Održana duhovna obnova za mlade na Baškim Oštarijama

Bila je to prilika za mlade Đakovačko-osječke nadbiskupije i nekoliko mladih iz okolice Zagreba da se pripreme za došašće. Duhovnu obnovu su uz povjerenika za mlade, studentskog kapelana i župnika u Josipovcu vlč. Marija Žigmana, animirale članice povjerenstva za mlade Matea Došlić i Anamarija Buzgo te bogoslov 3. godine Valentino Kujundžić, koji tijekom godine stječe pastoralno iskustvo u Župi sv. Luke u Josipovcu.

U petak 1. prosinca po dolasku i smještaju u Pastoralnom centru na Baškim Oštarijama sudionici su program započeli slavljem mise u kojoj je voditelj Žigman promišljao o prvoj temi duhovne obnove, Bog voli čovjeka.

Došašće donosi dvije glavne poruke. Prva od njih je Bog voli čovjeka. To je središnja poruka kršćanstva, toga nema ni u jednoj drugoj religiji, da Bog traži čovjeka, traži načine da nam se približi jer nas voli. Koliko god puta smo se udaljili i odlutali, Bog ne odustaje od nas. Ponekad nam se čini da Bog možda nije uspio, opet smo sagriješili, krenuli nekim svojim putevima, zanijekali ga, ali Bog je tako domišljat u načinu kako nam se približiti. Bog odlučuje postati čovjek da nas spasi, da nam se približi u razmišljanju, postojanju. Vlč. Žigman pozvao je mlade da tijekom večeri i ostatka duhovne obnove promišljaju o toj istini.

Druga poruka došašća govori da se isplati biti čovjek. Bog je uzeo ljudsko tijelo, u njemu je našao ljepotu, našao je ljepotu u ljudskom životu. Mnogi izgube tu ljepotu u životnim brigama, problemima i poteškoćama na koje nailaze. Prihvaćajući tu istinu da se isplati biti čovjek moguće je sačuvati se od napasti samospašavanja. Mi ne možemo sami sebe spasiti svojim snagama, vježbama, nekim psihološkim vještinama i sl. Spasenje dolazi odozgor, Bog postaje čovjekom da nas spasi.

Promatrajući događaje u svijetu, možemo se pitati gdje je Bog u nemoći ovoga svijeta, zašto Bog dopušta ratove, nepravde…Ne bi se trebali pitati zašto, nego što ja mogu učiniti. Bog računa na nas, na naše darove i sposobnosti. To nas dovodi do toga da je svaki život vrijedan i da nema propalog slučaja, koliko god mi zalutali. Ovo vrijeme govori nam da vrijedimo, da smo dragocjeni, da se Bogu uvijek možemo vratiti i popravljati s njime svoj život. Bog je za nas, grešnike, umro na križu. Time je pokazao da mu neizmjerno vrijedimo – poručio je propovjednik.

Nakon mise mladi su dobili prigodne knjižice, mali duhovni dnevnik s programom duhovne obnove, kao i razmatranjima za preostalo vrijeme došašća, sve do Božića, te su međusobno izvlačili imena osoba za koje su se kao „anđeli čuvari“ molili tijekom zajedničkog boravka.

Subotnji program počeo je drugom temom, Je li sretan čovjek i radostan? koju je pripremila Anamarija Buzgo. Kroz život se vrlo lako shvati kako se sreća i radost razlikuju, ponajviše u svom izvoru i održivosti. Sreća je ugodna emocija koja se često veže uz osjećaj slobode i zadovoljstva, ali se temelji na vanjskim okolnostima i ona je samo privremena, dok ne dođe neka teža situacija, bol i sl.

Radost je s druge strane prvenstveno dar i plod Duha Svetoga, onaj duboki osjećaj blagostanja koji proizlazi iz poznavanja i služenja Bogu. To je unutarnje zadovoljstvo koje ne ovisi o izvanjskim okolnostima, nego o odnosu s Bogom. Istinska se radost pak održava i u situacijama koje nisu toliko po volji, kad krenu neke krize ili problemi. Papa Franjo također ističe da kršćanin koji nije radostan, nije kršćanin ili tom kršćaninu nešto nedostaje. To može biti svakodnevni ispit savjesti u promišljanju nedostaje li nešto u osobnom poslanju. Pozvani smo u susretu s Gospodinom tražiti tu radost, duboku i autentičnu radost koja traje jer dolazi od Boga – poručila je Buzgo.

Radost se može njegovati na nekoliko načina. Prvo, shvatiti da je autentična radost u Bogu dar i da ju kao takvu treba još više tražiti u molitvi i susretu s Gospodinom. Drugo da se treba neumoljivo boriti za radost. Grijeh guši tu radost, potiskuje i udaljuje nas od istine o sebi samome, zato se protiv njega treba boriti. Treće, zahvaljivati češće za udijeljene darove. Također, dijeliti iskustva radosti, prevladavanja patnje, uspjeha i neuspjeha. Posljednje, radost se prepoznaje posebno razmatrajući Božju riječ u kojoj se prepoznajemo koliko se Bog daruje u susretu s čovjekom.

