Na početku slavlja prepošt Hrgić je pozdravio sve prisutne, osobito obitelji s brojnom djecom, u ime požeškog biskupa Ive Martinovića te ih pozvao da Gospi Voćinskoj kojoj su došli hodočastiti povjere svoje brige, teškoće i sve ono što su u svojim srcima ponijeli u Voćin.

Na početku homilije prepošt Hrgić istaknuo je kako Marija u Voćinu okuplja vjernike kao Majka koja poznaje život njihovih obitelji, njihove radosti i križeve, zajedništvo i nerazumijevanja, nade i tjeskobe.

Podsjetio je na brojna iskustva Marijine blizine i zagovora koja su kroz povijest povezana s voćinskim svetištem. „Kolike suze i kolika uslišanja na ovome svetom mjestu!“, kazao je pozvavši hodočasnike da se s povjerenjem približe Mariji koja razumije srce majke, oca i djeteta te ih vodi svome Sinu.

Govoreći o otajstvu Marijina Uznesenja, naglasio je kako između njezina zemaljskog života i nebeske proslave stoji vjerno ispunjeno životno poslanje.

Svi Marijini dani proživljeni u tišini, sati strpljenja i poniznosti, radosti i patnje te njezina nepokolebljiva nada ušli su u vječnost. Tako je i život svakoga čovjeka put prema konačnom susretu s Bogom. „Svaki naš životni odabir, veći ili manji, zapravo je sudbonosni trenutak u kojemu se odlučujemo za Boga ili protiv Boga, činimo korak bliže Nebu ili se udaljujemo od Njega“, poručio je.

Osvrnuvši se na sliku Gospe Voćinske, Majke od Utočišta, koja u rukama drži Isusa, Hrgić je rekao kako ona vjernicima upućuje trajni poziv: „Idite Mariji, ona će vas odvesti svome Sinu. Tamo je snaga i smisao“. Podsjetio je da je hrvatski narod upravo u Marijinu životu i poslanju tijekom svoje povijesti pronalazio snagu i svjetlo, osobito u teškim trenutcima.

Prepošt je potom progovorio o Mariji kao ženi koja je svoje radosti, boli, tjeskobe i neizvjesnosti prebirala u srcu pred Bogom. Nije ih pretvarala u samoću i gorčinu, nego u molitvu.

Pozvao je hodočasnike da poput nje pred Boga donose sve ono što ih opterećuje. „Ako prebiremo, poput Marije, onda je Bog s nama; tada očaj prelazi u nadu, praznovjerje i preuzetnost u vjeru i povjerenje; tama biva svjetlost, a smrt postaje život“, istaknuo je.

Posebno se obratio roditeljima koji nose brigu za svoju djecu, napose za one koji su zahvaćeni različitim ovisnostima, grijehom ili besmislom koji nameće duh svijeta. U takvim trenutcima, kazao je, Marija uči strpljivosti, prihvaćanju i ustrajnosti čak i onda kada čovjek ne razumije smisao onoga što proživljava.

Podsjetio je na Marijinu prisutnost pod Isusovim križem: „Evanđelja jednostavno kažu: ona je stajala“. Naglasio je kako Marija nije pobjegla ni u najtežem trenutku, nego je ostala uz svoga Sina. „Nema gorega nego otići, pobjeći!“, poručio je te pozvao vjernike da svoje životne križeve prihvaćaju u zajedništvu s Kristom, svjesni da je „križ koji imamo put u nebo“.

Govoreći nadalje o životnom poslanju, istaknuo je da svaki čovjek svojim odlukama ostavlja trag u životima drugih. „Svi mi iza sebe ostavljamo trag“, pojasnio je pozvavši nazočne da se zapitaju ostavljaju li iza sebe trag ljubavi, sebičnosti, zatvorenosti ili ravnodušnosti.

Marija je, naglasio je, „ostavila trag ljubavi, ostavila nam je Isusa Krista“, zbog čega se i kršćanske obitelji trebaju pitati kakvu će baštinu predati svojoj djeci i budućim naraštajima.

Obraćajući se majkama i očevima, propovjednik je podsjetio da su odrasli ogledalo u kojemu se ogledaju djeca i mladi. Upozorio je na različite utjecaje koji mogu unositi hladnoću, nasilje i sebičnost u dječja srca, od narušenih obiteljskih odnosa do neprimjerenih sadržaja u medijima i na društvenim mrežama.

Stoga je pozvao roditelje da čuvaju vlastito srce i srca svoje djece, a osobito obiteljsku molitvu. Podsjetio je pritom na riječi svetog Ivana Pavla II.: „Obitelj koja moli zajedno ostaje zajedno.“

Istaknuo je kako majčinstvo i očinstvo zahtijevaju poniznost, nježnost i moralnu snagu. Nježnost, rekao je, nije znak slabosti, nego odlika snažnih žena i muškaraca spremnih prihvatiti i podnijeti žrtvu za drugoga. Pozvao je obitelji da poput Marije i u najtežim trenutcima ostanu vjerne dobru, ne budu popustljive prema zlu te svojim životom svjedoče ljubav i vjernost.

Zaključujući homiliju, potaknuo je vjernike da promatraju Marijino lice i po njezinu primjeru oblikuju vlastiti život podsjetivši kako čovjek postaje ono što s ljubavlju promatra. „Nebo je naš cilj. Današnja svetkovina želi nas ohrabriti, osnažiti i pokazati što je Bog pripravio onima koji ga ljube. Pođimo tim putem i dobro će nam biti“, zaključio je prepošt.

Nakon završnog blagoslova sudionici slavlja su se u procesiji uputili u baziliku kako bi iskazali poštovanje i zahvalnost Gospi Voćinskoj.

Euharistijskom slavlju prethodio je molitveni program u kojem su molitvu krunice predvodile obitelji s djecom.

Program je zajedničkim ručkom i druženjem, te prigodnim programom koji su za njih pripravili biskupijski Centar „Pro vita et familia“ i Caritas Požeške biskupije.

Program je uključivao zabavne igre za djecu, a za roditelje je izlaganje na temu „Mama govori, tata klima, a djeca na mobitelu“ u svetišnoj dvorani održala asistentica na Odjelu komunikologije Hrvatskog katoličkog sveučilišta Matea Vidulić, koja je i sama dijete iz brojne obitelji s Maloga Lošinja, objavljeno je na mrežnoj stranici Požeške biskupije.