Govor ravnatelja Hrvatskog Caritasa mons. Fabijana Svaline: "Želimo biti glas tolikih ljudi kojima je povrijeđeno dostojanstvo"

Perspektive Hrvatskog Caritasa – 25. obljetnica Hrvatskog Caritasa

Siguran sam da smo svi mi ovdje okupljeni – duboko svjesni istinitosti Isusovih riječi: siromaha će te uvijek imati (Iv 12,8). Crkva je toga svjesna od samih svojih početaka, od apostolskih vremena povjeravajući izabranim muževima – đakonima brigu za sirote i udovice kako nam o tome svjedoče Djela apostolska. Kroz povijest Crkve pojavljivali su se različiti oblici brige za potrebite. Od industrijske revolucije naovamo, tehnološki napredak i razvitak društvenih odnosa bili su praćeni porastom blagostanja društvene zajednice. Suvremeno vrijeme kojeg danas živimo pokazuju da je globalizacija donijela neke nove oblike siromaštva. Sve je veći broj povremenih i nesigurnih poslova, stanovništvo nam stari, stope nezaposlenosti rastu, a globalna financijska kriza koja nas potresa zadnje desetljeće učinila je da su današnji mladi 66 % siromašniji od generacije svojih roditelja.

U Hrvatskoj 27.9 posto ljudi (što je gotovo svaki treći čovjek) živi na rubu siromaštva ili društvene isključenosti, što je skoro 1,2 milijuna ljudi. S tim brojkama spadamo u sam vrh europskih zemalja s velikom opasnosti od siromaštva!

Svjesni smo regionalnih nejednakosti, činjenice kako starije i osobe s invaliditetom, nezaposleni i djeca koji uđu u začarani krug siromaštva i socijalne isključenosti gotovo nemaju šanse izaći iz tog svijeta. Stoga, u desetljeću koje je pred nama, Caritasova strategija razvoja i praćenja starih i novih oblika siromaštva, uz zagovaranje onih društvenih promjena koje svim članovima našeg društva mogu pomoći u osnaživanju u izlasku iz siromaštva, te povećanju blagostanja, onog materijalnog i onog duhovnog, čini jedno od uporišnih područja u kojem će se razvijati djelovanje Hrvatskog i mreže nad/biskupijskih Caritasa.

Ovdje koristim prigodu spomenuti pokretanje nacionalnog projekta digitalizacije rada Caritasove mreže pod imenom E-Caritas. Taj informatički sustav ima za svrhu ujednačiti, digitalizirati i osuvremeniti radne procese u pružanju socijalnih i karitativnih usluga u mreži Caritasa kao i opće administrativno, statističko i izvještajno poslovanje. Taj alat omogućit će nam u realnom vremenu dostupnu statistiku profila korisnika, ali i pregled vrsta i broja pruženih socijalnih i karitativnih usluga i servisa.

Drugo područje je razvijanje i širenje suradnje s drugim stvarnostima koje žele doprinositi skrbi za potrebite, u Hrvatskoj i u svijetu. Na osobit način želimo pokazati konkretnu blizinu našim sunarodnjacima i Crkvi u Bosni i Hercegovini, ali i drugim manjinskim katoličkim zajednicama u našem susjedstvu. Želimo suradnju koja omogućuje nadopunjavanje u pružanju pomoći koju sami ne bismo mogli realizirati.

Na nacionalnoj, europskoj i svjetskoj razini želimo njegovati strateška partnerstva u obliku dijaloga između različitih oblika iskustava u pružanju suradnje oko humanitarnih i karitativnih oblika služenja siromašnima, ne tražeći glavnu ulogu, već prihvaćajući dužnost davanja doprinosa izgradnji društva mira, solidarnosti i jednakosti.

Svojim djelovanjem želimo nastaviti svjedočiti i promicati dostojanstvo ljudske osobe u svakodnevnoj zbilji naše obitelji, župe, na poslu i s bližnjima. To svjedočenje je put i evangelizacijsko poslanje koje nam je Gospodin ostavio. U tomu je Crkva uvijek prednjačila; u majčinskoj i bratskoj prisutnosti kao i u sudjelovanju u teškoćama i u krhkosti ljudi.

Tu dolazimo i do treće naše zadaće – odgoja za Caritas i volonterstvo. Ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina za dobrobit drugih ili za zajedničku dobrobit, bez uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje dovodi do Isusovih riječi : „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 25, 40).  Odgoj za vidjeti – čuti – djelovati  za nas kršćane znači biti nositeljima Evanđelja, životvorne ljubavi, onima kojima je ona najpotrebnija. U tome se želimo trajno usavršavati i iznalaziti nove načine da i u institucionalnom odgoju za Caritas budemo u budućnosti bolji.

Za kraj, četvrto područje koje kao središnja pastoralna i karitativna ustanova Crkve imamo je zagovaranje potrebitih, siromašnih, socijalno isključenih, i svih onih s margina društva.

Želimo biti glas tolikih nevidljivih ljudi kojima je povrijeđeno temeljno ljudsko dostojanstvo mijenjajući nepravedne zakone u one krojene prema mjeri konkretnih ljudi u konkretnim potrebama. Želimo time doprinijeti da Hrvatsko društvo, pa i zajednica Europskih naroda, bude društvo koje cijeni i poštuje svoje starce, čiji umirovljenici dostojno žive od pošteno stečenih mirovina!

Želimo da naši mladi imaju prilike za obrazovanje, zapošljavanje na temelju kvalifikacija, stjecanje radnog iskustva i usavršavanje! Da nam ne napuštaju Domovinu. Želimo da svi naši radnici budu adekvatno plaćeni za svoj rad! Želimo društvo koje teži izvrsnosti, istu promovira, prepoznaje, nagrađuje i podržava. Želimo biti njegovatelji Europske kršćanske tradicije i nasljeđa! U tom smislu, ključno je pitanje hoćemo li se mi vjernici – kršćani probuditi i poduzeti određene inicijative ili ćemo i dalje »filozofirati« dok se za to vrijeme naša uloga marginalizira i pasivizira?

Dragi prijatelji, Caritas znači ljubav. Ljubav je „nemirna duha“. Ona traži da budemo budni, živi, pozorni! Ljubav nas potiče i nosi, kako u osobnoj izgradnji tako i u izgradnji zajednica kojima pripadamo. Dok danas zahvaljujemo Gospodinu, želim vam zahvaliti na 25 godina zajedništva u služenju siromašnima u duhu Kristove ljubavi, na strpljivoj obostranoj izgradnji, na bratskom opominjanu, na svim zajedničkim naporima u gradnji društva mira, solidarnosti i dostojanstva svakoga čovjeka. Završit ću riječima blaženog kardinala Alojzija Stepinca: „Neka živi duh djelotvorne ljubavi!“.