Sveti Otac se na početku govora osvrnuo na kanoniziranu svetost koja mora biti dokazana autentičnim i vjerodostojnim svjedočanstvima. U tu je svrhu istaknuo ulogu povjerenstva za povijesna istraživanja na biskupijskoj razini, kao i ulogu izvjestitelja i savjetnika Dikasterija u takozvanim „starim kauzama“.

Papa je podsjetio da je papa Pio XI. potaknuo osnivanje povijesnog odjela tadašnje Svete kongregacije za obrede, uvodeći primjenu povijesno-kritičke metode u postupke za proglašenje svetaca. „U postupcima za proglašenje svetaca koriste se metode svojstvene povijesnim istraživanjima, premda njihov cilj nije pisanje historiografskih djela, nego isticanje uzornosti, duhovnosti i glasa svetosti kandidata za čast oltara“, rekao je.

Papa Lax XIV. potom je istaknuo drugi aspekt, odnosno kako povijesni i kulturni razvoj u različitim razdobljima utječe na poimanje svetosti. „Profil svetaca se također može razvijati tijekom vremena, ne kako bi slijedio trenutne stereotipe, nego kako bi se iskustvo određenoga vremena tumačilo kroz kategorije proživljenoga Evanđelja“, kazao je.

Sveti Otac je napomenuo da se životni put i svjedočanstvo svakog sveca trebaju sagledati u kontekstu vremena i okolnosti u kojima su živjeli. „Božji narod traži uzore koji će mu pomoći živjeti u sadašnjosti, zagovornike koji će članovima Crkve pomoći suočavati se s današnjim izazovima i prepoznavati prilike koje se pritom pružaju“, dodao je Papa.

Istodobno je rekao da čin kanonizacije nadilazi povijesnu uvjetovanost. Njime, naime, Petrov nasljednik ne samo da će odobriti, nego cijeloj Crkvi pokazati vjerodostojne svjedoke Evanđelja, sposobne govoriti svakom vremenu. „Prisutnost i svjedočanstvo svetaca preobrazili su povijest“, istaknuo je Sveti Otac te zaključio da su oni znali osluškivati svoje vrijeme povezivanjem vjere i povijesti te zalaganjem za izgradnju nove stvarnosti Božjega kraljevstva, izvijestio je Vatican News.