Na početku je biskup uputio mladim hodočasnicima dobrodošlicu u Marijin i naš Voćin, podsjetivši ih da je Isusova Majka u svom voćinskom svetištu tijekom više stoljeća okupljala vjernike s ovih slavonskih prostora, i njihovu srcu govorila važne Isusove poruke. Pozvao ih je da i oni na ovom hodočašću imaju srce koje čuje i razumije Božji govor koji im on upućuje po Isusovoj Majci. Zatim je Mariji izrekao trostruki pozdrav, koji su hodočasnici popratili pjevanim poklikom „Blažena ti što povjerova“. Potom je voćinski župnik i voditelj svetišta Ivan Ereiz izrekao dobrodošlicu biskupu Škvorčeviću i hodočasnicima.

Uvodeći pak u misno slavlje, biskup je napomenuo kako su među hodočasnicima u Voćinu i bogoslovi Požeške biskupije od kojih će dvojica – Dario Bauman iz Župe Sv. Luke Evanđelista u Lukaču, i Mislav Juraković iz Župe Mučeništva Sv. Ivana Krstitelja u Zapolju – biti svečano primljeni među kandidate za svete redove. Pozvao je sudionike slavlja da se tom činu raduju zajedno s njima, jer će ih oni, kako se nadamo, jednom kao svećenici pratiti na njihovu životnom putu. Nazočnim pak ministrantima koji sudjelovanjem na ovom hodočašću svjedoče kako je lijepo služiti oltaru i na taj način biti blizu Isusu Kristu, poručio je da se odazovu ako Bog nekoga od njih pozove u svećeništvo ili redovništvo. Sve ih je pozvao da sabranim srcem sudjeluju u ovom misnom slavlju.

U homiliji biskup je zapodjenuo razgovor s mladim hodočasnicima, zanimajući se jesu li se naspavali i kako su doputovali u Voćin, napomenuvši koliko je važno da su došli odmoreni i dobro raspoloženi kako bi na ovom hodočašću mogli određene Božje stvarnosti očima vidjeti, umom prosuditi, te donijeti neke zaključke i odluke. Podsjetio ih je kako su došli u Voćin na hodočašće, da je njihov dolazak u ovo svetište bio svojevrsni „hod“, premda nisu stigli hodeći nogama, nego vozeći se autobusom.

Polazeći od naviještenog Evanđelja, koje prikazuje kako su dvije žene, Marija Magdalena i druga Marija došle na Isusov grob, želeći po tadašnjem običaju pomazati pomastima njegovo tijelo položeno u grob, i na taj mu način iskazati svoje poštovanje i blizinu. Međutim, umjesto Isusova mrtvog tijela u grobu našle su anđela koji im je protumačio što se dogodilo i koji ih je pozvao neka se ne boje što Isusova tijela više nema u grobu, jer je on uskrsnuo od mrtvih. Potaknuo ih je da pođu drugima obznaniti taj događaj, ustvrdio je biskup. Spomenuvši da mi ljudi možemo hodati nogama i tako do nekamo stići, istaknuo je da se do Isusa koji je svojim uskrsnućem pobijedio smrt ne može doći fizičkim hodom, nego samo onim hodom srca koji se zove vjera, povjerenje.

Izrazio je uvjerenje da su djeca upravo takvim hodom vjerničkog srca došla na ovo hodočašće, približila se Isusovoj Majci, da bi njezinim služenjem bila što bliže njezinu Sinu Isusu Kristu. Pozvao ih je da po povratku s ovog hodočašća poput dviju Marija iz današnjeg evanđelja članovima svojih obitelji i prijateljima u školama ispripovjede svoje iskustvo susreta s uskrslim Isusom Kristom, pobjednikom nad smrću i njegovom Majkom. Još je rekao kako je dragocjeno što djeca u svojim župama sudjeluju na svetim misnim slavljima i što dolaze na ovakva hodočašća, jer na njima uvijek provjeravaju do kamo je doprlo njihovo srce i što je u nj Božjega uneseno, kako ono ne bi bilo siromašno, prazno, ili možda pomračeno zloćom i pokvarenošću.

Kazao je kako ga oduševljava činjenica da postoje ljudi koje zovemo svećenici, koji su se na Božji poticaj u svom srcu opredijelili biti svjedocima da je Isus Krist pobijedio smrt i služe ljudima da po svetim sakramentima budu dionici njegove pobjede. Izrazio je radost što će na ovom slavlju dvojica spomenutih bogoslova pred svim sudionicima reći: „Evo me!“, i nastaviti hod vjernosti svoga srca sve do svećeničkog ređenja, te nakon toga biti radosni navjestitelji najveće vijesti da je Isus Krist pobijedio smrt i mi u njemu.

Biskup je podsjetio djecu i druge sudionike slavlja da su po svetom krštenju i drugim sakramentima, osobito sakramentu svete pričesti i potvrde smješteni u zajedništvo Isusove pobjede nad smrću koje se zove Crkva, a koje Isus Krist okuplja već više od dvije tisuće godina. Ustvrdio je da i to potvrđuje kako je Isus živ, jer jedan mrtvac ne bi toliko vremena mogao okupljati mnoštva ljudi, oblikovati njihove živote i izgrađivati ih za puno i konačno zajedništvo s njime u vječnosti. Još je kazao kako je čudesna činjenica da Crkva nakon toliko progona njezinih članova i preziranja njezina djelovanja i dalje postoji i s Isusom Kristom pobjeđuje, te ona slavljenjem svetih sakramenata, osobito svete mise ostvaruje djelo spasenja, zbog kojeg ju je Isus Krist osnovao.

