Mons. Domenique Mathieu jedini je katolički biskup latinskoga obreda u Iranu. Osim rimokatolika, ondje su prisutni i katolici drugih obreda poput armenaca i kaldejaca.

Mons. Mathieu rođen je 13. lipnja 1963. u gradu Arlon u Belgiji gdje je odrastao, završio ekonomski fakultet, a potom pristupio Redu franjevaca konventualaca. Vrijeme novicijata proveo je u Njemačkoj, gdje je položio prve zavjete, a potom odlazi na studij teologije u Rim. Svečane zavjete položio je 1987. u Belgiji, a dvije godine kasnije zaređen je za svećenika. Mnogo godina djelovao je u rodnoj zemlji gdje je obnašao više službi, među kojima i službu provincijala nekadašnje Belgijske provincije, koja je nakon duge povijesti zbog nedostatka fratara ugašena. No, to je za fra Domenique bilo providonosno jer je mogao konkretnije ostvariti svoj dječački san o odlasku u daleke zemlje. Put ga je odveo u Libanon gdje je djelovao od 2013. godine. S iskustvom s Istoka pozvan je na službu u Rim gdje je od 2019. brinuo o srednjoeuropskim provincijama i kustodijama među koje pripada i Hrvatska.

nadbiskup Teherana-Isfahana Dominique Mathieu i nadbiskup Izmira Martin Kmetec / Foto: fra Daniel Bustamante/ofmconv.net

Ipak, papa Franjo ga je 8. siječnja 2021. imenovao nadbiskupom Teherana–Isfahana i tako ga ponovno poslao na Bliski istok. Iran je zemlja iz koje su, kako se vjeruje, Mudraci koji su se došli pokloniti Isusu u Betlehem. A upravo fra Domenique, koji je inače strastevni promatrač zvijezda, voli usporediti svoj životni put sa slavnim putovanjem Mudraca.

Razgovarali smo s njim u Rimu prije njegova odlaska u novu misiju. Otkrio nam je zanimljive detalje o svom pozivu i iskustvu boravka na Bliskom istoku, izazove koji su pred njim i neke osobne zanimacije i hobije. Podijelio je s nama i razmišljanje o Papinom putovanju u Irak, o međureligijskom dijalogu, te o stanju u Europi.

1. Čestitamo vam na biskupskom imenovanju i službi. Kako ste prihvatili tu vijest? Je li Vas iznenadila?

Iako se nazirala mogućnost imenovanja, ostao sam iznenađen. Ali sam Gospodin zna s kojim tijestom želi praviti svoj kruh.

2. Kako vidite ovu odluku pape Franje da odabere baš nekoliko franjevaca koji će voditi biskupije na Bliskom istoku (Libanon, Turska, Iran, Sveta Zemlja)?

Čini se prigodno tu Papinu odluku povezati s obilježavanjem osamsto godina od pohoda sv. Franje muslimanskim zemljama. Nakon savjetovanja i pažljivog proučavanja, Papi se prilažu tri osobe, među kojima odabire jednu koju smatra najprikladnijom za dotičnu misiju. U ovom razdoblju franjevci su izrazili svoju raspoloživost prihvaćajući tu vrstu službe.

3. Vaš apostolski put je vrlo bogat, od Belgije preko Libanona i Rima do Teherana. Možete li nam reći nešto o tom zanimljivom putovanju?

Životni put na zemlji ima svoj početak i svoj kraj. Taj itinerarij poprima potpuno drugačije značenje kada se pretoči na razinu svemira. Tada on nestaje u Bogu. U tom smislu, Teheran je samo jedna nova etapa. Ostavljajući Istok da bih, zbog nove službe, došao na Zapad, u sebi sam osjetio nutarnji glas da ću se, poput Mudraca, vratiti na Istok nekim drugim putem. Potvrdu toga nutarnjeg glasa sam osjetio kad sam saznao vijest o biskupskom imenovanju. Vjerujem da je Gospodin, preko svoje Crkve, upravo ovako odredio.

4. Po rođenju ste Belgijac. Što najviše pamtite iz Vaše domovine?

To je, prije svega, susret latinske i germanske kulture; multikulturalnost glavnog grada; zatim bogato kulturno-povijesno naslijeđe; raznoliki i zeleni krajolici; ukusna hrana i brojne druge stvari koje je teško sve nabrojiti.

5. Više godina bili ste misionar na Bliskom istoku i na kraju ste postali i član Provincijske kustodije Istoka i Svete Zemlje. Kako ste prepoznali misionarski poziv i zašto baš Bliski istok?

