Nakon roditeljskog blagoslova, majke Svjetlane i oca Dejana, ispred župne crkve mladomisničko je slavlje otvoreno svečanom procesijom ministranata, bogoslova, redovnika i svećenika praćenom ulaznom pjesmom župnoga zbora, uz ravnanje Ivana Bošnjaka i orguljsku pratnju Vjere Kurtović, a zborskomu pjevanju pridružio se župni zbor iz Potočana (BiH). Euharistijsko je slavlje predvodio mladomisnik Endrich uz suslavljenje domaćeg župnika vlč. Ivana Jurića i vlč. Ivice Martića, bivšeg retfalačkog župnika i duhovnog mladomisnikova pratitelja koji je propovijedao.

U misnomu su zajedništvu sudjelovali: mons. Slađan Ćosić, generalni vikar vrhbosanski uime vrhbosanskog nadbiskupa metropolita Tome Vukšića, vlč. Predrag Stojčević, žepački župnik, preč. Darko Tomašević, dekan sarajevskog Katoličkog bogoslovnog fakulteta, vlč. Josip Knežević, profesor patristike na KBF-u u Sarajevu, vlč. Ivan Matijević, pastoralni suradnik Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ u Sarajevu, kapucin fra Anto Pervan, župnik župe u Topuskom, fra Zoltan Dukai, ispovjednik u Franjevačkom samostanu sv. Križa u Osijeku, i mladomisnik iz Tolise fra Kristijan Orkić koji je s vlč. Endrichom udijelio mladomisnički blagoslov.

Dobrodošlica mladomisniku: „Bog te pozvao, samo idi naprijed!“

Na početku slavlja župnu je dobrodošlicu recitacijom „Dijete mladomisniku“ uputila vjeroučenica Kristina Rack, a župnik Jurić uvodno je rekao: „Dragi mladomisniče Darko, nisam dugo župnik ove župe i ne znam zašto si baš ti među tolikim sposobnim i nadarenim mladićima pozvan u dioništvo s Kristom po svetomu  svećeništvu. Znam sada, kada stojiš ovdje na oltaru, sigurno te pozvao. Pozvao te je, možda, na tebi nerazumljiv i neshvatljiv način, ali ti si taj poziv negdje u dubini svoje duše čuo i spoznao si da je to Božji poziv. Možda si kroz dugo godina školovanja koji put posumnjao, koji put gubio nadu i strpljivost na tome putu, možda ti mnogo toga nije bilo jasno, ali ti si ipak išao – ponekad brzo, nekada polako, nekad’ uspravno, a nekada šepajući. Ti si se uputio jer je uvijek u tebi postojala nada da će Bog konačno izvesti u tebi ono što je započeo.

Evo, Gospodin je danas u tebi izveo poziv i doveo te do svećeništva. Danas stojiš prvi put pred ovolikim mnoštvom tvojih sugrađana, onih ljudi između kojih te Bog uzeo. Stojiš da po prvi puta za svoje grijehe i grijehe svih nas, cijeloga naroda Božjeg prineseš misnu žrtvu. Ovo mladomisničko slavlje samo je prvi korak, korak svećenika u zajednici Božjega naroda kojemu ćeš od sada predsjedati, kojega ćeš u Kristovo ime okupljati oko euharistije, kojemu ćeš naviještati Božju riječ, dijeliti svete sakramente – svete tajne koje ti je Krist stavio u ruke. Ovaj današnji dan samo je prvi korak s narodom s kojim ćeš se radovati u svakoj radosti, s kojim ćeš morati proliti pokoju suzu i zajedno s njime ćeš jesti svoj kruh. Ti se više ne možeš odvojiti od Božjega naroda. Ti si krenuo, a možda još ne znaš ni zemlju, ni kraj u koji će te Bog poslati. Danas, s ovom mladom misom, dragi Darko, dragi brate svećeniče, stavio si ruku na plug, kako nam to Isus slikovito pripovijeda, zaorao si prvu brazdu na Božjoj njivi; nemoj se okretati. Bog te je pozvao na njivu Božjega kraljevstva i tu te postavio, samo idi naprijed!“

„Služiti, davati, slušati, moliti i voljeti da ljudi vide Krista, a ne da vide tebe!“

U propovijedi je vlč. Martić promišljao o čitanjima i evanđeoskom odlomku (Zah 9, 9-10; Rim 8, 9.11-13; Mt 11, 25-30), ukazujući kako je prorok Zaharija imao „snage i strpljenja da se u njemu ne ugasi Božji glas, bez obzira na progonstvo i nevolje, nije dopustio da u njem nestane slave Božje i iščekivanje Mesije“ te i „apostol Pavao piše o životu po duhu, a ne samo po tijelu“, a „na vrhuncu današnje liturgije riječi pratimo našega učitelja, Isusa koji prolazi neuspjeh u vlastitom zavičaju i imao bi razloga ući u očaj, kuknjavu i prijekor, ali on ne grdi, već ljubi; gruba riječ ostavlja rane i zatvara slušatelja, a umilna oslobađa“.

