Župna svetkovina i „osmi“ kao hodočasnički dan u mjesecu proslavljeni su pod geslom „Molba nek sveta tvoja donaša blagoslov svima, bolnima lijek“.

Ni hladno vrijeme, ni kiša koja je cijeli dan padala nisu spriječili brojne hodočasnike koji su od ranih jutarnjih sati pristizali u svetište iz raznih krajeva Hrvatske. Otvorila im je Gospa kako vrata svoga srca tako i vrata prostranog dvorišta svog svetišta. Da bi svi njezini štovatelji uz poštivanje epidemioloških mjera mogli sudjelovati na misama, u dvorištu ispred pastoralnog centra čekao ih je pripremljen veliki šator, a domaći svećenici predslavili su sedam misa i nekoliko Službi Riječi s pričesti.

U pozdravnoj riječi na početku središnjega slavlja domaći župnik preč. Ivan Lenić naglasio je kako se toga dana iz brodskog svetišta sjedinjuju s cijelom nadbiskupijskom zajednicom u molitvi i vapaju, pokori i svjedočenju blizine i ljubavi sa svima koji isto – na poziv nadbiskupa Hranića – čine u brojnim gradovima i selima, obiteljima i ustanovama, kućama i bolesničkim sobama cijele Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Zahvalio je nadbiskupu na predvođenju slavlja, te redovnicama, napose uršulinkama na čelu s provincijalnom glavaricom s. Ksenijom Leko, što su zajedno sa svećenicima poslužiteljice blaga milosti koje Gospodin daje po svojoj Majci, Gospi Brze Pomoći tolikim vjernicima tijekom protekle 64 godine njezina čašćenja u toj župi. Svojim župljanima čestitao je dan nebeske Pokroviteljice, a i osobne čuvarice grada Slavonskog Broda i okolice. Hodočasnicima je zahvalio što su unatoč hladnom i kišovitom danu hodočastili Gospi iz raznih krajeva Hrvatske.

„Danas nas je u ovom svetištu okupila molitva nade da Blažena Djevica Marija vidi svaku našu nevolju i bol i da njezin sin Isus uvijek čuje njezinu zagovorničku molitvu za nas te našu molitvu dubokoga povjerenja u njega koji sve drži u svojim rukama, jer je po njemu i za njega sve stvoreno“, rekao je na početku homilije nadbiskup Hranić.

„Posljednjih nekoliko mjeseci je naša ljudska ranjivost i ugroženost postala bitni dio i našega vjerničkog iskustva. Vidimo da nas vjera ne štiti od boli, poraza i gubitka. I mi, kao vjernici, nailazimo na granice svojih mogućnosti. No, ipak kao vjernici ne prestajemo moliti i nadati se da će proslavljeni novorođeni Kralj i o Bogojavljenju objavljena utjelovljena Božja Riječ, svima nama ipak podariti toliko potreban mir i nadu, te da će mrkle i bolne strane pandemije koronavirusa i druge naše bolesti te patnja i nevolje što ih je prouzročio potres uroniti u njegovo mesijansko svjetlo, koje je njegovim rođenjem, mukom, smrću i uskrsnućem obasjalo naš život i čitav svijet. Mi vjerujemo da on, kojega je Marija rodila u štali, zasigurno želi biti bliz svima koji su u potresu ostali bez svoga doma; da on koji je nedužan patio i umro na križu, zasigurno želi biti bliz i onima koji su zahvaćeni pandemijskim oboljenjem od koronavirusne bolesti“, rekao je mons. Hranić.

Svjestan kako pandemija i potresi kojima smo pogođeni ostavljaju duboke tragove, ne samo na zgradama, selima i gradovima, nego i na našim dušama rađaju pitanjima na koja mnogi pokušavaju dati odgovore u skladu sa svojim spoznajama, pristupima i stručnosti, otac nadbiskup je poručio da na ta pitanja čovjek nema odgovora, jer ga ni Isus nije imao u najtežim trenucima svoje smrti.

