Svečano euharistijsko slavlje predvodio je župnik vlč. Tomislav Vojnić Mijatov uz suslavlje preč. Franje Ivankovića, koji je ujedno i brat dominikanke s. Nade Ivanković, posljednje poglavarice Samostana sv. Dominika u Subotici. Sestre dominikanke predvodila je vrhovna glavarica s. Jaka Vuco, dok su u pratnji bile s. Marina Pavlović, s. Ana-Marija Martinović, s. Barbara Bagudić i s. Nada Ivanković.  Euharistijsko slavlje započelo je svečanom procesijom od samostana sestara dominikanki. U procesiji su sudjelovala djeca u narodnim bunjevačkim nošnjama. Na kraju euharistijskog slavlja uslijedili su zahvalni govori.

Uime vjernika laika župe obratila se Suzana Mihailović Vukov, istaknuvši važnost prisutnosti sestara u Subotici. „Teško je nabrojiti sve djelatnosti i sve darove koje su časne sestre dominikanke ugradile u povijest Župe sv. Jurja i Subotičke biskupije u proteklih gotovo 80 godina. Bile ste vjeroučiteljice, orguljašice, sakristanke, domaćice, vrtlarice, savjetnice, majke, sestre, dobrotvorke, tješiteljice… Hvala vam za sve što ste ugradili u našu župnu zajednicu i biskupiju – i ono vidljivo, što ostaje iza vas, ali još više ono nevidljivo: mir, ohrabrenje i vjeru koju ste u nama jačali. Danas se opraštamo, ali ne zauvijek – jer u Kristu, svi smo uvijek povezani“, istaknula je. 

Poglavarica samostana s. Nada Ivanković zahvalila je vjernicima na podršci. „Danas vam želim zahvaliti za svaku pomoć, suradnju i velikodušno poklanjanje sebe za ovu crkvi i samostan. Dijelili ste sa mnom rad, radost i brige. Na poseban način sam se radovala kad sam imala veliku milost dijeliti pričest, a nevinu dječicu blagoslivljati. Neka Gospodin nagradi sve one koji su mi bili pomoć u svemu što je trebalo“, poručila je.  

Časna majka s. Jaka Vuco osvrnula se na služenje sestara te obećala daljnju molitvenu podršku. „Došao je, evo, i taj dan. Danas s tugom, sjetom, ali i dubokom zahvalnošću u srcu govorimo o završetku jednog plodnog radosnog i blagoslovljenog razdoblja od skoro 80 godina. Od samih početaka našeg života u Subotici i Tavankutu, sestre su s ljubavlju brinule o malenima, mladima, starim i nemoćnima. Nastojale su biti duhovne majke, sestre i vjerne pomoćnice – onoliko koliko su najbolje znale i mogle. Naše molitve ne prestaju s ovim odlaskom; one će i dalje teći prema Gospodinu za sve vaše nakane, za mir i bogate plodove kršćanskog života u Subotici“, istaknula je te zahvalila svim prijašnjim biskupima i župnicima, kao i svim svećenicima s kojima su sestre dijelile pastoralni rad. Osobitu zahvalu uputila je s. Nadi koja je, kako je rekla, u posljednjim danima one najzahtjevnije poslove obavila u tišini i samoći. 

Završni govor održao je župnik vlč. Vojnić Mijatov. „Možda danas zatvarate jedno poglavlje. Ali ono što je pisano i građeno tijekom osamdeset godina ne može se jednostavno zatvoriti. Jer napisano je u ljudskim srcima. Povijest i život u Subotici i Tavankutu dominikanke nisu pisale na tvrdoj stijeni, nego u naša mala vjernička srca. U srca djece, mladih i starih u kojima su utkane nebrojene molitve, iskreni susreti, žrtve, male radosti, katehetske pouke, korisni savjeti, riječi ohrabrenje, vrijedne ruke naših sestara“, istaknuo je. 