Obraćajući se mladomisniku propovjednik je razložio: „Gledaj i slušaj primjer koji se pred nas stavlja Božja providnost. Ljudi gledaju koji puta u nas svećenike kao da smo unaprijed sve dobili, kao na neke super ljude. Zaboravljaju da smo samo jedni od njih, od krvi i mesa. Sa svim slabostima i poteškoćama koji i oni imaju. Nama Bog nije dao više nego drugačije. Nije dao sve, već sebe. Dragi Darko, zapamti dobro: Ideš služiti narodu, a ne da on tebi služi. Ideš davati, a ne skupljati. Ideš slušati, a ne zapovijedati. Ideš moliti, a ne blebetati. Ideš voljeti, a ne tražiti da budeš voljen. Ideš među ljude da vide Krista, a ne da vide tebe. I na koncu, da poslije tebe ne pričaju o tebi već o onome koji te šalje. I kakav god da nam dan bio, bilo da mi postanemo muka svojim vjernicima ili oni nama.

Dan ne završava na nama, već na Bogu. Bilo da žanjemo uspjeh ili neuspjeh, valja zavrišti zahvalom. A zahvala je ništa drugo nego čin vjere, povjerenja u Boga. Stavljanje u njegove ruke, priznanje da smo mali. Priznajemo tako da mi vidimo samo dio i ostajemo u miru jer Bog vidi cjelinu. Sv. Franjo već umoran, pred kraj života, gotovo slijep, premda nije obratio mnoge, promijenio je svijet. Piše poznatu pjesmu zahvale ‘Hvalospjev bratu suncu’. To je put svih Isusovih prijatelja i veličina odabranih… Ima stvari koje je Bog sakrio od našega uma i mudrovanja, a pokazao malenima. To je put kako izaći iz stresa i svih nemira. Valja postati malen. Tko je malen? Malen je onaj koji se ne oslanja na svoje snage nego na Božju.“

Liturgijska čitanja su čitali bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu i u slavlju sudjelovali: Gabrijel Pavlović (Stolac), Marin Petrović (Prozor), Zoran Miličević (Novi Travnik), Tomislav Čarapina (Potoci-Mostar), Dario Soldo (Blagaj-Buna Mostar), Nikola Vrhovac (Novi Travnik) i Petar Kolak (Uskoplje). Retfalački bogoslov đakovačkog KBF-a Aron Čeke čitao je molitvu vjernika. Župljani u narodnoj nošnji prinijeli su darove mladomisniku blagoslovljene u trodnevnici, uključujući kalež koji je darovala župa. U slavlju je posluživao mladomisnički ceremonijar trećoredac Đuro Žiroš, a na misi su sudjelovale redovnice Sestre naše Gospe i Marijine sestre čudotvorne medaljice.

Mladomisnik Endrich na kraju mise zahvalo je svima – gostima iz Vrhbosanske nadbiskupije i Franjevačke provincije Bosne Srebrene, bogoslovima, domaćem i gostujućem zboru iz Potočana-Odžaka, obitelji, rodbini i prijateljima, posebno vlč. Ivici Martiću koji ga je pratio na svećeničkom putu i župniku Juriću za pripravu slavlja, a najviše Bogu i župljanima za molitvenu pratnju, preporučivši se u svakodnevne molitve za ustrajnost služenja u duhu „misli sluge Božjega Josipa Stadlera ‘Svemu se od Boga nadaj, a sam se nikakva truda ne boj’ i mladomisničkog gesla Što god učiniste, jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste. (Matej 25, 40).

„Uzimajući geslo iz Matejeva evanđelja, želim posvijestiti sebi i svima onima s kojima ću biti u doticaju da je put do dragoga Boga čovjek i ljubav prema njemu.“ Mladomisnici Endrich i Orkić udijelili su mladomisnički blagoslov. Po završetku mlade mise, slavlje je nastavljeno ispred crkve te druženjem u svečanoj dvorani koju je uresila Mirjana Eržić.

Uz bratsku trpezu mladomisnika je uime retfalačke župe pozdravio Igor Bogdanović: „Pamtimo te kao samozatajnog dečka koji je godinama sjedio s nama u klupama naše  crkve i slušao propovijedi naših svećenika. Bio si susretljiv i nasmijan te ničim nisi privlačio pažnju na sebe. Nama vjernicima je najvažnija pažnja našega Gospodina, ali od svoga glasa ne čujemo njegov. Drago nam je što si ti čuo Gospodinov poziv te malo po malo, uz sve kušnje koje su bile pred tobom, išao sve bliže i bliže oltaru. Bio si jedan od nas vjernika laika, a danas smo te s ponosom gledali na oltaru naše crkve kako predvodiš misno slavlje, molili zajedno s tobom te primili mladomisnički blagoslov. Uime zajednica i župnih skupina želimo da ustraješ u svome poslanju, svjedočeći Bogu i služeći ljudima.“

Osječanin Endrich jedan je od petorice ovogodišnjih đakona zaređenih u Sarajevu u katedrali Srca Isusova na svetkovinu apostolskih prvaka Sv. Petra i Pavla. Za mladomisničko slavlje Osječani su se pripravili trodnevnicom, misom i euharistijskim klanjanjem (od 5. do 7. srpnja) u zajedništvu s novim prezbiterom Darkom Endrichom i župnikom Jurićem, kojima se prve večeri pridružio mladomisnik Đakovačko-osječke nadbiskupije Domagoj Brkić, dok su pripravu pratili župni zborovi i svirači.