LAV XIV.

ANGELUS

Trg Svetoga Petra

Nedjelja, 25. listopada 2026.

Draga braćo i sestre, dobru vam nedjelju želim!

U današnjem Evanđelju (usp. Mt 22, 34-40) Gospodin nas još jednom vodi do samoga srca naše vjere. Jedan zakonoznanac, kako bi iskušao Isusa, postavlja mu pitanje: „Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?“ (r. 36). Učitelj odgovara navodeći ulomak iz Ponovljenog zakona: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim“ (r. 37; usp. Pnz 6, 5). Krist u središte odnosa s Bogom stavlja dimenziju ljubavi. Nije, naime, dovoljno znati da Bog postoji, da je jedini ili da je svemoguć; Gospodin od nas traži osoban odnos: jedini pravi Bog želi postati naš Bog.

U susretu s njime zapovijed ljubavi nije obveza niti nešto što nam se nameće. Ne može se, naime, ljubiti „na zapovijed“. Ljubav prema Bogu proizlazi iz same čovjekove čežnje, koja svoje ispunjenje nalazi u zajedništvu s njime. Zato naša ljubav može biti istinska kada je odgovor na njegovu ljubav, koja nam uvijek prethodi. Otuda potreba za potpunim predanjem koje obuhvaća cijelu osobu: srce, dušu i um.

Prvoj zapovijedi Gospodin pridružuje drugu: „Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga“ (Mt 22, 39). To životno pravilo izvire iz istoga izvora: zato Isus kaže da je druga zapovijed slična prvoj. Iz prisnog odnosa s Bogom postajemo sposobni gledati sebe i bližnjega istim Kristovim pogledom, iz njegove perspektive. Na taj se način pobjeđuje sebičnost, a i ljubav prema samima sebi postaje djelotvorna ljubav: naš se život okreće prema drugome i postaje dar onima koji su pokraj nas.

Sveta Terezija od Djeteta Isusa to je dobro razumjela: „Samo ljubav – pisala je – potiče na djelovanje udove Crkve; kad bi se ta ljubav ugasila, ona više ne bi naviještala Evanđelje“ (usp. Sabrana djela, Rukopis B, 3v°, Rim, 1997., str. 223). Bez nje bi, naime, naša vjera bila lišena svojega sadržaja, naša bi se dobra djela svela na moralizam, a naša nada bila bi uzaludna.

Predragi, ne možemo istinski ljubiti Boga ako se ta ljubav ne prelijeva u ljubav prema braći i sestrama. A ne možemo istinski ljubiti svojega bližnjega osim kao djeca istoga Oca koji nas je prvi ljubio u svojemu Sinu Isusu.

Molimo Gospodina za milost novoga srca, sposobnoga prihvatiti i živjeti najveću zapovijed. Neka nas zagovara Djevica Marija, u čijem bezgrešnom srcu nema ničega osim ljubavi.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre, sa zabrinutošću pratim tešku humanitarnu situaciju u Jemenu, osobito u gradu Taizu, gdje stanovništvo trpi zbog nedostatka hrane, vode i zdravstvene skrbi. Upućujem usrdan apel da se prekinu neprijateljstva te da se jemenskom narodu i svim narodima te regije zajamči mogućnost života u miru.

Jamčim svoju molitvu za sve koji su prošloga petka poginuli ili bili ranjeni u terorističkom napadu na vjernike pravoslavne crkve sv. Jurja u Harmoudu, u Jordanu. Izražavam svoju blizinu toj zajednici i cijeloj zemlji, koja se odlikuje mirnim suživotom i uzajamnim poštovanjem među različitim religijama.

Nastavimo zajedno moliti za mir. Prekosutra, 27. listopada, duhovno se pridružimo poglavarima Crkava i vjerskim vođama koji će se okupiti u Asizu o 40. obljetnici susreta koji je sazvao sveti Ivan Pavao II. Danas je jasnije nego ikada da ratovi, osim što siju smrt i razaranje, osiromašuju svijet i nanose mu štetu. Neka Gospodin nadahne odluke usmjerene prema dijalogu i miru!

Pozdravljam sve vas, dragi vjernici Rima i hodočasnici iz različitih zemalja!

Izražavam dobrodošlicu članovima Centro Académico Romano Fundación iz Španjolske, skupini iz St. Ciaran’s Collegea iz Ballygawleyja u Irskoj te skupini iz škola „Sv. Ivan Pavao II.“ Opolske biskupije u Poljskoj.

Drago mi je što mogu pozdraviti voditelje protokola pojedinih talijanskih ministarstava i državnih ureda.

Pozdravljam članove Udruge „Solidarietà in Buone Mani“ iz Castiglion Fiorentina te skupinu vršnjaka iz Concorezza koji su došli na hodočašće u povodu svojega 70. rođendana.

Svima želim dobru nedjelju!