U Sarajevu proslavljena svetkovina naslovnika sjemenišne crkve sv. Ćirila i Metoda

Misu su suslavili vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, umirovljeni vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić i mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski apostolski upravitelj mons. Petar Palić te 24 svećenika.

Pozdrav svim okupljenima uputio je rektor sjemeništa preč. Zdenko Spajić. Posebice je zahvalio nunciju Chullikattu što je prihvatio predvoditi slavlje i uputiti homiliju na narodnom hrvatskom jeziku, „što je posvema u duhu poslanja slavenskih apostola sv. Ćirila i Metoda“. Pozdravio je nadbiskupa i velikog kancelara KBF-a mons. Vukšića i izrazio radost što je s njima i kardinal Puljić. Uputio je pozdrave veleposlaniku Republike Bugarske Valeriju Yotovu, zastupniku u Federalnom parlamentu Josipu Martiću te pomoćnicima ministara Zdravku Belji i Zdravku Buljeti, dekanu KBF-a prof. dr. Mariju Bernadiću, svim profesorima, djelatnicima i studentima fakulteta te odgojiteljima i djelatnicima VBS-a, svim svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima, predstavnicima dobročinitelja i izvođača radova na obnovi i svim sudionicima slavlja.

„Slavimo svetkovinu sv. Ćirila i Metoda, zaštitnika ove crkve. No oni su i slavenski apostoli i suzaštitnici Europe. U tome kontekstu teško je ne primijetiti da u Europi, 80 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata i međusobnog pomirenja mnogih do tada sukobljenih naroda, na ovome kontinentu još jedino slavenski narodi međusobno ratuju, prijete jedni drugima novim sukobima i ratovima te kopaju po dalekoj prošlosti kako bi naudili susjedu u sadašnjosti. Stoga neka i naše molitve danas ne budu samo za ovu zajednicu, nego i za mir među ovim narodima i na ovim prostorima. Tu posebno mislimo na napaćeni ukrajinski narod koji je već godinama izložen ratnim strahotama. Danas iskazujemo dobrome Bogu i svoju zahvalnost za završetak još jedne akademske i formacijske godine. Vjerojatno će svoj Te Deum najzdušnije pjevati oni koji su završili svojih pet godina, ali uvjeren sam da svi imamo razloga biti Bogu zahvalni za sve što nam je darovao u protekloj godini, usprkos mnogim naporima, poteškoćama i problemima. Danas želimo iskazati svoju zahvalnost i mnogobrojnim dobročiniteljima, od kojih mnogi nisu ovdje, a koji su omogućili obnovu bogoslovije. Zahvalnost dugujemo i izvođačima radova, od kojih su neki ovdje, za mnogo uloženog truda, znoja, teškog fizičkog rada i strpljenja da bi ova naša kuća izgledala ovako kako izgleda“, kazao je rektor Spajić.

Nuncij Chullikatt je u propovijedi najprije kazao da su „slavenski apostoli, sveti Ćiril i Metod, bili braća po krvi, vjeri i žrtvi, što ih zauvijek i na doista impresivan način povezuje u nasljedovanju Isusa Krista“. Dodao je da je Ćiril bio najmlađi od sedmero djece, među kojima je bio i njegov brat Metod. „Iz Carigrada, ondašnje prijestolnice Istočnog Rimskog Carstva, Sveta braća su se uputila na različita mjesta propovijedati vjeru. Ipak, njihov najvažniji poduhvat bio je, kao što znamo, u Panoniji i Moravskoj, gdje su za potrebe tamošnjih vjernika na staroslavenski preveli liturgijske knjige napisane glagoljskim pismom. U svom evangelizacijskom djelovanju, Ćiril i Metod morali su se suočiti s mnogim nesuglasicama i pobunama, ali su uvijek imali podršku rimskih papa. Prevođenjem liturgijskih knjiga na staroslavenski jezik, stekli su veliko poštovanje, simpatije i naklonost susjednih Slavena… Prilikom njihove posjete Rimu na poziv pape Hadrijana II., liturgijske knjige koje su preveli bile su položene na oltar u bazilici Svete Marije Velike a liturgija na staroslavenskom jeziku slavila se po prvi put u rimskim bazilikama svetog Petra, svetog Andrije i svetog Pavla“, kazao je apostolski nuncij.

