o križu. Ona želi da njezini sinovi budu uzvišeni, a Isus ih pita: ‘Možete li piti čašu koju ću ja piti?’ To je pitanje koje nije upućeno samo Jakovu i Ivanu. To je pitanje postavljeno i svakome od nas večeras. Jer biti Kristov učenik ne znači zauzeti posebno mjesto, nego prihvatiti poseban način života – služenje“, rekao je vlč. Pardon.

Zatim je govorio o apostolu Jakovu koji je teško razumio poslanje na koje je bio pozvan. Evanđelja ga prikazuju kao čovjeka snažna karaktera i burnog temperamenta. Jakov i Ivan nazvani su i Sinovi groma no, premda su bili takvi, Isus ih nije odbacio već ih je strpljivo odgajao u svojoj školi učeništva. Apostol Jakov je na kraju postao prvi apostol koji je dao život za Krista. Od čovjeka koji je tražio prvo mjesto, postao je čovjek koji je bio spreman dati posljednje što je imao – vlastitu krv i život, a to je put svakoga učenika, tumačio je propovjednik.

Vlč. Pardon je nadalje naglasio kako Krist od onih koji žele gospodariti, imati vlast i moć, čini svoje apostole milosrđa i mira. Upravo se to iskustvo gotovo svakoga dana događa u osječkoj kapucinskoj crkvi. Crkva svetoga Jakova već stoljećima nije poznata po nekim velikim događajima niti se ubraja među ugledne crkvene zgrade grada, ali je poznata po nečemu mnogo važnijem i spasonosnijem, poznata je kao ispovjedaonica grada Osijeka.

„Svećenik u ispovjedaonici ne zauzima nikakvo prvo mjesto. On ne traži slavu i priznanje ovoga svijeta. On strpljivo satima sluša. Ispovjednik satima svjedoči Božjem strpljenju i milosrđu. Možda upravo zato kapucinska karizma kao revnih ispovjednika tako snažno govori današnjem čovjeku. U svijetu u kojem svi žele biti viđeni i čašćeni, fratar kapucin prihvaća biti skriven od očiju javnosti u ispovjedničkoj sobici. U ispovjedaonici se susreću čovjek koji dolazi sa svojom ranjivošću i svećenik koji u ime Kristovo po službi Crkve govori: ‘Opraštaju ti se grijesi. Idi u miru!’ To je logika Evanđelja.“

Zaključujući homiliju, vlč. Pardon istaknuo je da je pouka naviještenog evanđelja upućena svima koji su u napasti tražiti prava mjesta, koji žele biti primijećeni i nagrađeni, cijenjeni i hvaljeni, a Isus vraća na ono bitno. „Ne pita nas: Koliko si bio važan? Pita nas: Koliko si ljubio? Koliko si služio? Koliko si ljudi doveo bliže Bogu? Na kraju života neće biti važno koliko smo imali, nego koliko smo ljubili. Bit će važno koliko smo se darovali. Neće biti važno koliko smo puta bili prvi i kakve smo sve diplome i nagrade stekli. Bit će samo važno koliko smo puta nekoga podigli kada je u životu pao. Zato je ova crkva svetoga Jakova posebno mjesto Božjeg milosnog djelovanja.“

Na samom kraju slavlja riječima zahvalnosti obratio se gvardijan Šimić. Liturgijsko pjevanje vodio je zbor pod animacijom Marijinih sestara od Čudotvorne medaljice, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.