Biskup Škvorčević krstio peto dijete obitelji Kokorić u Slatini

Pozdravljajući nazočne svećenike i vjernike, biskup je podsjetio kako je radost slavlja činjenica vjere da je Gospodin Isus, pobjednik nad smrću, prisutan među nama najprije po svom obećanju: „Gdje su dvojica ili trojica u moje ime sabrani, tu sam i ja među njima“, a onda po slušanju njegove riječi i slavljenju euharistijskog otajstva, naglasivši kako se na taj način ostvaruje naše zajedništvo s njime na najkonkretniji način. Spomenuo je da je drugi razlog radosti slavlja krštenje petog djeteta u obitelji Danijela i Katarine Kokorić. Rekao je kako im svojim dolaskom i predvođenjem ovog slavlja želi čestitati i zahvaliti na petom opredjeljenju za život. Još je dodao da je služiti životu posebno dostojanstvo, osobit čin suradnje s Bogom Stvoriteljem.

U propovijedi je biskup rekao vjernicima kako mu se čini da bi prikladan naslov današnjim misnim čitanjima mogao glasiti: „Otimačina za urod jednog vinograda“. Stojimo pred iznimnim pitanjem, što je život. Iskustvo nam kaže kako je on krhka a toliko dragocjena stvarnost. Rođenjem smo ušli u postojanje kao nedovršenu stvarnost, povjerenu našoj slobodi i odgovornosti da je dovedemo do punine za kojom čeznemo. Biskup je istaknuo da nam je Gospodin Isus konkretno naznačio kako se u konačnici dobiva život, kad je rekao: „Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju“, ili još sažetije: „Ja sam život!“. Božanska je to tvrdnja te tražiti život negdje drugdje ostavlja nas u polovičnosti i neuspjehu. Isus Krist najveća je šansa za ostvarenje punine života, ustvrdio je biskup.

Polazeći od naviještenih čitanja, istaknuo je da nam Bog predstavlja sebe kao vinogradara koji zasađuje vinograd, iznajmljuje ga svojim slugama da ga obrađuju i na taj način dadnu svoj doprinos životu. Prorok Izaija u prvom čitanju lirski biranim riječima pjeva pjesmu o Bogu kao dragom i ljubljenom koji vodi veliku brigu o svom vinogradu, učinio je za njega sve što je potrebno, te je očekivao dobar urod, a on se izrodio u vinjagu. Biskup je upozorio na svu težinu pitanja koje je postavio vlasnik vinograda: zašto se dogodilo da njegov vinograd nije donio roda.

Protumačivši da je vinograd metafora staroga Božjeg naroda, Izraela, od koga će biti oduzeto Božje kraljevstvo, jer nisu prihvatili Isusa Krista, i da će ono biti dano pripadnicima drugih naroda, biskup je ustvrdio da su ti „drugi“ novi Božji narod, Crkva. Ona je vinograd koji je Gospodin Isus zasadio kad je sebe dao za nas do kraja, do u smrt, čime je omogućio da pobjeda života nad smrću bude naš puni urod.

Biskup je pozvao sudionike slavlja neka požele da njihov život urodi upravo takvim rodom, upozorivši ih da će u protivnom ostati neplodni s obzirom na puninu života. Isusova je riječ: „Bez mene ne možete učiniti ništa!“ On nas je svetim krštenjem uključio u zajedništvo svoje Crkve, da bismo po njezinu služenju postigli puni rod. Najbolji način na koji se donosi životni puni rod jest Isusov put ljubavi, koja ide do kraja, do u smrt, da bi život pobijedio smrt. Rekao je da je prvi korak koji trebamo danas učiniti, usvojiti tu Isusovu logiku ljubavi kao najvažniju zakonitost našega postojanja i opredjeljenja, te se ponašati po Isusovu modelu založenosti za drugoga.

Biskup je istaknuo kako mu je posebno drago što primjer obitelji Kokorić snažno doziva u svijest, da opredjeljenje za žrtvu ljubavi rodi obiljem života. Kao mladi supružnici mogli su se opredijeliti za rođenje samo jednog ili ni jednog djeteta, dopustiti da mjerilo njihova života bude sebičnost, koju je moguće živjeti udvoje, te brak učiniti neplodnim. Brak ovih supružnika osnažen je u sakramentu svete ženidbe Isusovom ljubavlju, kojom je on predao sebe za nas na križu, ustvrdio je biskup. Njegovom snagom ljubavi naša pokatkad nemoćna i ograničena ljubav postaje sposobna služiti životu u punini. Kad se s Bogom računa, mjeri i opredjeljuje za život, čovjek postaje spreman za žrtvu što punijeg života, rekao je biskup.

Ako nas netko pita kako život, valja nam se zapitati kako je s ljubavlju u nama, pročistiti vidike duha i opredjeljenja slobode, poželjeti s Isusom Kristom biti za život na njegov način: spremnošću živjeti za druge, žrtvovati se za život, da života bude u obilju. Čestitao je roditeljima Kokorić na njihovu petom djetetu te im je poručio neka se ne boje žrtve, jer žrtva povezana s ljubavlju nikad ne dovodi do stanja izgubljenosti, niti do praznine srca, nego uvijek ispunja životom, svjetlom i smislom. Zamolio je bl. Ivana Merza, zaštitnika Župe da moli za sve nazočne vjernike, za njihove obitelji, napose prisutne s djecom u crkvi, a osobito za obitelj Kokorić, da ono što je krštenjem zasađeno u njihovu djecu izraste do one punine, koju Bog može i želi darovati svakome od nas u Isusu Kristu.

Na kraju misnog slavlja biskup je roditeljima Kokorić čestitao za krsno preporođeno peto dijete, podsjetivši ih da u krštenom Leonardu nose svojoj kući dragocjeno blago jer ga je Gospodin Isus usvojio kao svoga te se on od danas u punom smislu zove dijete Božje. Nazočnoj djeci, osobito kandidatima za sakramente pričesti i potvrde poručio je da mu je drago što su i oni bili sudionici misnog slavlja te im je poželio da u Isusu otkrivaju ono najljepše i najveće što je Bog za nas ostvario, to svojom slobodom usvajaju i u skladu s time žive.

Sudionicima slavlja poželio je mir u njihovim dušama, unatoč premnogim nemirima i nasilju koji se događaju kod nas i u svijetu, osobito u Izraelu. Pozvao ih je neka ne dopuste da ih napast nasilja zavede u bilo kojem svome obliku, nego da u smislu riječi sv. Pavla apostola iz drugog čitanja u Poslanici Filipljanima budu prožeti blagošću, milosrđem, dobrotom i plemenitošću. Zanimajući se kako se je snašao njihov novi župnik vlč. Patrik Alatić, biskup je pozvao župljane da ga prihvate kao onoga koji im je poslan za dobro njihovih duša i da surađuju s njime. Nakon slavlja u crkvi biskup se susreo s obitelji Kokorić, zanimajući se za njihov život, napose za djecu te im je uručio darove, izvijestila je Požeška biskupija.