Tom su prigodom u Viteški red Svetoga groba jeruzalemskog, uz zaodijevanje u plašt, primljena osmorica vitezova laika: Zdenko Babić, Marinko Jurčević, Ivan Mašina, Ante Nikolić, Vanja-Ivan Savić, Marijan Spehnjak, Zoran Turza i Ivan Zaradić; dvojica vitezova klerika: fra Josip Cvitković i vlč. Josip Benaković te četiri dame: Monika Brzović, Manuela Fantina Torbarina, Marijana Vukovojac-Dugan i Ivana Vrdoljak. Time je broj članova Hrvatskoga namjesništva porastao na 44.

Prije početka okupljene je pozdravio splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić, koji je novim članovima Reda poželio da po njima Viteški red Svetoga groba jeruzalemskog raste u svetosti i svakom dobru. Podsjetio je da se u samom nazivu Reda nalazi Sveti grob, najsvetije mjesto kršćana i znak pobjede života nad smrću, svjetla nad tamom i nade nad očajem, iz kojega izvire i poslanje njegovih članova.

Istaknuo je da vitez u kršćanskom smislu nije nositelj časti ili ugleda, nego učenik Raspetoga i Uskrsloga, čovjek evanđeoskih kreposti koji brani istinu bez nasilja, služi bez traženja priznanja te u svijetu podjela nastoji biti graditelj mira i mostova. Naglasio je da se od članova Reda ne traži bezgrešnost, nego trajno nastojanje oko svetosti i traženje Božje volje, što je sadržano i u geslu Reda „Bog to želi“.

Nadbiskup je podsjetio i na konkretno poslanje Reda, koje se očituje u duhovnoj i materijalnoj potpori kršćanima u Svetoj zemlji, osobito zajednicama koje u Jeruzalemu, Betlehemu, Nazaretu i drugim svetim mjestima žive u teškim okolnostima. Istaknuo je da viteštvo danas svoju obrambenu ulogu ostvaruje zauzimanjem za dostojanstvo ljudske osobe, svetost braka i obitelji, pravo na vjeru i mir.

„Neka vaš život bude drugima živa homilija. Neka vaša čast bude služenje. Neka vaše viteštvo bude odraz Kristove ljubavi i njegove zauzetosti za slabe“, poručio je nadbiskup Križić, poželjevši da u njihovim životima uvijek iznova pobjeđuje Život.

Odmah nakon obreda uslijedila je svečana misa koju je predslavio kardinal Bozanić u zajedništvu s nadbiskupom Križićem, apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj mons. Leopoldom Girellijem i drugim svećenicima s kojima Hrvatsko namjesništvo surađuje. Investituri je nazočio i malteški vitez Milo di Grisogono.

Kardinal Bozanić u homiliji je istaknuo da Sveti grob, po kojemu Red nosi ime, predstavlja jedno od najvećih kršćanskih proturječja: govori o smrti, a naviješta život; govori o završetku, a postaje novi početak. „Kristov grob je prazan. Zato Krist ne treba čuvare svoje prošlosti. On treba svjedoke svoga uskrsnuća“, poručio je kardinal, istaknuvši da je upravo to prva i najdublja zadaća svakoga viteza i dame Svetoga groba.

Osvrćući se na prvo čitanje iz Knjige Otkrivenja, naglasio je da pripadnost Jeruzalemu nije nostalgija za prošlošću, nego eshatološka nada koja članove Reda obvezuje da već sada svojim životom ostvaruju znakove novoga Jeruzalema: mir, pravednost, pomirenje, služenje te poštovanje života i dostojanstva svakoga čovjeka.

Govoreći o pozivu iz psalma „Molite za mir Jeruzalemov“, kardinal je podsjetio na teške prilike u Svetoj zemlji te naglasio da pomoć tamošnjim kršćanima nije tek jedna od djelatnosti Reda, nego pripada samoj njegovoj biti. „Ne možemo ljubiti svete gradove, a zaboraviti ljude koji u njima žive. Ne možemo častiti Betlehem, a ne misliti na obitelji. Ne možemo štovati Kalvariju, a ostati ravnodušni prema patnji“, kazao je, dodajući da onaj tko moli za mir Jeruzalema mora biti čovjek mira i ondje gdje živi.

Posebno se osvrnuo na evanđeosku sliku pšeničnoga zrna i blaženoga Alojzija Stepinca, podsjetivši da je isto evanđelje naviješteno 3. listopada 1998. godine u Mariji Bistrici, kada je sveti Ivan Pavao II. kardinala Stepinca proglasio blaženim. Podsjetio je i na Stepinčevo hodočašće u Svetu zemlju 1937. godine, s kojega je u Zagrebačku nadbiskupiju donio veliki drveni križ, istaknuvši da je taj križ poslije na poseban način postao program njegova života. „Križ nije dovoljno donijeti iz Jeruzalema. Treba ga unijeti u život. Nije dovoljno nositi ga na plaštu. Treba ga ugraditi u život“, poručio je kardinal.

