Dr. Heine-Geldern govorio je o sve većoj nesnošljivosti naspram kršćanskim stajalištima i ograničavanju slobode savjesti. Pogrešno je na to sa strane Crkve reagirati sa samosažaljenjem i žalom za bivšim boljim vremenima, smatra voditelj “Crkve u nevolji”. Valja bez poticanja antagonizama “odlučnije zastupati i živjeti vjerska uvjerenja”, ustvrdio je, dodavši kako pritom nema mjesta mlitavosti i vjerskoj indiferentnosti.

“Sva velika tolerancija koja se traži od vjernika naspram nevjernicima ne živi se i u suprotnom smjeru”, rekao je Heine-Geldern opisujući današnje prilike u sekulariziranoj Europi. “Gdje se ne tolerira naše katoličko shvaćanje života, tu moramo utemeljeno ustati protiv toga, svaki pojedinac”, zatražio je, dodavši da kršćani ne mogu uspjeti, ako sami ne znaju zašto su kršćani.

Prema njegovim riječima, razlog tome što se kršćanstvu na našim prostorima često pristupa sa skepsom i odbojnošću nalazi se između ostaloga u tome što ga se “još uvijek smatra mainstreamom koji se ne mora štititi – a manjine kojima je potrebna zaštita, to su uvijek neki drugi”. Podsjetio je da se neprestano istražuju protumuslimanske tendencije, dok za katolike ne postoji ništa slično.

Središnja tema intervjua bilo je pogoršanje situacije kršćana u cijelome svijetu, na što je “Pomoć Crkvi u nevolji” upozorila u studenome. Heine-Geldern smatra da na ograničenje vjerskih sloboda utječe nekoliko čimbenika. U totalitarnim režimima poput Kine, Sjeverne Koreje ili Nikaragve bilježi se progon kršćana kao i u etnički-nacionalističkim okolnostima kao što je slučaj u Indiji ili Mjanmaru.

U takozvanim “neuspješnim državama” poput Malija, Burkine Faso, Nigera ili Nigerije u zoni Sahela islamistički propovjednici mržnje pronalaze “savršeni biotop za svoj plan”. Naposljetku, tu su i potpuno islamističke države kao što su Saudijska Arabija ili Iran, koje ne poznaju vjersku slobodu, navodi Heine-Geldern.

“Kurier” je uz intervju objavio i grafiku s prikazom država s najtežim progonima. Na prvome je mjestu talibanski režim u Afganistanu, a slijede Sjeverna Koreja, Somalija, Libija, Jemen, Eritreja, Nigerija, Pakistan, Iran i Indija.