Dodao je da ljudsko srce nije hladan kamen te da svako dobro koje su sestre učinile ostaje trajno u srcima ljudi koje su susretale. „Srce je prostor koji Bog širi svojom ljubavlju. Stvorio ga je da prima i daje, da čuva dobro i da ga prenosi dalje. Zato ono što je učinjeno iz iskrene ljubavi ne završava onoga dana kada čovjek ode i zatvori vrata sa sobom. Ono nastavlja i dalje živjeti u nama i po nama. Zato vaš najveći spomenik nisu zidovi samostanske kuće, koji je dar ovoj župnoj zajednici, nego ljudi. I zato vam danas, uime ove Župe sv. Jurja, uime svih svećenika koji su kroz desetljeća s vama surađivali, uime tolikih obitelji, djece, mladih i starijih ljudi, želim reći samo jednu riječ: hvala. I zato neću reći zbogom, nego doviđenja. Jer danas smo tu i naše ljudske odluke su trenutačne, a vrijeme koje dolazi i novi dani, godine donose novu prilike i mogućnost da se Božje djelo nastavi“, poručio je vlč. Vojnić Mijatov te zahvalio s. Nadi, koja mu je, kako je rekao, od početka njegove župničke službe bila na pomoći. Pjevanje na misi je predvodio župni zbor kojim je ravnao orguljaš Filip Čeliković. 

Inače, sestre dominikanke svoju filijalu u Subotici utemeljile su 11. svibnja 1947. u Župi sv. Jurja. No njihova poveznica s Bačkom započela je dvadesetak godina ranije, kada je u rujnu 1926. u Korčulu kao kandidatica Kongregacije svetih Anđela Čuvara došla prva bunjevačka Hrvatica, Veronika Vidaković (s. Mala Tereza). Kao zrela redovnica željela je prenijeti duhovno blago dominikanskog Reda u svoj rodni zavičaj. Tu svoju želju dijeli sa svojom rođenom sestrom, također dominikankom, s. Marijom Josipom. U Suboticu 1947. dolazi prvih šest sestara dominikanki, a prva poglavarica samostana u Subotici bila je Ignacija Bojanić. 

Biskup Lajčo Budanović svečano ih je uveo u službu u Župi sv. Jurja u Subotici, gdje su preuzele službu sakristanke i orguljašice jer komunističke vlasti u to vrijeme nisu dozvoljavale sestrama nikakve socijalne djelatnosti, ni na polju katehizacije. Sestre su živjele u krajnjem siromaštvu, ali s pouzdanjem u Božju providnost i spremnosti na svaki rad, žive čuvajući radničku djecu, poučavajući djecu materinskom hrvatskom jeziku i stranim jezicima, matematici. Pod vodstvom s. Tereze Vidaković i Bele Tikvickoga posvetili su se poučavanju glazbe i organiziranju župnog mješovitog zbora. 

Kraj prvoga desetljeća njihove prisutnosti u Bačkoj obilježila je i prilika da prošire svoju djelatnost izvan Subotice, na obližnji Tavankut. Tamošnji župnik Ivan Lebović obratio se sestrama Maloj Terezi i Mariji Josipi Vidaković s molbom da preuzmu ređenje župne crkve, vođenje crkvenoga pjevanja, katehiziranje. Prve dominikanke su od 1958. prisutne u novootvorenoj filijali Gospe Lurdske u Tavankutu.

Sestre dominikanke rodom iz Bačke su s. Mala Tereza Vidaković, s. Marija Josipa Vidaković, s. Benvenuta Bojanović, s. Leopoldina Temunović, s. Dominika Loch, s. Nada Gabrić, s. Borislava Malagurski, s. Alfonza Ostrogonac, s. Sofija Aladžić, s. Amata Prćić, s. Brigita Stantić, s. Imelda Cindrić, s. Gema Prćić, s. Mala Tereza Mačković, s. Kalista Stantić, s. Nada Ivanković, s. Blaženka Rudić i s. Marta Turi.  Zbog nedostatka zvanja, Kongregacija svetih Anđela Čuvara sa sjedištem u Korčuli bila je primorana zatvoriti Samostan sv. Dominika u Subotici te prekinuti apostolat dominikanki u Subotičkoj biskupiji, izvijestili su iz župe.