PAPA LAV XIV.

OPĆA AUDIJENCIJA

Bazilika sv. Petra
Srijeda, 19. kolovoza 2026.

Dokumenti Drugoga vatikanskog koncila
II. Konstitucija Sacrosanctum concilium

7. Sveta glazba

Draga braćo i sestre!

Šesto poglavlje konstitucije Drugoga vatikanskog koncila Sacrosanctum concilium (SC) posvećeno je svetoj glazbi. U njemu se kaže: „Glazbena predaja opće Crkve predstavlja blago neprocjenjive vrijednosti koje se između ostalih izraza umjetnosti ističe posebno time što sveto pjevanje, združeno s riječima, tvori potrebit i sastavni dio svečane liturgije“ (SC, 112), te se pojašnjava: „Sveta će glazba biti to svetija što se tješnje poveže s liturgijskim činom, bilo da ugodnije izrazi molitvu ili promiče jednodušnost, bilo da svete obrede obogati većom svečanošću“ (isto).

Tu nalazimo samu srž koncilskoga nauka, koji potvrđuje i produbljuje služiteljsku ulogu glazbe u liturgiji, koju je već istaknuo sveti Pio X. u motupropriju Inter sollicitudines (22. studenoga 1903.). Glazba je, naime, dio liturgijskoga čina, a ne tek ukras slavlja. U liturgiji pjevati i svirati znači moliti, usklađujući vlastito srce sa srcima sestara i braće i s Bogom, u djelatnom sudjelovanju u otajstvu koje se slavi. Glazba na osobit način izražava osjećajnu dimenziju molitve, kao što kaže sveti Augustin: „Cantare amantis est“, odnosno „pjevanje je svojstveno onomu koji ljubi“ (Sermo 336, 1). To je vrlo važno jer pomaže otvoriti srce Božjem djelovanju u milosti i dopustiti da nas ono oblikuje.

Pjevanje, osim toga, promiče zajedništvo. Simfonijom glasova pridonosi sjedinjenju srdaca, nadilazeći razlike među ljudima i okupljajući sve u hvali Bogu. Tako ono postaje epifanija Crkve, osjetljivo očitovanje zajedništva koje pripada samoj njezinoj naravi.

Iz dubokoga teološkog značenja svetoga pjevanja, kao sastavnoga dijela liturgijskoga čina, proizlaze i određeni zahtjevi. Prvi je da ono, neovisno o modi ili posebnim senzibilitetima autora, na svim razinama mora odgovarati onomu što je najprikladnije za određeni trenutak slavlja. Njegov oblik, osobito u melodijskom pogledu, mora biti istodobno plemenit i jednostavan, visoke glazbene kvalitete i lako izvediv, ponajprije kada je namijenjen pjevanju cijele zajednice (usp. SC, 121).

Iz istoga razloga Koncil preporučuje da i tekstovi budu prikladni, sadržajno duboki, a istodobno lako razumljivi, nadahnuti ponajprije Svetim pismom, liturgijskim knjigama i duhovnom Predajom Crkve. Nad tim treba bdjeti kako bi se održala živom i nastavila rasti dinamika izražena drevnim načelom lex orandi, lex credendi, odnosno: zakon molitve ujedno je i zakon vjere.

Sacrosanctum concilium mnogo prostora posvećuje temi djelatnoga sudjelovanja vjernika (usp. br. 114). Ono se „mora razumjeti […] polazeći od veće svijesti o otajstvu koje se slavi i njegova odnosa sa svakodnevnim životom“ (Benedikt XVI., apostolska pobudnica Sacramentum caritatis, 52), u „duhu trajnog obraćenja koji treba obilježavati život svih vjernika“ (isto, 55). Što se tiče konkretnoga načina na koji se to može ostvarivati putem posebne uloge svete glazbe, Konstitucija daje jasan odgovor: „Neka se promiču poklici vjernika, odgovori, psalamsko pjevanje, antifone, pjesme“, kao i „sveta šutnja“ (SC, 30), te svakoga, bilo služitelja bilo vjernika, potiče da vrši „sve i samo ono što mu prema naravi obreda i liturgijskim propisima pripada“ (SC, 28), u skladnoj ravnoteži različitih službi, pojedinih sudjelovanja i trenutaka šutnje.

Koncil zatim veliku vrijednost pridaje gregorijanskom pjevanju, premda iz slavlja ne isključuje druge vrste svete glazbe. Posebna se pozornost posvećuje i orguljama (usp. SC, 120), dok se uporaba drugih glazbala dopušta „ako su prikladna za svetu uporabu ili se za nju mogu prilagoditi, ako odgovaraju dostojanstvu hrama i doista pridonose izgradnji vjernika“ (SC, 120).

Tema koja je osobito draga koncilskoj obnovi jest inkulturacija, također na području svete glazbe. U odnosu na glazbene tradicije različitih kultura posebno se ističe važnost da ih se ozbiljno uzima u obzir kao dio vjerskoga i društvenoga života ljudi. Zato se, s jedne strane, preporučuje u svima promicati odgovarajući „odgoj religioznoga osjećaja“ (SC, 119), a s druge, „koliko god je moguće, promicati tradicionalnu glazbu tih naroda, kako u školama tako i u svetim činima“ (isto).

U liturgijskom kontekstu posebna se zadaća priznaje pjevačkom zboru (schola cantorum), pastoralnom sredstvu čije se promicanje preporučuje, a kojemu je zadaća „brinuti se za pravilno izvođenje dijelova koji mu pripadaju, prema različitim vrstama pjevanja, te promicati djelatno sudjelovanje vjernika u pjevanju“ (Sveta kongregacija obreda, uputa Musicam sacram, 19).

