Govoreći na župnu svetkovinu u homiliji o sv. Lovri preč. Pavlaković rekao je da je bio mladić i „iznenađujuće je otkuda mu tolika mudrost, a onda i snaga opredjeljenja da on zna tko je Isus Krist i da njemu može povjeriti svoju sudbinu; ne samo može, nego i treba povjeriti svoju sudbinu. I onda, u Isusovoj snazi, svjedočiti tko smo mi polažući sebe, ulažući sebe do kraja, do smrti za Isusa Krista“.

„Dinamika umiranja započela je na križu Isusovu i na grobu na kojem je on pobijedio smrt – ne da bi se nestalo, nego umiranje da bi se živjelo, umiranje da bi se pobijedilo. Dinamika koju je pokrenuo Isus Krist i koji nije stao, koji se nije zaustavio do danas“, naglasio je.

„To želi zahvatiti i nas danas ovdje, u ovoj našoj hrvatskoj domovini u kojoj mnogi nastoje biti slavni, tko zna na koje sve načine. A vi ste se okupili ovdje danas oko sv. Lovre i njegovog i našega Gospodina Isusa, da biste još jednom obnovili samima sebi opredjeljenje i posvjedočili jedni drugima da vam je Isus Krist uistinu nada i put“, dodao je.

Pojašnjavajući riječi sv. Pavla iz poslanice Korinćanima propovjednik je rekao da Pavao piše: „Braćo, naš život je sijanje. Tko sije obilno, obilno će i žeti. Tko sije na površinu, sve će se osušiti i ništa od toga, ali tko sije u duboku životnu brazdu – tu će biti rasta baš kroz umiranje zrna koje smo posijali“ i nastavio: „O pšeničnom zrnu i Isus zbori u naviještenom evanđelju i tumači nam da se ne bojimo teških situacija, mučnih, u kojima se umire. Ali u kojima se umire ne napamet, nego u kojima se umire za vrijednosti“.

„Prva i najvažnija vrijednost našega postojanja jest Bog. (…) I taj vjerni Bog naše povijesti dakako želi da ga prepoznamo kao takvog i u sadašnjim našim okolnostima i da mu damo prvo mjesto; prvo i najvažnije u svom osobnom životu, u svom obiteljskom životu, ali i u svom javnom životu“, istaknuo je.

„Druga vrijednost nakon Boga jest čovjek“, ustvrdio je i upitao: „Što je s čovjekom u mom životu? Grči li se u meni, umire li ili on živi i raste? No, kojim putem se raste“.

„Opet putem vjernosti Bogu i putem sijanja. To znači: onoliko će u mom životu biti rasta, koliko sam sebe uložio u vrijednost Boga, u vrijednost čovjeka, a onda u vrijednost braka i obitelji, života, potomstva koje se rađa iz bračnog zajedništva ljubavi“, pojasnio je preč. Pavlaković.

„Želio bih s ovog mjesta podsjetiti kako nisu vrijednosti u našem životu ono za što nismo spremni umirati! Hajdemo se ispitati! Lovro je bio spreman umrijeti za Boga. Što je s mojom spremnošću umrijeti? Što je s mojom spremnošću umrijeti za čovjeka?“, nastavio je.

„To je učinio Isus Krist, Gospodin naš. Jesmo li mi, oni koji su u braku, spremni tako sijati svoj život da on padne u zemlju, da i tu trune, umire, ali kako već rekoh, ne da bi nestao, nego da bi života bilo; da bi ga izraslo u punini i to onoj Isusovoj punini koja se ostvarila u njegovoj pobjedi nad smrću“, poručio je propovjednik.

Na kraju homilije preč. Pavlaković je preporučio sve okupljene i cijelu Zagrebačku nadbiskupiju zagovoru sv. Lovre.

Koncelebrirali su vojni ordinarij u miru Juraj Jezerinac, karlovački dekan i rektor Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu mons. Antun Sente te drugi okupljeni svećenici.

Biskup Kovač je u nedjelju u homiliji o ulomku iz evanđelja u kojem Isus hoda po vodi objasnio: „Noć je, oluja, vjetar, a učenici ne vide Isusa, nego utvaru. Jedino se Petar odvažno javlja, i on bi hodio po vodi. To mu i uspijeva, ali ubrzo se uplašio vjetra i počinje padati. Zašto je sveti Matej to zapisao? Zašto je baš Petar bio odvažan, a ne neki drugi učenik? Pa Petar je pred svima zanijekao Isusa…“.

„Važno je znati da Petar ostaje na površini samo dok gleda Isusa, dok je pogled usmjeren u Boga. Kad počne gledati u valove, počinje padati. Što se događa s nama, dok gledamo Boga? A kada prestanemo usmjeravati svoj pogled u njega, znamo što se događa. (…) Upravo u trenu kada počinje padati, dolazi do izražaja Petrova vjera: Gospodine, spasi me“, ustvrdio je.

„A što čini Isus? Odmah mu pruža ruku. Ne onda kada je prestao sumnjati, nego odmah. Bog je odmah na djelu. (…) Na kraju se Isusu učenici poklanjaju i kazuju mu: Ti si Sin Božji! Ti si Bog! To je poruka nama da priznamo Bogu svoju slabost, poput Petra, i zavapimo Bogu pa će tada biti naša vjera najjača“, poručio je biskup krizmanicima i okupljenim vjernicima.

„I svetog Lovru resila je snažna vjera i pouzdanje u Boga koji je objavljen u Isusu Kristu. On je znao da je ovaj život prolazan i zato je mogao podnijeti mučeničku smrt. (…) A vi, dragi krizmanici, danas, kada primate pečat Duha Svetoga, neka vaše misli budu usmjerene prema Bogu, prema Isusu koji je živ i koji odmah pruža ruku da spasi“, zaključio je.

Na misnom slavlju su koncelebrirali svećenici Ozaljsko-lipničkog i Karlovačkog dekanata.

Misnom slavlju uz brojne domaće i iseljene vjernike nazočili su i predstavnici Policijske uprave karlovačke, dožupanica Vesna Hajsan Dolinar i ozaljska gradonačelnica Lidija Bošnjak.

Župna zajednica se za proslavu župne svetkovine pripremala u petak i subotu 7. i 8. kolovoza misnim slavljima koja su predvodili fra Siniša Pucić, OFM te pastoralni pomoćnik Župe sv. Barbara, Vrapče vlč. Ivan Bingula, objavljeno je na mrežnoj stranici Zagrebačke nadbiskupije.