Nakon nagovora uslijedila je šutnja i prilika za promišljanje, a potom radionice međusobnog upoznavanja. Prije ručka mladi su još prošli radionicu u kojoj su promišljali o slici sebe, očekivanjima, samopoštovanju te promišljali koji su njihovi talenti, koju je vodila Matea Došlić. Uslijedio je ručak i prilika za odmor i druženje.

U poslijepodnevnom dijelu programa, mladi su zajedno molili krunicu Božjeg milosrđa nakon koje je uslijedilo kratko slavljenje, a potom i nagovor o temi Poruka jaslica koji je pripremio Valentino Kujundžić.

Mladima je prvo posvijestio kako je Bog boraveći na zemlji, uzimajući tijelo, koristeći se istim stvarima i predmetima kao ljudi, posvetio sve te stvari. Njih se ne bi smjelo doivljavati običnima, nego u njima treba prepoznavati Boga i gledati  priliku za radovanje. To posebno pokazuju i jaslice.

Bog od svih mjesta na kojem se mogao roditi, bira jaslice, dolazi tamo gdje je bio neugodan miris, hladnoća, prljavština, neugodnost. Često je to teško zamisliti jer se na rođenje u jaslicama gledao kao na nešto uobičajeno. Ali Bog želi doći i u takvo mjesto i u takvu situaciju. Zato vjerujemo da ne postoji u našem životu situacija u koju Bog ne bi htio doći – rekao je Kujundžić.

Potom je pojasnio što predstavljaju pojedini likovi u jaslicama. Mariju se veže uz ljubav, onu ljubav koja ne viče i ne buči, nego je prisutna i daruje se baš kad je potrebno. Josip je pak svjedok vjere, vjere koja još uvijek postoji i to je prekrasan dar od Boga. Vol pak može simbolizirati mir i strpljivost, možda nije nešto posebno radio u jaslicama, ali po legendi grijao je Isusa svojim dahom. Premda ga se smatra glupim i tvrdoglavim, magarac se zadovoljava malim stvarima i raduje se svakoj pažnji, od njega se može učiti tražiti radosti u malim stvarima. Pastiri su pak primjer staloženosti, nisu se bavili nečim nebitnim i sporednim, nego su se usredotočili na poziv koji im je povjeren, dok ovce predstavljaju primjer povjerenja. One slijede svog pastira, imaju povjerenja da će ih voditi u dobrom smjeru. Posljednji lik u jaslicama, bez kojeg ništa ne bi imalo smisla, je, naravno, Isus, znak nade koji Bog daruje svijetu.

Nakon nagovora uslijedila je kreativna radionica izrade pojedinih likova iz jaslica koje su mladi pripremali kao poklon osobi čiji su anđeo čuvar bili tijekom duhovne obnove. Iza radionice uslijedila je prilika za ispovijed, a potom i misno slavlje u kojem je povjerenik Žigman mladima kratko govorio o temi budnosti koja ih priprema za došašće. San je dobar za tijelo, ali san, uspavanost za dušu može biti pogubna. Životnim brigama se vrlo lako opteretiti i ne primijetiti koliko je dobra i milosti okolo. Zato je važno bdjeti nad sobom, svojim mislima i djelima i ne prepuštati Gospodinov pohod u svakodnevici, rekao je među ostalim.

Nakon mise uslijedilo je euharistijsko klanjanje koje su pjevanjem i sviranjem animirali Matea Došlić i Tin Serdar. Nakon klanjanja mladi su zajedno proveli večer uz paljenje logorske vatre, okrjepu i druženje.

U nedjelju, nakon doručka, mladi su imali priliku otići u šetnju u tišini, promišljati o poticajima koje su dobili te donijeti neku odluku s obzirom na došašće koje je počelo. Nakon šetnje uslijedila je prilika za ispovijed te misa.

U propovijedi vlč. Žigman promišljao je o posljednjoj temi duhovne obnove, Zaprati Isusa kroz vjeru i nadu. Vjera je darovana od Boga – živimo od povjerenja u raznim situacijama. Ali vjera je često na kušnji. I Bog nas kuša da bi produbio odnos s nama. Kada se nađemo na kušnji, onda nam nada pomaže ići naprijed, pomaže nam gledati u budućnost. Često smo skloni ili se zagledati u svoje svakodnevne probleme da izgubimo perspektivu za budućnost, poput učenika na putu u Emaus, ili pak živjeti u nekim iluzijama prošlosti kada mislimo da je bilo puno bolje, lakše, plemenitije i sl. Nada je krepost koja nas nosi naprijed, po kojoj smo zagledani u nebeske stvari, težimo za vječnim životom i svo svoje pouzdanje stavljamo u Gospodina, a ne u svoje sile. Vidimo to i na primjeru Abrahamova života. On koji je u nadi protiv svake nade, predao potpuno svoj život Bogu i povjerovao u njegova obećanja – rekao je predslavitelj.

Na kraju mise zahvalio je svim sudionicima i svim članovima Nadbiskupijskog povjerenstva koji su sudjelovali u organizaciji duhovne obnove uz molbu mladima da mole za članove povjerenstva da mogu biti svjedoci i primjer mladima kojima su poslani. Nakon nedjeljnog ručka duhovna obnova je zaključena otkrivanjem anđela čuvara i razmjenom likova iz jaslica.