U Osijeku održan susret trajne formacije svećenika
Foto: Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije / Susret trajne formacije dijecezanskih svećenika do 10 godina svećeništva
Đakovo (IKA/TU)
Susret trajne formacije dijecezanskih svećenika do 10 godina svećeništva održan je u ponedjeljak, 15. travnja u pastoralnim prostorima Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku, objavio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Prisutne svećenike pozdravio je pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić, a tijekom rasprave na kraju susreta svećenicima se pridružio i đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić.
Biskup Ćurić u svom je pozdravnom govoru naglasio važnost formacije mladih svećenika te doticanja tema koje se tiču svećeničkog života i službe. Tema ovoga susreta bila je pastoral mladih – pastoralno područje koje se oslanja na mlade svećenike jer su zbog svoje mladosti bliži mlađim naraštajima. Uz prisutne svećenike, biskup Ćurić pozdravio je i predavače: vlč. Marija Žigmana, povjerenika za pastoral mladih i studentskog kapelana te fra Ivicu Jagodića, koji je izložio način rada s Franjevačkom mladeži (Frama), a sve svećenike pozvao je na konstruktivnu i nadahnutu raspravu.
Na početku predavanja vlč. Žigman citirao je papu Franju i njegove riječi da bi razumjeli mladog čovjeka, potrebno je biti u pokretu. Jedino tako mladi mogu usporiti, a stariji ubrzati. Te misli predavač je potkrijepio tvrdnjom kako mlade treba poznavati kao i okolnosti s kojima se susreću. Tada se može ući u sve njihove potencijale. „Mladi su uvučeni u svijet politeizma. Od nas traže razumijevanje i podršku. Ono što mlade opterećuje su razočaranost institucijama i autoritetima. Nažalost, u prilog tome ide činjenica kako se dobar dio mladih radi tih razloga i odselio“, izložio je vlč. Žigman. „Kada se govori o izazovima u pastoralu mladih, jedan od najvećih s kojim se svećenici susreću je gubitak identiteta mladog čovjeka. Iz tog problema proizlaze i neka egzistencijalna pitanja, npr. „Tko sam ja?“ ili „Komu pripadam“ što može biti od koristi za rad u katehezi s mladima“, uputio je predavač i citirao dokument „Christus vivit“, poglavlje br. 7. koje jasno kaže kako svećenici imaju obvezu saslušati mlade, te je uputio kako mladim svećenicima od koristi mogu biti i iskustva iz drugih župnih zajednica koje su uspješne u pastoralnom radu s mladima.
Tijekom govora o određenim poteškoćama, vlč. Žigman kao jednu od većih izdvojio je organizaciju samih susreta s mladima. Preporučio je svećenicima da za takve događaje uključe u organizaciju mlade na koje se mogu osloniti i koji su odgovorni. Uputio je kako je mlade potrebno uključiti u rad župe i pustiti ih da budu kreativni te naglasio da se za svaki susret potrebno dobro pripremiti jer su mladi gladni pravog sadržaja i puni pitanja, a poseban naglasak stavio je na važnost kontinuiteta, bez obzira na broj mladih koji dolazi na susrete.
Govoreći o Frami fra Ivica je svećenicima predstavio strukturu zajednice oslonjenu na duhovnost sv. Franje. Nastala je 90-tih na Kaptolu u grupi od 14 mladih. Posebnost Frame su „obećanja“ koja polažu „framaši“. Na taj ih se način jače obvezuje da se aktivnije i ozbiljnije uključe u rad župe ili zajednice. U Hrvatskoj je trenutno pet područnih bratstva. Fra Ivica je pojasnio kako izgledaju susreti Frame. Održavaju se jednom tjedno, a vodi ih voditelj formacije. Djelovanje se oslanja na kreativnost mladih. Svaki susret ili kateheza sadrže molitvu, pjesmu, radionice, karitativni dio… Prvi dio je molitveni, u drugom dijelu se otkriva tema, a u zadnjem dijelu odvija se rad u skupinama. Koliko je zajedništvo u Frami jako svjedoče druženja mladih i izvan zajednice – u privatnom životu, a to je svakako jedan od ciljeva – da se mladi ostvare kroz zajednicu u konkretnom životu. Ono što dodatno jača zajedništvo unutar Frame su susreti, zajednička putovanja i hodočašća, rekao je fra Ivica i izdvojio jedno od prepoznatljivih obilježja Frame – Hod franjevačke mladeži. Mladi tijekom sedam dana hodaju određenom trasom, imaju osmišljen program, a hod završavaju odlaskom u Asiz.
Nakon predavanja uslijedila je zajednička rasprava tijekom koje su svećenici imali priliku iznijeti svoja zapažanja, podijeliti vlastita iskustva te dati prijedloge za obogaćivanje pastorala mladih.