Naglasio je da je slavljenje svete mise jedan od najdragocjenijih događaja u pojedinoj župi iz koje dolaze mladi hodočasnici, jer nas po njoj Isus Krist snagom svoga Duha čini dionicima svoje pobjedničke ljubavi na križu. Nazočnim ministrantima poručio je da svojim služenjem kod oltara svjedoče o svojoj blizini Isusu Kristu, djelatno prisutnom među nama. Od osobitog je pak značenja što ih to služenje oltaru potiče da razmišljaju o tome da postanu svećenici, redovnici i redovnice i kao takvi posvema se posvete nasljedovanju Isusa Krista, ustvrdio je biskup. Uputio je Bogu molitvu da nitko od njih ne ostane zarobljen nekim svojim malim mislima i planovima, nego da iz vjere budu velikodušni u razmišljanju o svojoj budućnosti, i odluče se služiti najvećem Božjem djelu o kojem u današnjem prvom čitanju govori pisac Knjige otkrivenja.

Naime, sveti je Ivan u viđenju ugledao novog čovjeka ostvarena u Isusovu uskrsnuću, novo nebo i novu zemlju te novi Jeruzalem koji silaze od Boga kao slika Crkve, početak onoga što je Bog u svoj ljubavi smislio i ostvario za nas mukom i smrću svoga Sina. Istaknuo je kako u Marijinoj proslavi na nebu prepoznajemo ono što će se ostvariti na cijelom tijelu Crkve, kojoj po vjeri i krštenju pripadamo. Upozorio je mlade hodočasnike kako nas Isusovo uskrsnuće uvjerava da ono što se s nama i cijelom stvorenom stvarnošću treba konačno zbiti ne očekujemo iz ljudskih nego iz Božjih mogućnosti.

Pozvao ih je stoga da svakoga dana u vjeri otvaraju Bogu svoje srce koje čezne za svjetlom, puninom, mirom, radošću, dobrotom, plemenitošću i ljubavlju, te kroz molitvu, sudjelovanje na svetoj misi i dobrim djelima budu ispunjeni nebeskim dobrima, svjedočeći Isusa Krista kao jedinog spasitelja čovjeka. Također ih je potaknuo da svoja mladenačka nastojanja povjere Isusovoj Majci, te im ona pomogne da ne ostanu na niskoj razini života, nego s njezinim sinom Isusom Kristom duhovno rastu do one razine života koju im samo on može udijeliti u novom nebu i novoj zemlji. Pohvalio je djecu što se raduju svemu onome što dolazi iz Božjih mogućnosti i to vjerom prihvaćaju, ne dopuštajući da njihova mladenačka srca zahvati ravnodušnost, površnost i plitkoća života.

Uslijedio je obred primanja dvojice spomenutih bogoslova među kandidate Požeške biskupije za primanje svetih redova, koji je završio zajedničkom ministrantskom molitvom za duhovna zvanja.

Nakon popričesne molitve biskup je predvodio čin povjere nazočnih učenika i ministranta Isusovoj Majci, Gospi Voćinskoj, koji je zaključen pjevanjem „Kraljice neba, raduj se“. Na svršetku misnog slavlja biskup je pohvalio mlade hodočasnike što su bili vjernički budni svojim mladenačkim srcem te molitvom i pjesmom posvjedočili tko su oni Isusovoj Majci. Izrazio je uvjerenje da nitko od njih s ovog hodočašća ne odlazi prazan, nego pun Božje blizine i ljepote. Osobitu pak zahvalnost izrekao je bogoslovima što nastojanjem oko duhovne izgradnje njeguju svoj poziv, čestitavši Dariu i Mislavu primanje među kandidate Požeške biskupije za svete redove. Voćinskom župniku i njegovim suradnicima zahvalio je što su i ovog puta radosno primili hodočasnike, a pjevačima iz katoličkih osnovnih škola u Požegi, Virovitici i Novskoj zahvalio je na predvođenju pjevanja u svetoj misi.

Nakon okrijepe i odmora, na kongresnom prostoru uslijedilo je tradicionalno natjecanje iz vjeronaučnog znanja, u kojem je sudjelovalo petnaest ekipa, dok su se ostala djeca okušala u raznim sportskim zabavnim igrama. Građa za natjecanje iz vjeronaučnog znanja obuhvatila je život i mučeništvo bl. Jule Ivanišević i njezinih susestara, čija se Godina slavi u Požeškoj biskupiji. Prvo mjesto osvojila je ekipa iz Župe sv. Ivana Krstitelja u Špišić Bukovici za koju su nastupali vjeroučenici: Marko Boljevčan, Lana Ivoš, Tin Vuković i Dorijan Semeš s vjeroučiteljicom Ivonom Boljevčan i župnikom Krunoslavom Siroglavićem. Drugo mjesto osvojila je ekipa iz Župe bl. Alojzija Stepinca u Novskoj s vjeroučenicima Petrom Bagarićem, Mihaelom Bagarićem, Katjom Lukanović i Rokom Milašinovićem i vjeroučiteljicom Katarinom Podkulabović i župnikom Krunoslavom Jurakovićem, a treće mjesto ekipa iz Župe sv. Luke Evanđelista u Novskoj za koju su nastupale vjeroučenice Brigita Brtan, Eleonora Debeljak, Marija Mažar i Lila Marenić sa župnim vikarom Robertom Medvedom.

Biskup Škvorčević je pobjedničkoj ekipi uručio medalju Voćinskog Svetišta s poveljom o osvojenom prvom mjestu, a drugim ekipama prigodne darove. Istaknuo je kako je lijepo u životu pobjeđivati, a osobito u znanju o vjeri i životom sjedinjenim s Isusom Kristom. Čestitao je svim sudionicima te im zahvalio za trud koji su uložili pripravljajući se za vjeronaučno natjecanje.