Nadbiskup je govorio o teškoćama i izazovima u tom području te istaknuo potrebu suradnje klera i vjeroučitelja u zajedničkom katehetskom poslanju. Temeljna poruka njegova izlaganja bila je potreba „kateheze u kojoj će se snažnije susresti škola i župa, svećenik i vjeroučitelj; da se ne suprotstavljaju školski vjeronauk i župna kateheza. Različiti su im prostori i neposredne zadaće, ali zajedničko im je evangelizacijsko poslanje“.

Važnim zadatkom je istaknuo ponovnim povezivanjem svećenika i vjeroučitelja, škole i župe, vjeronauka i kateheze, sakramentalne priprave i trajnog rasta u vjeri. Rekao je da je kateheza među temeljnim zadaćama svećenika koji je i navjestitelj i učitelj vjere te da poučavati, tumačiti Božju riječ, odgajati u vjeri i duhovno pratiti čovjeka prema Kristu pripada srži pastirskog poslanja.

Istaknuo je da je nakon svojih pastirskih pohoda župama Zadarske nadbiskupije uvidio da su svećenici potisnuli katehezu iz središta pastoralnog djelovanja. Upozorio je na podatak da su se u prijavi za članstvo u nekom od 15 nadbiskupijskih povjerenstava, samo četvorica od devedeset zadarskih svećenika prijavila za sudjelovanje u radu Povjerenstva za župnu katehezu. „Taj podatak nešto govori. Ako je kateheza jedna od temeljnih zadaća župničke službe, činjenica da je tako malen broj svećenika spreman posebno se angažirati u tom području, treba nas potaknuti na pitanje: kakvo mjesto župna kateheza stvarno zauzima među našim pastoralnim prioritetima“, poručio je mons. Zgrablić.

Naglasio je da župna kateheza ne počinje samo novim programima i metodama, nego obnovom uvjerenja da je katehetsko poslanje prioritetno poslanje svećenika. „Tada ćemo moći za njega oduševiti vjeroučitelje i druge suradnike te zajedno s njima graditi župe koje neće biti samo mjesta primanja sakramenata, nego istinske zajednice u kojima se vjera rađa, raste i sazrijeva“, poručio je mons. Zgrablić.

Rekao je da katehetska odgovornost pripada cijeloj crkvenoj zajednici, osobito župnicima, a ne samo vjeroučiteljima. Upozorio je da se župna kateheza ponegdje svela na najnužnije, odnosno na nekoliko godina ili samo na neposrednu pripravu za Prvu pričest i krizmu.

Naglasio je i da su „teški skandali seksualnog zlostavljanja maloljetnika u Crkvi, osobito kad su počinitelji bili svećenici, ostavili duboke rane žrtvama i njihovim obiteljima te teško narušili povjerenje u Crkvu. Utjecali su i na način na koji pojedini svećenici danas doživljavaju pastoralni rad s mladima.

Rekao je da pred tom stvarnošću nema mjesta umanjivanju, relativiziranju niti zatvaranju očiju. „Svako zlostavljanje djeteta težak je grijeh i težak čin protiv njegovog dostojanstva i povjerenja. Crkva mora učiniti sve što je u njenoj moći da djeca i ranjive osobe u župnim i drugim zajednicama i u svim crkvenim institucijama budu sigurne, da postoje jasna pravila ponašanja i odgovornosti te da se svaka sumnja na zlostavljanje ozbiljno i odgovorno razmotri“, naglasio je.

Govoreći o oprezu koji se među nekim svećenicima pojavio u pastoralnom radu s djecom i mladima, mons. Zgrablić rekao je da takav oprez treba pridonijeti većoj odgovornosti, razboritosti i transparentnosti, ali ne smije svećenike udaljiti od pastoralnog poslanja. Rekao je da svećenik koji živi moralno, koji ima čisto srce i mirnu savjest, prema mladima njeguje zdrav, razborit i transparentan odnos te poštuje pravila njihove zaštite, ne treba uzmicati pred pastoralnim poslanjem niti se bojati biti prisutan među njima.

Istaknuo je da „školski vjeronauk ne može biti zamjena za župnu katehezu. Oboje pripada istom evangelizacijskom poslanju, ali imaju različitu narav i zadaću. Školski vjeronauk sustavno upoznaje učenika s vjerom u odgojno-obrazovnom sustavu, dok župna kateheza uvodi u život vjere, molitvu, liturgiju, sakramente i konkretno zajedništvo Crkve. Jedno bez drugoga je nepotpuno“, rekao je mons. Zgrablić.

„Vjeroučitelj ne smije biti tek stručni djelatnik koji predaje školski predmet, kao što ni svećenik nije tek organizator župnog života. Svaki prema svojoj službi, darovima i svome poslanju sudjeluje u istom djelu Crkve: navijestiti Krista i pomoći čovjeku da ga upozna.

Nadbiskup Zgrablić je poželio da školski vjeronauk i župna kateheza ne žive kao dva paralelna svijeta, nego kao dva različita, ali međusobno povezana puta kojima Crkva nastoji približiti Krista novim naraštajima. Naglasio je i važnost trajne, cjelovite formacije svećenika i vjeroučitelja koja mora obuhvatiti ljudsku, duhovnu, biblijsku, teološku, pedagošku, pastoralnu i stručnu dimenziju.

Istaknuo je da kateheza ne pripada samo djetinjstvu i ne završava krizmaničkom dobi, već da je potrebna i kateheza odraslih jer čovjek cijelog života postavlja pitanja o vjeri i smislu te da je i priprava djeteta za sakrament prigoda za susret s obitelji.

Rekao je da cilj kateheze treba biti formacija zrelog kršćanina koji ima oblikovanu savjest i sposoban je odgovorno razlučivati u pluralnom društvu. „Jasan katolički identitet ne znači zatvorenost. Čovjek koji zna tko je i u što vjeruje može bez straha susretati druge kršćane, pripadnike drugih religija i ljude koji ne vjeruju. Vjera koja je sigurna u svoj temelj ne treba se bojati dijaloga.

Kateheza mora imati lice konkretnog čovjeka. Nijedan čovjek zbog svoje situacije, svojih pitanja, spolne orijentacije, slabosti, dvojbi ili udaljenosti od Crkve ne smije biti proglašen nedostojnim našeg susreta, slušanja i pastoralne blizine.

Inkluzija ne znači odustajanje od istine Evanđelja ili nauka Crkve. Ona znači da istinu nikada ne odvajamo od ljubavi prema osobi. Krist nas šalje svakom čovjeku“, poručio je mons. Zgrablić, rekavši da kateheza nije samo prenošenje vjerskog znanja.

Želimo odgajati kršćanina koji ne vjeruje zato što su vjerovali njegovi roditelji ili zato što pripada određenoj sredini, nego može reći: ‘Vjerujem jer sam susreo Krista, upoznao Evanđelje i želim svoj život svjesno graditi s njime’“, poručio je nadbiskup, izvijestio je Ured za medije Zadarske nadbiskupije.