Po završetku moje misije u Belgiji i srednjoj Europi, odobrena mi je pripadnost Kustodiji Istoka i Svete Zemlje. U Libanonu se, stoga, nikad nisam osjećao kao misionar u klasičnom smislu te riječi tj. kao netko tko je poslan iz svojega djelokruga služiti u nekoj stranoj zemlji. Kustodija Istoka i Svete Zemlje bila je moj novi dom. Što se tiče samog poziva, mogu reći da me već od djetinjstva oduševljavaju novi svjetovi i kasnije, kad sam postao redovnik, bio sam skoro uvijek, manje ili više, blizu islamskom svijetu. Osim toga, oduvijek sam bio sklon onima koji su u svijetu bili odbačeni ili pak marginalizirani iz bilo kojeg razloga.

6. Je li vam bilo teško kao jednome Europljaninu naviknuti se na novu kulturu i na novo okruženje?

Odrastao sam s otvorenošću prema drugima, asimilirajući dobro drugih koje je postupno postajalo dio mene. Čar novih kultura i društava prilika je za osobni rast. Promjena s preorganiziranog Zapada, koji prekomjerno uzdiže pojedinca promovirajući individualizam i gdje prevladavaju propisi, na kaotični Srednji istok, gdje se naglasak stavlja na zajednicu i povjerenu riječ, dala mi je da dišem punim plućima.

7. Kakvo je Vaše iskustvo života u tako raznolikom društvu, gdje su prisutni kršćani različitih tradicija i obreda, zatim muslimani i drugi? Postoji li međureligijski dijalog? Postoje li plodovi tog dijaloga? Kako ljudi međusobno žive?

Po sebi je dijalog jedna lijepa vrijednost, ali ga je teško provesti na području vjere. Poznajemo ga u obliku ekumenizma i međureligijskog dijaloga. Ranama iz prošlosti treba dati vremena da zarastu. Snažna pripadnost grupi, na Istoku, ne olakšava međusobno miješanje i na životu održava odijeljenost.

8. Bliski istok dio je svijeta u kojem su neprestani sukobi i migracije. Kako vidite tu situaciju? Zašto su u tom području gotovo stalni sukobi?

To je područje koje zbog svojih resursa (gorivo i voda) još uvijek trpi postkolonijalni utjecaj. Radi se o zemljama koje se olako optužuje da ugošćuju i promiču različite radikalne pokrete, te ih se napada pod krinkom preventivnog rata protiv proglašenih terorističkih pokreta. Ljudski život slabo se cijeni. Nadalje, pogoduje se testiranju novih oružja i ratne tehnologije. Tako, hranjena sukobima, svjetska ekonomija cvjeta. Stoga je ondje vidljivo da je smrt jednoga čovjeka kruh drugoga čovjeka.

9. Jeste li ikad bili u Iranu? Jeste li upoznati sa stanjem ondje? Možete li nam ukratko opisati stanje u nabiskupiji koju vodite?

Nisam nikada prije bio u Iranu. Informirao sam se o situaciji Crkve u toj zemlji. Nadbiskupija je velika koliko i sama zemlja. Ima šest župa i četiri kapelice. Katedrala je smještena na posjedu Talijanskog veleposlanstva u Teheranu, nedaleko od nuncijature. Velika gradska središta su Teheran, Isfahan i Tabriz. Otprilike je oko dvije tisuće vjernika rimokatoličkog obreda. Trenutno nema svećenika za taj obred. Što se tiče redovničke prisutnosti, ondje djeluje pet časnih sestara.

10. 

    nadbiskup Teherana-Isfahana Dominique Mathieu / Foto: fra Daniel Bustamante/ofmconv.net

    Koji su najvažniji izazovi s kojima ćete se susresti na čelu nadbiskupije Teheran–Isfahan?

Jedinstvo maloga i raznolikoga stada oko osobe Utjelovljene Riječi u zajedništvu sa sestrinskim crkvama i strukturiranje pastorala.

11. Iran je islamska republika sa šijitskom dominacijom. Jesu li pripadnici drugih religija slobodni ispovijedati svoju vjeru? Jesu li kršćani u Iranu slobodni i koje su poteškoće s kojima se susreću?

Od njihovog početka 1954. do danas postoje neprekinuti diplomatski odnosi između Svete Stolice i Islamske Republike Iran. Ustav te Republike u svom 13. članku, koji datira iz 1980. te je dorađen 1989., određuje da su zoroastrijanci, židovi i kršćani priznate vjerske manjine. Dakle, u granicama zakona, pripadnici tih religija slobodni su ispunjavati svoje vjerske čine i obrede, te su u privatnim pravnim ugovorima i u vjerskom poučavanju slobodni djelovati sukladno vlastitim normama.

12. Što za kršćane na Bliskom istoku općenito znači najavljeni posjet pape Franje?

Možemo reći da posjet pape Franje Iraku ima dvostruko značenje. Prije svega, to je poruka ohrabrenja i nade kršćanima u Iraku i u cijeloj regiji. S druge strane, radi se o novim koracima u promicanju ljudskoga bratstva i međureligijskog dijaloga. Papa Franjo je do sada posjetio islamske zemlje s većinskim sunitskim stanovništvom, kao što su Maroko i Ujedinjeni Arapski Emirati. Ta apostolska putovanja potaknula su značajne pomake u promicanju kulture susreta i dijaloga. No Papa, osim toga, želi posjetiti i zemlje koje su s većinskim šijitskim stanovništvom da bi odjek dijaloga bio tim veći i poprimio još šire razmjere.