U tu je svrhu skladatelj svete glazbe pozvan upoznati i čuvati glazbenu baštinu Crkve, dopuštajući da ga ona nadahnjuje za stvaranje novih skladbi u službi liturgije, uz poštovanje suvremenoga senzibiliteta i različitih kulturnih tradicija, kako bi se „bogoštovlje očistilo od stilskih neprimjerenosti, od nemarnih oblika izražavanja, od površne glazbe i tekstova koji nedovoljno odgovaraju veličini čina koji se slavi, kako bi se liturgijskoj glazbi zajamčili dostojanstvo i vrsnoća oblika“ (sv. Ivan Pavao II., Kirograf o svetoj glazbi, 22. studenoga 2003., 3).

Zbog svih tih razloga koncilski oci preporučuju promicanje obrazovanja i prakticiranja svete glazbe „u sjemeništima, redovničkim novicijatima i učilištima za redovnike i redovnice, kao i u drugim katoličkim ustanovama i školama“ (SC, 115) te osiguravanje solidne liturgijske izobrazbe glazbenicima i pjevačima (usp. isto).

Draga braćo i sestre, crkveni su oci visoko cijenili liturgijsko pjevanje kao simbol crkvenoga zajedništva. Stoga možemo zaključiti ovim lijepim riječima svetoga Ignacija Antiohijskoga: „Vi, svaki pojedinačno, postanite zbor kako biste, skladni u slozi i primajući u jedinstvu Božji ton, jednodušno po Isusu Kristu pjevali Ocu, da vas on čuje i po dobrim djelima koja činite prepozna da ste udovi njegova Sina“ (Poslanica Efežanima, 4, 2).

______________

Pozdravi

Srdačno pozdravljam vjernike francuskoga govornog područja, osobito hodočasnike iz Burkine Faso, Obale Bjelokosti i Libanona. Braćo i sestre, neka djelatno sudjelovanje vjernika u liturgijskom pjevanju učvrsti veze ljubavi i jedinstva unutar Božjega naroda i bude znak crkvenoga zajedništva. Bog vas blagoslovio!

Srdačnu dobrodošlicu upućujem svim hodočasnicima i posjetiteljima engleskoga govornog područja koji sudjeluju na današnjoj audijenciji, osobito onima s Malte. Na vas i vaše obitelji zazivam radost i mir našega Gospodina Isusa Krista. Bog vas sve blagoslovio!

Dragi vjernici njemačkoga govornog područja, lijepo je podsjetiti se da se, sudjelujući u liturgiji, uvijek nalazimo i u nevidljivom zajedništvu sa svim anđelima i svetima te da zajedno s njima možemo jednim glasom pjevati hvalospjev Gospodinu. Njemu čast i slava u vijeke vjekova.

Srdačno pozdravljam hodočasnike španjolskoga govornog područja. Pozivam vas razmišljati o liturgijskom pjevanju kao simbolu crkvenoga zajedništva, moleći Gospodina da nam pomogne živjeti u skladu i slozi, poput jednoga zbora čije melodije i dobra djela slave i hvale Oca po Isusu Kristu. Bog vas blagoslovio. Hvala vam.

Srdačno pozdravljam osobe kineskoga govornog područja. Draga braćo i sestre, neka Kristova ljubav nadahnjuje vaše odnose u obitelji, zajednici i društvu. Od srca vas blagoslivljam.

Srdačno pozdravljam vjernike portugalskoga govornog područja. Sveti Augustin napisao je: „Tko pjeva hvalu, ne samo da pjeva nego ljubi Onoga komu upućuje svoju pjesmu“ (Enarr. in Ps. 72, 1). Učinimo liturgijsko pjevanje izrazom svoje ljubavi prema Bogu. Od srca vas blagoslivljam!

Pozdravljam vjernike arapskoga govornog područja, osobito one iz Libanona. Liturgijska je glazba dragocjeno sredstvo kojim vršimo službu hvale Bogu i izražavamo radost novoga života u Kristu. Gospodin vas sve blagoslovio i uvijek vas čuvao od svakoga zla!

Srdačno pozdravljam Poljake! Dana 23. kolovoza obilježava se Europski dan sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma. Toga se dana u liturgiji spominje Władysław Findysz, svećenik i prvi Poljak proglašen blaženim kao mučenik komunističkih progona. Za vrijeme Drugoga vatikanskog koncila duhovno je podupirao njegov rad, uključujući vjernike u „Koncilsku akciju dobrote“ djelima ljubavi i moralne obnove. Neka nas njegovo svjedočanstvo podsjeti da se civilizacija ljubavi gradi opraštanjem i pobjeđivanjem zla dobrim. Sve vas blagoslivljam!

Srdačnu dobrodošlicu upućujem hodočasnicima talijanskoga govornog područja. Posebno pozdravljam sestre Kćeri Božje Providnosti, okupljene na svome generalnom kapitulu, te ih potičem da ponovno rasplamsaju plamen ljubavi koji je obilježio život njihove utemeljiteljice, časne majke Elene Bettini. Pozdravljam također redovnike pasioniste i kapucine, vjernike župa Macchia Valfortore i Castello di Godego te Pastoralne jedinice Ponteranica, kao i zbor Serpeddì iz Sinnaija. Sve vas pozivam da s radošću svjedočite Kristovu ljubav prema svakom stvorenju.

Moje se misli, na kraju, upravljaju mladima, bolesnicima i mladencima. Svakoga od vas želim pozvati da u sebi uvijek razvija istinsku svijest o miru. Budite iskreno svjesni da je mir dragocjeno i veliko dobro te da je za njegovo ostvarenje potrebno snažno i trajno zauzimanje, pošteno i istinoljubivo slijedeći putove koji ga izgrađuju i učvršćuju u društvu.

Sve vas blagoslivljam!