„U tome neodgovorenom Isusovom zašto nalaze se i imena svih koji su umrli s Kristom. Nije zato zadnja riječ naše ljudsko pitanje zašto, nego je zadnja riječ Kristovo uskrsnuće. U Kristovu uskrsnuću je odgovor i na sve naše sadašnje boli i tjeskobe. U njegovu uskrsnuću, po Duhu koji nam je dan i boravi u nama, obnovljen je sav naš život! Zlo koje nas želi zarobiti tjeskobom, ispuniti strahom od drugih, produbiti nepovjerenje i zatvoriti nas u sebičnost, osvijetljeno je vjerom koja tješi. Tako i u ovim nevoljama pandemije i potresa ne možemo i ne smijemo previdjeti trenutke milosti i razne pozitivne plodove koji uvijek nadvladavaju zlo“, ustvrdio je đakovačko-osječki nadbiskup.

Dodao je kako kroz sve te kušnje prolazimo zajedno, vidimo da jedni druge trebamo, da se naše zajedništvo najviše očituje u odgovoru na potrebe bližnjih, u solidarnosti s onima koji su u nevolji i potrebi i koji trpe, a što se posljednjih dana posebno očituje, te smo, kako je rekao, zadivljeni spremnošću za pomaganje i mnogobrojna djela ljubavi, koja nam poručuju da nas Bog nije napustio, da on i danas uzima ljudsko lice i budi povjerenje u čovjeka, pokazuje ono što kao kršćanski narod jesmo i što bismo uvijek trebali biti: svjedoci nove nade, novoga života i uskrsnuća, jer time se već obnavlja razrušeno – ovdje i sada.

Zatim je posvjestio kako tijekom cijele protekle godine medicinsko osoblje pokazuje solidarnost s oboljelima od covida-19, a ovih dana i naša Domovina, u pružanju materijalne pomoći te u saniranju šteta nastalih potresom.

„Danas se i mi hodočasnici solidarno i velikodušno svojom molitvom, postom, pokorom i darovima uključujemo i u ovaj nadbiskupijski Dan molitve i pokore, moleći Gospu Brze Pomoći, koju u litanijama nazivamo ‚obranom od zaraznih bolesti i pošasti‘ da nas preporuči svome Sinu, da od nas otkloni zarazu koronavirusom, da nas pojedinačno i kao narod oslobodi novih stradanja i ne kuša iznad naših sila, ali i da iz svega toga izađemo više solidarni, više složni, ponosni zbog spremnosti na žrtvu i samoprijegor iz ljubavi prema drugima, još više zauzeti jedni za dobrobit drugih, i snažniji u vjeri u Boga koji je i danas prisutan u ovome svijetu, koji je trajno Emanuel – s nama Bog i koji trajno ljubi ovu zemlju“, kazao je mons. Hranić.

Na kraju je poručio kako je zajednička zadaća vjernika u tim poteškoćama i krizama, u patnjama i bolima, otkrivati majčinsku ljubav i zagovor BDM koja i danas za njih moli Isusa kao što ga je molila u Kani Galilejskoj, i koja poziva: „Što god vam rekne, učinite“. Nadbiskup je zaključio zazivajući pomoć Blažene Djevice i njezina zaručnika sv. Josipa, zaštitnika Crkve i Hrvatske domovine, čiji su životi primjer, zagovor i trajna pomoć, a zajedništvo s njima izvor je zajedništva koje povezuje nebo i zemlju.

Nadbiskup je na kraju posebno zahvalio župniku Leniću za dva mandata odnosno 10 godina obnašanja dekanske službe, koji je s drugim dekanima bio jedan od inicijatora Nadbiskupijskoga dana molitve i pokore za smirenje i prestanak pandemije, te se radovao kada je odlučeno da to bude na svetkovinu Gospe Brze Pomoći. Njemu je sa suradnicima bila povjerena i priprava homiletsko-liturgijsko-molitvene građe za taj dan.

Uz nadbiskupa Hranića i župnika Lenića, koncelebrirali su slavonskobrodski dekan Tomislav Ćurić, gvardijan fra Klaudio Milohanović, brodski župnik preč. Josip Matanović, brodski grkokatolički župnik Aleksandar Hmilj i tajnik Nadbiskupijskog ordinarijata vlč. Domagoj Lacković. Posluživao je đakon Marko Obradović. Pjevanje je predvodio župni zbor kojim je ravnala s. Cecilijom Kolarić.

Ostala misna slavlja predvodili su dekani i dvojica drugih svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Na svim slavljima pjevale su se božićne i prigodne marijanske popijevke. Uz sve mise bila je prigoda darivanja priloga za stradale od potresa na području Sisačke biskupije.

Svetkovini je prethodila devetodnevna duhovna priprava na kojoj se također molilo za prestanak pandemije i smirenje potresa u Banovini.