„Sveti Ćiril i Metod predstavljaju klasičan primjer ‚inkulturacije vjere‘, odnosno ‚evangelizacije kulture‘. Smatrali su da, ako svaki narod Kristovu poruku ne može razumjeti na vlastitom jeziku i u vlastitoj kulturi, ni vjeru neće moći ‘utjeloviti’ u svoj život. To je primjer plemenitog pristupa poštovanja kolektivnog dostojanstva naroda, koje su nam Sveta braća ostavili u baštinu, na koju Crkva i danas gleda s velikim poštovanjem… Svetost Ćirila i Metoda, koji su živjeli prije više od tisuću godina, i danas nas treba poticati, nadahnjivati i pomagati nam rasti u jedinstvu s Kristom kako bismo i mi, poput njih, bili ispunjeni apostolskim žarom koji je obilježio njihov životni put, i još predanije odgovorili na poziv na puninu života u Kristu… Njihov sveobuhvatni pristup evangelizaciji uči nas da u misijskom radu ništa ne ostavimo neučinjenim i nepokušanim. Oni su bili strpljivi u podnošenju svake vrste poteškoća kako bi uspješno završili svoje evanđeosko poslanje. Sjeme vjere, slobode i dostojanstva koje su posijali u plodno tlo kulture, religioznosti i duhovnosti slavenskih naroda, neizmjerno je doprinijelo očuvanju njihovog identiteta, civilizacije i tradicije“, kazao je nuncij Chullikatt.

„Da bi susreli slavenske narode, Sveta braća misionari morala su krenuti na put prema njima. To je vrlo rječit primjer ‚Crkve u izlasku‘, ‚Crkve na putu‘, i slika misionarske, kreativne i dinamične Crkve, tako drage papi Franji u kontekstu sinodalnosti. Krenuvši na put prema nepoznatim duhovnim i kulturnim prostorima, suočavajući se s uvijek novim pastoralnim izazovima i dan za danom se posvećujući djelu evangelizacije, naša Sveta braća ostavili su neizbrisiva sjećanja u srcu slavenskih naroda i cijele Crkve. Bili su uvjereni da, ako se vjera ne ukorijeni u svakoj kulturi, poput kvasca koji je prožima Evanđeljem, ni Kristovo srce ne bi moglo kucati u srcu svakog ljudskog bića svake kulture. Stoga, s posebnim divljenjem i zahvalnošću danas slavimo patron ove sjemenišne crkve i blagdan slavenskih apostola i prosvjetitelja Ćirila i Metoda koji su nam ostavili primjer života dostojnog pravih Kristovih učenika, života dostojnog poslanja Crkve i dostojnog slave svih svetih. Tijekom ove Presvete Euharistije, molimo zagovor naših dragih Svetih misionara, kako bismo i mi mogli plodonosno, vjerodostojno i djelotvorno služiti evangelizacijskom poslanju Crkve“, kazao je apostolski nuncij Francis moleći zagovor sv. Ćirila i Metoda.

Tijekom mise asisitirali su i liturgijsko pjevanje predvodili bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa pod ravnanjem profesora liturgike vlč. Ivana Rake.

Nakon euharistijskog slavlja svi su pozvani u bogoslovsku blagovaonicu gdje su nastavili druženje. Poglavari, bogoslovska zajednica i svi djelatnici ljubazno su ugostili sve koji su došli s njima proslaviti nebeske zaštitnike ove prelijepe sjemenišne crkve. Gostima se pridružio i načelnik Općine Stari Grad Irfan Čengić na čijem se teritoriju nalazi bogoslovsko zdanje.

Prije početka druženja rektor Spajić je još jednom sve pozdravio te podsjetio da tom prigodom obilježavaju i završetak obnove fasade i bogoslovskog krila. Podsjetio je da je „plan obnove koncipiran prije pet godina i zahvaljujući dobrom Bogu, mnogim dobročiniteljima i izvođačima radova, fasada je završena a bliži se kraju i obnova zapadnog krila“. Među mnogobrojnim zaslužnim osobama, posebno je zahvalio kardinalu Puljiću za svesrdnu podršku i potporu u tijeku realizacije projekta obnove bogoslovije, kao i sadašnjem nadbiskupu Vukšiću te mnogobrojnim dobročiniteljima koji su omogućili realizaciju projekata. Spomenuo je da su među ostalima obnovu omogućili: Vlada Republike Hrvatske – Središnji državni ured za Hrvate izvan RH, Federalno ministarstvo prostornog uređenja, Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica, Općina Stari Grad, Zaklada papinskog prava Pomoć Crkvi u nevolji (Kirche in Not), zaklada Renovabis, Konferencija katoličkih biskupa Sjedinjenih Država (USCCB), Zaklada Vrhbosanske nadbiskupije, razlna ministarstva i ustanove. Pozdravio je također predstavnike Federalnog zavoda za zaštitu spomenika i izvođača s kooperantima. „Međusobno poštovanje i uvažavanje, izvanredna suradnja i izvrsni rezultati. Tako je dobro urađena da se čak ni gradski klinci ne usude dirnuti je. A ja sam bio spreman prije tri godine kladiti se da će dan nakon uklanjanja skela osvanuti grafiti“, našalio se na kraju rektor Spajić.

Zahvalnu riječ svima uputio je i nadbiskup Vukšić. „Radujem se što su ovi veliki poslovi najvećim dijelom privedeni kraju. I s moje strane zahvala svima koje je rektor Zdenko nabrojio i svima onima koji su pomagali, a željeli su ostati anonimni“, kazao je vrhbosanski nadbiskup.