Prisutne je pozdravio i molitvu vodio predstojnik Ureda za biblijski pastoral vlč. dr. sc. Ivan Benaković koji je izrazio i dobrodošlicu s. Silvani. Raspravu nakon predavanja moderirao je predstojnik Instituta za novu evangelizaciju vlč. dr. sc. Davor Vuković. S. Silvana je na početku pozdravila prisutne prisjećajući se redovitih biblijskih susreta koje je u Osijeku vodila tijekom tri godine. Istaknula je da i dalje svjedoči da je ondje susrela ljude koji vole Božju riječ, koji traže Boga i sebe u Njegovoj riječi.

Istaknula je kako je tema susreta vrlo zahtjevna, a izlaganje je temeljila na tri biblijska ulomka. „Zašto Bog šuti? Što nam Njegova šutnja želi poručiti u našem vjerničkom životu? Odgovor koji nalazimo i koji susrećemo u Svetom pismu, a nekada i u svom osobnom životu jest da Bog šuti onda kada ga čovjek primora na šutnju. Imamo u Svetom pismu tekstova koji govore da je Bog odjedanput zašutio, prestao je govoriti svom narodu jer ga je narod primorao svojom arogantnošću, preuzetnošću, svojim nedjelima, grijesima… “, ustvrdila je s. predavačica i potkrijepila tvrdnju ulomkom iz Knjige proroka Miheja.

Drugi odgovor na pitanje Božje šutnje jest da je ona odgojno sredstvo, naglasila je te ocrtala biblijski lik proroka Ilije, koji pred strahom od Izebele, bježi u pustinju. Bog šuti jer Ilija treba naučiti nešto o sebi i nešto o svome Bogu. Umjesto u snažnoj riječi, Bog će mu progovoriti u nježnoj, suptilnoj tišini i u toj tišini Ilija mijenja svoju sliku Boga… Bog je onaj kojega Ilija ne treba izgovoriti, definirati, nego kojega treba tražiti. Ilija treba trpjeti odsustvo Boga čiji je glas poznavao, kako bi ga naučio prepoznavati u glasu blage, nježne, suptilne tišine, koja čovjeka potpuno ogoli od sebe i slika o samome sebi.

Treći odgovor zašto Bog šuti nalazi se u Novom zavjetu, pojasnila je s. Silvana i naglasila trenutak Isusova života u kojemu Bog šuti, a na koji je teško dati odgovor „Zašto?“ – „čak ga niti nema, ostaje misterij, ali je potrebno u toj Božjoj šutnji naći smisao“. Uputila je na 15. poglavlje Evanđelja po Marku o Isusovoj smrti na križu. „križ govori da neuspjeh, samoća i šutnja pripadaju Bogu i da i oni ulaze u Božji spasenjski naum ljubavi… U Isusovoj smrti Božja šutnja je Božji odgovor ljubavi na čovjekovu bol, ostavljenost i samoću. Bog se solidarizirao s našom patnjom preobražavajući krik boli Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? ne u smrtni izdah, nego u uzdisaj porodilje koja rađa novi život.“

Tijekom diskusije, s. Silvana osvrnula se na potrebu vjernika osjetiti, osjetno iskusiti, emotivno doživjeti Božju prisutnost, što je dobro te mnogi imaju takvo iskustvo, ali: „Bog Biblije nije Bog emocija. On je Bog istine. Bog će se u biblijskim izvješćima naljutiti; reći će da je ljubomorni Bog; Bog će se rastužiti…, ali nisu emocije one koje ga definiraju nego istina. Istina o Njemu samome, istina o čovjeku… Emocije su varljive, one prolaze. Što ostaje ako je sve samo emocija? Dakle, ne treba ni odnos s Bogom graditi na emocijama, nego na istini tko je Bog i tko sam ja.“