Koncelebrirali su srijemski biskup Fabijan Svalina, umirovljeni biskup Đuro Gašparović i brojni svećenici Srijemske i Subotičke biskupije.

Procesijom kroz crkvu počela je misa, na čijem početku se mons. Svalina obratio apostolskom nunciju i nazočnima, zahvalivši za prisutnost na euharistijskom slavlju. „Posebno nam je dragocjeno što ste danas s nama u Srijemskoj biskupiji. U vremenu u kojemu se naša mjesna Crkva suočava s brojnim izazovima, Vaša prisutnost za nas je ohrabrenje da ne klonemo, nego da pod znakom svetoga Križa vjerno nastavimo svoje poslanje. Mali smo po broju, ali želimo biti veliki u vjeri, nadi, ljubavi i vjernosti Kristu. Neka nas današnja svetkovina ponovo učvrsti u vjeri da je Kristov Križ najsigurniji put prema životu i da se upravo pod tim znakom rađa nada koja može obnoviti čovjeka, obitelj, župnu zajednicu i cijelu Crkvu“, rekao je mons. Svalina.

Mons. Gangemi istaknuo je da je poruka koju je htio poslati svojim dolaskom u tu zajednicu poruka mira. „Iako slavimo danas križ što je znak patnje, treba reći da danas slavimo Uzvišenje svetoga križa, što nas poziva na slavu, jer križ je spasenje za sve nas i na njemu se dogodilo spasenje za sve ljude“, naglasio je mons. Gangemi.

„Želimo se klanjati otajstvu našega spasenja i s vjerom ponoviti, kao što smo činili i tijekom korizme: Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. (…) Isusova je povijest bila, i ostaje, luda ljubavna priča o čovjeku, unatoč našim slabostima. Čak i kad ga udaljujemo ili izbacujemo sa vrata, ili ga, još gore, marginaliziramo, on nas ne napušta, nego nas čeka, gledajući obzorje našega povratka. Otac ga je, kako smo čuli u Evanđelju, poslao da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“, istaknuo je u homiliji.

Nuncij je naglasio Kristovu vidljivu ljubav i kroz evanđeljsku povijest njegovog života te da se upravo u danima Velikoga tjedna njegova neusporediva pažnja prema čovjeku očituje na poseban i blistav način, kada on prihvaća proživjeti tužne dane muke da bi nas poveo do blistavog sjaja uskrsnoga sunca, „kada Otac ispisuje konačnu riječ proživljene drame – riječ koja nije smrt, nego život; koja nije šutnja, nego pobjednički krik.“

„Kada se čini da ljudska bol prevladava“, nastavio je mons. Gangemi, „lijek treba tražiti u božanskoj ljubavi; pogled treba podignuti prema raspetom Kristu i od njega izmoliti željenu utjehu. Ljubav – nijedna druga riječ ne opisuje bolje ono što je Isus tada učinio i što nastavlja činiti kroz tijek vremena i povijesti, s ljubavlju upirući u nas svoj pogled i velikodušno pružajući svoju ruku. Ljubav – riječ koju danas prečesto izgovaramo, pa i obezvrijedimo, a ipak ona seže do samog izvora stvaranja i otkupljenja; bila je srž Spasiteljeva naviještanja“, poručio je.

„Tko se ne trudi ljubiti kako je on ljubio, i tko cijeli život zadržava za sebe, a drugima ostavlja tek mrvice pažnje, izgubljen je: ne može doseći željenu sreću i mora se zadovoljiti prolaznim radostima“, ustvrdio je propovjednik. Podsjetio je da je Isus i u trenutku smrti ostao vjeran očevoj ljubavi i svom nauku i poslanju, a da je ono, što se naizgled smatralo porazom, bilo – trijumf, ljubavi nad mržnjom i zlom, života nad smrću, pravednosti nad kukavičlukom.

Napomenuo je i da samo Kristov život i svjedočanstvo mogu biti svjetiljka, i da nasljedujući ga sigurno neće skrenuti s njegova nauka te da se njihovo kršćanstvo ne korijeni u riječima ljudske mudrosti ili kulture, nego u poruci Spasitelja, riječi koja jedina može ostvariti ono što navješćuje. „Evanđeoska poruka ne može se svesti isključivo na zauzimanje za dijalog među narodima i religijama, na traženje blagostanja i napretka, ili na poziv na poštivanje prirode, premda su to sve dakako dobre stvari, ali ako se bilo šta stavi iznad Kristova nauka, ne služi našemu spasenju. Kršćani smo, oni koju su krenuli za Onim koji je vjeran Ocu, i od te vjernosti želimo uzeti našto za svoj život, iako nećemo uvijek biti sposobni za to, jer smo ljudi, dotaknuti grijehom, ali nam ne sme nedostajati smjelosti da stojimo uz Isusa i slijedimo ga, jer kako je pisao sveti Ambrozije – ‘veličina nije u onome tko prednjači, nego u onome tko slijedi!’“, istaknuo je.

Mons. Gangemi zaključio je homiliju riječima ohrabrenja i poticaja, parafrazirajući molitvu svetoga Bernarda upućenu Djevici: „U nestalnosti sadašnjega života nemoj se žalostiti, nego podigni pogled, promatraj raspetoga i ugledat ćeš Boga koji se saginje nad ljudskom patnjom; u trenucima malodušnosti i samoće, kada ljudska riječ nije dovoljno jaka da smiri uznemirenost srca, podigni pogled, zagledaj se u raspetoga, pusti da te zarobe njegove oči i neka te umiri njegovo lice. Neka ti Isus bude uvijek na usnama i u srcu; slijedi njegove primjere. Ako ga slijediš, nećeš zalutati. Ako mu se moliš, nećeš očajavati. Ako ga nasljeduješ, nećeš pogriješiti. Pomognut njime, nećeš pasti. Branjen njime, nećeš se bojati. Pod njegovim vođstvom, nećeš se izgubiti. Jedino tako možemo biti sigurni da ćemo mi – koji smo na zemlji upoznali otajstvo njegove ljubavi, u nebu uživati plodove njegova otkupljenja“, naglasio je.

Na kraju misnog slavlja najmlađi župljani odjeveni u narodne nošnje uručili su dar mons. Gangemiju. Nakon završnog blagoslova vjernici su imali priliku častiti relikviju sv. Križa. „Posebna je radost što ova i još neke od župa imaju čestice svetoga Križa i mi smo ovim simboličnim ljubljenjem toga križa izrazili svoje zajedništvo sa Isusovim križem. Dao Bog da kroz sliku Velikog petka doživimo radost Isusova i našeg uskrsnuća“, rekao je mons. Svalina.