Novopostavljeni križ blagoslovljen je u blizini mjesta gdje je 1918. bio već postavljen križ u spomen na egzodus koji se dogodio između 1915. i 1918. godine. Taj je zahvalni križ srušen nakon Drugog svjetskog rata u vrijeme komunizma 1947., o čemu se moralo šutjeti dugi niz godina. Zalaganjem članova Udruge „Križ“ ponovno je podignut novi križ. U logore Austro-Ugarske prisilno je evakuirano stanovništvo Južne Istre, njih oko 60.000 od kojih se najmanje 10.000 nisu vratili.

Biskup Štironja u propovijedi je molio: „Neka Gospodin oprosti svima onima koji su križ progonili tijekom dugih stoljeća, i neka se smiluje svima onima koji to čine i danas.“.

„Složnim glasom, svim srcem i dušom, danas molimo Uskrslog Isusa, koji je križ kao znak poraza, poniženja i smrti učinio znakom pobjede, slave i uskrsnuća, molimo Presveto Trojstvo, Oca i Sina i Duha Svetoga, za blagoslov i sreću svih nas, svih žitelja ovoga kraja, naše Istre, domovine Hrvatske i cijeloga svijeta. Neka Gospodin podari mir i ljubav, dar praštanja i milosrđa svima nama, svim budućim naraštajima, svim narodima, svakom čovjeku. Neka nam udijeli milost da poput bl. Miroslava Bulešića svakodnevno živimo pravilo: ‘Moja osveta je oprost’“, dodao je mons. Štironja.

Propovjednik je razmišljao o križu i njegovom značenju za kršćane. „Križ je za nas kršćane znak pobjede i slave, spasenja i uskrsnuća. Kad vidimo križ, mi vidimo Krista koji nas poziva da uzmemo svoj križ i pođemo za njima. ‘uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako’. Križ je najprije bio sprava mučenja i poniženja, znak sramote i smrti. No, Krist ga je svojom mukom i smrću učinio znakom pobjede, slave i uskrsnuća, temeljem kršćanske vjere i uspomenom na križne putove, poziv na praštanje, na vjeru, mir i ljubav, postao je znakom svih onih koji u Krista vjeruju i svojim ga životom nasljeduju“, istaknuo je.

Biskup Štironja je govorio o povijesti križa kroz stoljeća i njegovoj preobrazbi. „Prije više od dvije tisuće godina, križ nije bio ukras na grudima, niti ponos na vrhovima naših zvonika i brežuljaka. Bio je to najsuroviji instrument mučenja i poniženja koji je rimski svijet poznavao. Na križ su pribijani oni koje je društvo htjelo potisnuti u zaborav, zločinci, pobunjenici i robovi. Bio je to znak javne sramote, potpunog poraza i prividnog trijumfa zla nad dobrim“, naglasio je biskup.

„Kroz tu gorku stvarnost prošao je i sam Isus, preuzevši na sebe svu težinu ljudskog grijeha, patnje i fizičke smrti. Ono što je trebalo biti kraj, Božjom je ljubavlju postalo novi početak. Kristovim predanjem i uskrsnućem, križ doživljava potpunu preobrazbu: od sprave za umiranje postaje drvo života, a od znaka sramote, znak konačne pobjede nad grijehom i smrću. Zato danas ne blagoslivljamo tek neki komad kamena. Mi kršćani vjernici u ovom križu vidimo prazan grob i svjetlo uskrsnog jutra. Križ je živi znak nade koji poručuje da nijedna ljudska patnja u Bogu nije uzaludna i da smrt nema posljednju riječ“, poručio je.

„Križ je stvarni temelj našega kršćanskog identiteta. Bez križa, kršćanstvo bi se pretvorilo u praznu filozofiju, a bez uskrsnuća u nedovršenu tragediju. Ovaj novi križ koji danas postavljamo i blagoslivljamo ostaje trajni podsjetnik i na sve naše osobne i narodne križne putove. Podsjeća nas na patnje naših predaka, na teške dane povijesti, ali i na svaku suzu, bolest i samoću koju osjećamo u tišini svojih domova. On je spomenik koji govori: nismo sami u svojim trpljenjima, Krist je prvi prošao taj put i ostao s nama, tim više jer je obećao: ‘ja sam s vama – u sve dane do svršetka svijeta.’“, rekao je biskup.

„Gledajući u Isusa raširenih ruku na križu, slušamo njegov najglasniji poziv: na bezgranični i bezuvjetni oprost. Božji oprost koji primamo na križu mora poteći kroz naše biće, zahvatiti našu dušu i srce, treba poteći prema svakom bratu i sestri, prema svakomu čovjeku pa i prema neprijatelju. Ako nosimo mržnju ili netrpeljivost, ako nismo spremni oprostiti, sami sebe zatvaramo u tamnicu. Isus poziva, također, na ljubav i mir. Ovaj blagoslovljeni križ ostaje među nama kao svjetionik. Svaki put kada prođemo pokraj njega, neka nas opomene da gradimo mir, čuvamo vjeru i praštamo iz srca jedni drugima, baš kao što je Krist oprostio nama“, zaključio je.

Nakon popričesne molitve biskup Štironja izmolio je blagoslovnu molitvu i blagoslovio novopostavljeni križ u koji je ugrađen natpis, dio starog križa čiji su dijelovi bili razbacani uokolo po mjestu. Nakon misnog slavlja slijedio je prigodni program, izvijestio je Tiskovni ured Porečke i Pulske biskupije.