Knjigu su predstavili mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Petar Palić, prof. dr. Vajdana Tomić, liječnica i autor.

Biskup Palić održao je izlaganje pod naslovom „Čovjekovo tijelo u svjetlu Božje riječi“. Polazeći od pitanja iz Psalma: „Što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš“, istaknuo je kako ono izražava trajno čovjekovo nastojanje da razumije vlastito postojanje, svoje mjesto u svijetu i smisao života koji mu je darovan.

Osvrćući se na sadržaj knjige, biskup je naglasio da se autor prihvatio opsežnoga istraživanja biblijskoga govora o ljudskome tijelu i njegovim pojedinim dijelovima, s posebnom pozornošću na hebrejske izraze i njihova značenja.

Knjiga, pojasnio je, može poslužiti i kao svojevrstan priručnik biblijske antropologije jer pokazuje kako Sveto pismo preko govora o tijelu progovara o čovjekovoj nutrini, osjećajima, odlukama i odnosima. Podsjetio je da je za kršćane Sveto pismo Božja Riječ, nastala nadahnućem Duha Svetoga, koja svjedoči o Božjoj objavi što svoju puninu doseže u Isusu Kristu.

Upozorio je da se biblijski tekstovi moraju razumjeti u njihovom povijesnom i književnom kontekstu te u svjetlu cjeline Objave.

Tumačeći naslov knjige, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski je ukazao na biblijsku istinu da čovjek svojim tjelesnim postojanjem pripada stvorenome svijetu i dijeli temeljna obilježja života s drugim živim bićima, ali je istodobno stvoren na sliku Božju.

„Čovjek svojim tjelesnim životom pripada svijetu živih bića, a po Božjem pozivu otvoren je zajedništvu s Onim koji ga je stvorio“, poručio je.

Na primjerima srca, bubrega, očiju i ruku pokazao je kako biblijski govor o tijelu nadilazi fiziološko značenje pojedinih organa. Srce je tako središte čovjekova mišljenja, razlučivanja i odlučivanja, dok bubrezi mogu označavati njegove najskrivenije osjećaje i unutarnje poticaje. Takav govor ima i moralno značenje jer se u tjelesnim činima očituju čovjekova sloboda, njegove nakane i odgovornost prema drugima.

Posebnu je pozornost biskup posvetio teologiji tijela svetoga Ivana Pavla II. Podsjetio je da se Papine kateheze često povezuju ponajprije s ljudskom spolnošću, bračnom ljubavlju i ženidbom premda je sam Ivan Pavao II. upozorio da teologija tijela obuhvaća znatno šira područja ljudskoga postojanja, uključujući patnju i smrt. Upravo je u tome biskup prepoznao važnu poveznicu s Turalijinim istraživanjem, koje biblijskim govorom o tijelu otvara prostor za dublje razumijevanje čovjekove ranjivosti i smrtnosti.

Upozorio je i na potrebu ispravnoga kršćanskog odnosa prema tijelu. Pozivajući se na nauk Drugoga vatikanskog sabora o jedinstvu tijela i duše, istaknuo je da se i među kršćanima ponekad javlja nepovjerenje prema tijelu, kao da ono ugrožava duhovni život, dok se u pojedinim suvremenim religijskim strujanjima tjelesna disciplina uzdiže gotovo na mjerilo čovjekove duhovne vrijednosti.

Kršćansko razumijevanje čovjeka, naglasio je, zahtijeva poštovanje jedinstva njegove tjelesne i duhovne dimenzije.

Osvrćući se na autorove usporedbe biblijskih izraza s predodžbama drevnih kultura, osobito egipatske, biskup je istaknuo njihovu istraživačku vrijednost, kao i potrebu egzegetske opreznosti, budući da kulturne podudarnosti same po sebi ne dokazuju izravnu ovisnost pojedinih biblijskih tekstova.

