Središnje večernje blagdansko slavlje u prepunoj župnoj crkvi predvodio je bivši župnik te župe preč. dr. Tomislav Ćurić, župnik i rektor svetišta Gospe od utočišta u Aljmašu.

Uz domaćeg župnika vlč. Matu Matasovića koncelebrirali su svećenici Đakovačko-osječke nadbiskupije u mirovini preč. Ante Markić i mons. Stjepan Belobrajdić.

Kako je od samoga osnivanja te župe bio 13 godina njezin župnik u svojoj je homiliji preč. Ćurić promišljao o zavjetnom relikvijaru koji ta župa od početka posjeduje, a izrađen je kao jedinstveno, unikatno umjetničko djelo i sveti dragocjeni predmet u koji su pohranjene moći našeg blaženika Stepinca koje je župa dobila od zagrebačkog nadbiskupa. U središtu relikvijara je Stepinčev lik. Oko glave aureola – znak njegove svetosti. Nad njegovim likom Krist koji jednom rukom grli njegovu svetost a drugom rukom pridržava ovcu da ne padne s litice čime se ukazuje na trajnu Božju brigu za njegov narod. Na mjestu Stepinčeva srca koje je izgaralo za Boga i narod položen je komadić njegova tijela – moći – okružene zrakama Božje ljubavi

Kako su relikvijar nazvali posebnim imenom: „Zagrljaj svetosti Mučenika i Pastira“ preč. Tomislav je u homiliji pojasnio značenje zagrljaja, svetosti, mučeništva i pastira.

Tako je naglasio kako je zagrljaj naizgled jednostavna, a toliko snažna gesta koja nam je tako nedostajala u pandemiji kada smo bili udaljeni jedni od drugih. „Danas molim Stepinca da nam podari milost da znamo zagrliti jedni druge, da si znamo iskazati ljubav, podršku, priznanje, dobrodošlicu, utjehu, sućut. Treba nam zagrljaj. Nemojmo to zaboraviti. Ne štedimo zagrljaja dobrote i pažnje i imajmo osjećaja jedni za druge“, rekao je preč. Ćurić.

Pojašnjavajući pojam svetosti ustvrdio je da kao što je Krist Stepinca zaogrnuo svetošću tako svetošću želi obogatiti svakoga od nas.

„Svetost nije privilegij za povlaštene, nego poziv za sve. Svetost je kad svoj život nastojim uskladiti s Božjom voljom i njegovim zapovijedima. Kad nastojim slijediti njegov primjer i biti u njegovoj prisutnosti. Imamo toliko prilika za to… Da bismo mogli zakoračiti na put svetosti prvo što trebamo je Bogu se prepustiti, njemu se povjeriti, vjerovati mu. Koliko sam predan Bogu najbolje se vidi po tome kako se odnosim prema drugim ljudima“, pojasnio je propovjednik te potaknuo vjernike da mole Stepinca za milost ljubavi, milost otvorenoga srca prema Bogu i drugima te da ljubeći postanemo i ostanemo sveti ljudi.

Govoreći o mučeništvu naglasio je kako je Stepinac jedan od mnogih mučenika Katoličke Crkve koji su bili spremni umrijeti za Krista.

Svjestan kako i danas postoje suvremeni oblici mučeništva koji proživljavaju mnogi vjernici ustvrdio je da kada branimo Boga i Crkvu svojim riječima, primjerom i djelima svrstavamo se na stranu mučenika u ovo suvremeno doba.

„Danas molimo Stepinca da nam pomogne, da budemo hrabri muškarci i žene, hrabri u vjeri, hrabri u svjedočenju, hrabri na Božjoj strani. Da i pod cijenu ne znam kakve muke ostanemo vjerni u pouzdanju prema Bogu“, poručio je preč. Ćurić.

Pojašnjavajući na kraju sliku pastira koja je u kršćanskoj ikonografiji slika Krista naglasio je kako se Isus Dobri Pastir brine za svoje stado i za svoju Crkvu te se stoga ne trebamo bojati. „Crkva nije samo Božja – ona je i naša. Kao što je ljubi Krist – pozvani smo je ljubiti i mi. I kao što je izgrađuje Krist – pozvani smo je izgrađivati mi! Da bi smo mogli ljubiti i izgrađivati Crkvu potrebe su nam Stepinčeve kvalitete: vjernost, pobožnost, hrabrost, odlučnost, čista savjest, pouzdanje, predanje… možemo li mi to? Naravno da možemo ako hoćemo! Brinimo za svoju Crkvu, volimo je, izgrađujmo je, liječimo je, spašavajmo je… jer, ne zaboravimo, što činimo Crkvi činimo Kristu!“, zaključio je preč. Ćurič i pozvao vjernike da mole za sve osobe posvećena života da budu posvećeni Bogu, iskreno, potpuno, predano, i kao takvi vjernicima radost, a Crkvi dika. Vjernici su se poslije mise pomolili pred blaženikovim relikvijarom koji je bio izložen na oltaru.

Slavlje je pjevanjem animirao župni zbor iz Aljmaša pod vodstvom s. Dominike.