13. Nedavno je Hrvatska odlučila izdvojiti iz proračuna određena sredstva usmjerena za pomoć kršćanima u zemljama gdje su manjina. Pomažu li dovoljno, po vašem mišljenju, zapadne, prije svega europske, zemlje kršćanima Bliskog istoka? Kakva pomoć se očekuje od Zapada?

Nadamo se da je pomoć jedne zemlje usmjerena kršćanskim manjinama utemeljena na dijeljenju tisućljetne kulturne i duhovne baštine. Stalo mi je do ekumenske solidarnosti. Dobro je, stoga, podsjetiti kršćane u svijetu da njihove krhke zajednice na Istoku ne mogu živjeti odvojene od sveopće Crkve.

13. Budući da ste Belgijac te ste dugo djelovali u Europi, kako vidite situaciju na starom kontinentu, osobito vjersku, te koji su njeni mogući razvoji u budućnosti?

U Europi će se nastaviti nacionalne i etničke napetosti. Taj kontinent oduvijek je poznavao fenomen migracija. Jedino živeći duh enciklike „Fratelli Tutti“ unutar naših zajednica, ujedinjeni u Kristu, moći ćemo pobijediti napasti separatizma i podijeljenosti, provodeći tako novu evangelizaciju djelom, a onda i riječju.

14. Prilikom Vašeg imenovanja u priopćenju za javnost na stranicama Reda podsjećaju da poznajete više od pet jezika te da se bavite astronomijom i gastronomijom. Odakle takve zanimacije?

Otac mi je frankofonske provenijencije, a majka je flamanka. Belgija, pritom, ima i treći službeni jezik – njemački. Osim ta tri službena jezika, u školi smo učili i engleski. A zatim su se s vremenom dodavali neki drugi, pa se onda završi govoreći mješavinu jezika (dodaje uz smijeh). Zanimanje za astronomiju, pak, seže u moje djetinjstvo kada sam prvi puta tijekom nepovoljnih uvjeta promatrao pomrčinu mjeseca. Posljednjih godina, kada to dopuštaju vremenski uvjeti, bavim se astrofotografijom „Deep Sky“. Što se tiče gastronomije, uvijek sam volio dobru hranu. Godinama sam kuhao u samostanu u Bruxellesu. U Libanonu sam, pak, prikupio i podijelio sedamdesetak recepata za tipične belgijske slastice. Dakle, osim zbog igre riječi, sviđaju mi se bilo astronomija bilo gastronomija.

15. Jeste li posjetili Hrvatsku?

Kao generalni asistent nisam uspio otići u Hrvatsku zbog epidemiološke situacije vezane uz covid-19. Ipak Hrvatsku poznajem od prije, posjetio sam ju više puta. Htio sam naučiti barem osnove hrvatskog jezika da bih mogao predslaviti misu.

16. Rođeni ste 13. lipnja, na blagdan sv. Antuna Padovanskoga. Povezujete li Vašu misiju s onom sv. Antuna koji je rođen u jednoj zemlji, htio je ići u drugu i na kraju završio u trećoj zemlji?

Od mladosti sam se vidio kao misionar u nekoj dalekoj zemlji. Situacija u Belgijskoj provinciji, koja je gašenjem postala generalna delegacija, učinila je od mene misionara među siromasima u duši i tijelu u jednom marokanskom kvartu glavnog grada moje rodne zemlje.

Nakon dvadeset dvije godine u Belgiji, službenim gašenjem naše belgijske generalne delegacije, imao sam priliku pristupiti Provincijskoj kustodiji Istoka i Svete Zemlje, služeći u dva samostana u Libanonu: Sin el Fil e Zahle. Zatim sam, 2019. godine, dobio poziv za obnašanje službe generalnog asistenta za Srednju Europu u Rimu.

To je hodogram u kojem je utkan Gospodinov plan i njegovo vrijeme. U svakoj od tih etapa pokazao mi se veoma blizu. Odatle moje geslo: „Deus meus, in te confido“ (Bože moj, u tebe se uzdam). Stoga bih svakoga pozvao na iščitavanje ili meditaciju vlastite povijesti, kao pojedinca, obitelji, naroda… da bismo, svjetlom Duha Svetoga u molitvi i kontemplaciji, pronašli put koji je Bog zacrtao za svakoga od nas, moleći Isusa Krista snagu i ustrajnost u nasljedovanju.

Razgovarali: fra Zvonimir Pervan i fra Željko Klarić

Veritas – Glasnik sv. Antuna Padovanskoga

fra Zvonimir Pervan, mons. Dominique Mathieu i o. Željko Klarić / Foto: fra Daniel Bustamante/ofmconv.net