Središte kršćanskoga razumijevanja ljudskoga tijela biskup je prepoznao u otajstvu Utjelovljenja. Sin Božji prihvatio je stvarnost ljudskoga postojanja, uključujući glad, umor, patnju i smrt. Iz toga proizlazi i dostojanstvo svakoga ljudskog života. U kulturi koja veliku pozornost pridaje tjelesnom izgledu, zdravlju i sposobnostima, kršćanska vjera podsjeća da čovjekovo dostojanstvo ostaje neotuđivo i u bolesti, starosti i patnji.

Zaključujući, vratio se početnom pitanju osmoga psalma o čovjeku i njegovu dostojanstvu te podsjetio na nauk Drugoga vatikanskog sabora da Krist „potpuno otkriva čovjeka njemu samome i objavljuje mu uzvišenost njegova poziva“.

U Kristu se, poručio je, otkriva i konačni smisao ljudskoga tjelesnog postojanja jer čovjek, stvoren od praha zemaljskoga i pozvan u zajedništvo sa Stvoriteljem, nosi obećanje života koji nadilazi granice njegove smrtnosti.

Govoreći o nastanku knjige, autor je ispričao kako ga je prije nekoliko godina na razmišljanje o srcu potaknuo jedan sasvim običan dan u rodnoj kući, obilježen majčinim riječima i sestrinim obraćanjem, a potom i biblijskim pozivom na ispitivanje vlastitoga srca te Pavlov govor o nepodvojenom i nepomućenom srcu. To ga je potaknulo na dublje istraživanje značenja srca u Bibliji.

Vlč. Turalija se osvrnuo na biblijsko razumijevanje duše kao jedinstva duhovne i tjelesne dimenzije čovjeka, ističući kako ljudska duša nije samo čisti duh, nego obuhvaća cjelokupnu ljudsku pojavnost, iskustva, osjećaje i tjelesne sklonosti. Govorio je i o posebnosti ljudske duše, koju ne može zamijeniti ni najrazvijenija umjetna inteligencija, naglašavajući jedinstvenost čovjeka kao duhovnog i tjelesnog bića.

Prof. dr. Tomić, koja je istaknula kako je riječ o djelu koje na osebujan način povezuje ljudsku anatomiju, biblijsku antropologiju, teologiju i simboliku ljudskoga tijela.

Istaknula je temeljnu poruku knjige – ljudsko tijelo nije samo skup anatomskih struktura, nego jedinstvo tjelesnog i duhovnog. Osvrnula se na simboliku pojedinih dijelova tijela: kosti kao simbola snage i trajnosti, mesa kao izraza tjelesnosti i prolaznosti, kože kao znaka čistoće, zdravlja i pripadnosti zajednici te osjetilnih organa koji u biblijskoj antropologiji poprimaju dublja značenja.

Posebnu pozornost posvetila je autorovu tumačenju srca i bubrega. Dok je srce u biblijskom razumijevanju središte čovjekovih misli, osjećaja, volje, savjesti i moralnih odluka, bubrezi simboliziraju njegovu najdublju nutrinu, skrivene pobude i oblikovanu narav. Osvrnula se i na simboliku reproduktivnih organa, nogu i stopala te krvi, koja u Bibliji nadilazi svoju biološku funkciju i postaje simbol života, žrtve, saveza i otkupljenja.

Zaključila je kako je najveća vrijednost knjige upravo njezina interdisciplinarnost, jer ne suprotstavlja medicinu i teologiju, nego otvara prostor njihovu međusobnom razumijevanju. Knjiga, istaknula je, podsjeća da u medicini ne susrećemo samo organe i bolesti, nego cjelovitoga čovjeka – njegovo tijelo, osjećaje, misli i duhovnost.

Na kraju je autor zahvalio svima koji su pridonijeli nastanku i predstavljanju knjige.

Organizatori predstavljanja bili su Hrvatska kulturna zajednica Troplet i Teološko-katehetski institut Sveučilišta u Mostaru. U glazbenom dijelu programa nastupili su Emil Bevanda i Ivan Rajič, izvijestila je Crkva na kamenu.