Tumačeći znakove investiture, naglasio je da križ nije ukras, plašt nije povlastica, mač nije znak sile, a viteško dostojanstvo nije čast koja čovjeka izdiže iznad drugih. „U središtu današnjega slavlja nije viteštvo, nego učeništvo. Nije ljudska čast, nego Krist“, istaknuo je, pojasnivši da je križ program, plašt znak pripadnosti Kristu, a mač za kršćanina „mač Duha, to jest Riječ Božja“. Kršćansko viteštvo stoga ne znači biti iznad drugih, nego biti raspoloživiji za druge, a njegova se borba vodi protiv laži, nepravde, nasilja, mržnje i ravnodušnosti, pri čemu je prva bojišnica uvijek vlastito srce.

Na kraju homilije kardinal je povezao Jeruzalem, Zagreb i Trogir sa svjedočanstvom svetoga Ivana Trogirskoga, blaženoga Augustina Kažotića i blaženoga Alojzija Stepinca. Podsjetio je i na riječi svetoga Ivana Pavla II. iz splitske prvostolnice 1998. godine: „Ovdje povijest ne šuti“, naglasivši da kršćanin svoju pripadnost konkretnom narodu i domovini živi otvoren univerzalnom poslanju Crkve. „Posljednju riječ nema križ, posljednju riječ nema grob, posljednju riječ nema ljudska sila, posljednju riječ ima Uskrsli Krist“, zaključio je kardinal Bozanić.

Prije završetka misnoga slavlja izmoljena je molitva viteza i dame Svetoga groba jeruzalemskog na engleskom i hrvatskom jeziku, a zatim se okupljenima obratio namjesnik Viteškoga reda Svetoga groba jeruzalemskog za Hrvatsku Claude Grbeša. Zahvalio je kardinalu Bozaniću na predvođenju obreda investiture i mise, nadbiskupu Križiću na potpori i domaćinstvu te apostolskom nunciju mons. Girelliju, visokim predstavnicima Reda i svima koji su pridonijeli organizaciji slavlja. Novim vitezovima i damama čestitao je na primanju u Red, podsjetivši ih da završetkom priprave započinje njihovo trajno služenje Crkvi i bližnjima, napose onima u Svetoj zemlji.

Pozvao ih je da dana obećanja ne ostanu „mrtvo slovo na papiru“, nego trajni poticaj za svakodnevno življenje vjere, istaknuvši blaženoga Alojzija Stepinca kao uzor pravoga viteštva, bogoljublja i čovjekoljublja. Zahvalio je i Župnom zboru Presvetoga Srca Isusova – Visoka iz Splita, koji je pod ravnanjem i uz orguljašku pratnju maestra Andra Čala glazbeno pratio obred investiture i misno slavlje.

U ime novoprimljenih dama obratila se Marijana Vukovojac-Dugan, istaknuvši da za većinu njih formacija nije trajala samo dvije godine, nego na određeni način čitav život, pripremajući ih za služenje Bogu, Crkvi i kršćanima u Svetoj zemlji. Zahvalila je Duhu Svetomu, Blaženoj Djevici Mariji, Kraljici Palestine, Crkvi, Hrvatskom namjesništvu, članovima Reda i kumovima koji su ih pratili na tom putu. Posebno je naglasila da plašt s crvenim jeruzalemskim križem nije odličje ni statusni simbol, nego znak služenja i zavjet vjernosti Kristu, Crkvi i Svetoj zemlji. „Naš poziv nije poziv na čast, nego poziv na služenje, ljubav, darivanje i odricanje. Danas ne postajemo veće ni u čemu osim u obvezi da služimo i da slijedimo Isusa“, poručila je.

U ime novoprimljenih vitezova okupljenima se na engleskom jeziku obratio Ivan Mašina, koji je investituru opisao kao trenutak koji se ne upisuje samo u sjećanje, nego mijenja život onih koji su primili novo poslanje. Naglasio je da posveta života svjedočenju vjere u Krista, velikodušnosti, ljubavi prema evanđelju i brizi za Svetu zemlju sa sobom nosi istodobno čast i odgovornost svakodnevnoga preispitivanja vlastite vjere i života te nesebičnoga služenja bližnjima, osobito onima u Svetoj zemlji.

Zahvalio je vodstvu Hrvatskoga namjesništva na duhovnom vodstvu, savjetima i potpori tijekom priprave te istaknuo da njihova poniznost, predanost, zajedništvo i briga za bližnje pokazuju kako treba živjeti ideale Reda. U vremenu u kojem se križ i kršćanske vrijednosti sve češće osporavaju pozvao je nove članove da ostanu postojani u vjeri te svoje želje, nastojanja i život stave pod Kristov križ i majčinski plašt Gospe, Kraljice Palestine, izvijestila je Splitsko-makarska nadbiskupija.

FOTO U Trogiru u Red Svetoga groba jeruzalemskog primljeno 14 novih hrvatskih članova