Pozdravni govor na početku predstavljanja uputio je zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, a zatim su o knjizi govorili sutkinja Višeg upravnog suda Berlina i Brandenburga dr. sc. Claudia Stahl, mostarsko-duvanjski biskup u miru Ratko Perić i generalni postulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije mons. dr. Juraj Batelja.

Govoreći o knjizi, nadbiskup Kutleša istaknuo je njezinu trostruku vrijednost: „Ona je povijesno vrelo jer osvjetljava život Crkve u vrijeme komunističkoga progona. Također je pastoralno svjedočanstvo jer pokazuje kako pastir ostaje uza svoj narod i kada je nasilno od njega odvojen. To je i duhovna knjiga jer i današnjega čitatelja uči da posljednju riječ nemaju sila, strah ni bolest, nego Bog.“

Nadbiskup Kutleša naveo je da kada nadbiskup Stepinac nije mogao osobno pohoditi svoje svećenike, redovnike, redovnice i vjernike, pohodio ih je pismima. „Njima je unosio svjetlo u tamu, nadu tamo gdje je vladala malodušnost i hrabrost na mjesta straha te učvršćivao crkveno jedinstvo ondje gdje ga je bezbožni režim nastojao razoriti“, rekao je.

Istaknuo je da je posebno dragocjeno što u Stepinčevim riječima nema mržnje. „Nadbiskup Stepinac jasno imenuje zlo i ne pristaje na laž, ali istodobno poziva na molitvu za progonitelje i na njihovo obraćenje. Upravo tu prepoznajemo evanđeosku snagu mučenika: nije uzvraćao zlom na zlo, nego je ostao vjeran istini i ljubavi“, poručio je nadbiskup zahvalivši mons. Batelji na nepunih 35 godina obnašanja službe postulatora kauze blaženoga Alojzija Stepinca.

Dr. Stahl rekla je da pisma nadbiskupa Stepinca za nju imaju posebno značenje jer je pomoću njih naučila hrvatski jezik, a preko njih je i upoznala blaženika. Govoreći o pismima istaknula je da ju zadivljuje Stepinčeva sposobnost da jednostavnim i jasnim riječima govori o dubokim vjerskim temama. Posebno je izdvojila pismo učenicima Doma Gospe Lurdske u Zagrebu iz 1956. godine.

Uputila je i na ono što je kardinal Stepinac napisao u pismu u prosincu 1959. godine. „Stepinac je svoju presudu iz 1946. godine prvi put izrijekom nazvao sudskim umorstvom nedužna čovjeka. Kao sutkinji ta mi rečenica i dalje pruža puno toga o čemu treba razmišljati. Postoji li gora zlouporaba pravosudnog sustava od osude nevina čovjeka iz političkih razloga?“, rekla je i dodala da joj je posebno drago što su Stepinčeva pisma, iz kojih se puno toga može naučiti, sada dostupna svima.

Biskup Perić dao je pregled povijesnih činjenica tijekom godina Stepinčevog sužanjstva u Krašiću. Govorio je i o odnosu Alojzija Stepinca i svećenika ističući da je u pismima Stepinac napisao načelo: ‘Svećenik ne smije biti odvojen od biskupa, niti biskup od Svete Stolice’. Izdvojio je tri pisma u kojima se Stepinac obraća hercegovačkim svećenicima i ohrabruje ih u njihovom poslanju.

Postulator kauze bl. Alojzija Stepinca mons. Batelja poručio je da su 592 pisma zapisana u knjigama odraz Stepinčeve svete duše. „To su riječi izvor žive vode kojima je on pojio obeshrabreni narod i progonjene vjernike. Ova pisma su dokaz njegovog mučeništva i bolesti, ali i ljubavi prema Crkvi, da ona može vršiti svoje poslanje“, rekao je.

„Želio bih da svaki građanin, ne samo svaki vjernik, pročita ova pisma i da vidi kako Alojzije Stepinac nije bio zastava ničije ideologije ili politike, nego hrabri svjedok evanđelja“, poručio je mons. Batelja istaknuvši da se u pismima vidi da je Stepinac molio i za svoje progonitelje.

Na kraju govora pozvao je okupljene: „Neka nas čitanje ovih pisama osposobi za Božju prisutnost. Neka nas zahvati Duh Sveti i ražari nas, pročisti nas i kao ugodni miris prinese nebeskome Ocu. To je duh blaženog Alojzija. Bezbožni svijet ga se boji, neki bezgranično mrze, ali ne dopustimo da nas zastraše ili da nam zabrane da ga bezgranično volimo.“

Predstavljanju knjige, uz okupljene uzvanike, nazočili su i zagrebački nadbiskup u miru kardinal Josip Bozanić te varaždinski biskup u miru i Stepinčev nećak Josip Mrzljak.

Program je moderirala novinarka i urednica na Laudato TV Tanja Popec, a nastupio je HKPD „Bosiljak“, Čučerje, izvijestili su iz Zagrebačke nadbiskupije.