Prije Regina caeli

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Na ovu Četvrtu vazmenu nedjelju, zvanju Nedjelju Dobrog Pastira, Evanđelje (Iv 10, 11-18) predstavlja Isusa kao pravoga pastira koji brani, poznaje i ljubi svoje ovce.

Njemu, Dobrome Pastiru, stoji nasuprot „najamnik“ koji ne mari za ovce, jer nisu njegove. Radi taj posao samo za plaću i ne brine se da ih brani: kad dođe vuk, bježi i ostavlja ih (usp. rr. 12-13). Isus je, naprotiv, pravi pastir, on nas brani i spašava u mnogim teškim, opasnim situacijama svjetlom svoje riječi i snagom svoje prisutnosti koju možemo iskusiti uvijek i, ako želimo slušati, svakog dana.

Drugi vid je taj da Isus, dobri pastir, poznaje – prvi vid: brani, a drugi: poznaje – svoje ovce i ovce poznaju njega (r. 14). Kako je lijepo i utješno znati da nas Isus poznaje svakog ponaosob, da za njega nismo bezimeni, da nas poznaje po imenu! Za njega nismo „masa“, „mnoštvo“. To ne. Za njega smo jedinstvene osobe, svatko s vlastitom poviješću, [i On] poznaje svakog ponaosob s njegovom vlastitom poviješću, s vlastitom vrijednošću bilo kao stvorenje, bilo kao onoga koji je otkupljen od Krista. Svatko od nas može reći: Isus me poznaje! To je istina, to je tako: On nas poznaje kao nitko drugi. Samo on znade što je u našem srcu, naše nakane, najskrivenije osjećaje. Isus poznaje naše prednosti i naše mane, i uvijek je spreman brinuti se o nama, kako bi izliječio rane naših pogrešaka obiljem svoga milosrđa. U njemu se u punini ostvaruje lik pastira Božjeg naroda o čemu su pisali proroci: Isus se brine za svoje ovce, sakuplja ih, povija im rane, liječi bolesnu. Tako čitamo u knjizi proroka Ezekiela (usp. 34, 11-16).

Dakle, Isus, Dobri Pastir brani, poznaje i, nadasve, ljubi svoje ovce. Zato daje život za njih (usp. Iv 10, 15). Ljubav prema ovcama, to jest prema svakom od nas, dovela ga je do smrti na križu, jer je to volja Oca, da nitko ne bude izgubljen. Kristova ljubav nije selektivna, sve prigrljuje. Na to nas On sâm podsjeća u današnjem Evanđelju kad kaže: „Imam i drugih ovaca koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih trebam dovesti i glas će moj čuti i bit će jedno stado i jedan pastir“ (Iv 10, 16). Ove riječi svjedoče o njegovoj brizi za sve: On je pastir sviju. Isus želi da svi mogu primiti Očevu ljubav i susresti Boga.

A Crkva je pozvana nastaviti to Kristovo poslanje. Osim onih koji dolaze u naše zajednice, ima i mnogo onih, i oni su u većini, koji dolaze samo prigodno ili nikada. Ali nisu zbog toga prestali biti Božja djeca: Otac povjerava sve Kristu Dobrom Pastiru, koji je dao život za sve.

Braćo i sestre, Isus brani, poznaje i ljubi sve nas. Neka nam Presveta Djevica Marija pomogne prihvatiti i slijediti Dobrog Pastira kako bismo radosno surađivali u njegovu poslanju.

Nakon Regina caeli

Draga braćo i sestre!

U su u Santa Cruz del Quichéu u Gvatemali blaženima proglašeni José María Gran Cirera i devetorica mučenika. Riječ je o trojici svećenika i sedmero vjernika laika iz Kongregacije misionarâ Presvetog Srca Isusova, ubijenih između 1980. i 1991. godine, u vrijeme progona protiv Katoličke crkve koja je stala u obranu siromašnih. Nošeni vjerom u Krista, bili su herojski svjedoci pravde i ljubavi. Neka nas njihov primjer učini velikodušnijima i hrabrijima u življenju evanđelja. I pljesak novim blaženicima!

Izražavam svoju bliskost stanovništvu otočja Sveti Vincent i Grenadini, gdje erupcija vulkana uzrokuje veliku štetu i nedaće. Jamčim svoju molitvu i blagoslivljam one koji pružaju pomoć.

Izražavam također bliskost žrtvama požara bolnice za oboljele od covida u Bagdadu. Do sada se broj umrlih popeo na osamdeset i dvoje. Molimo se za sve njih.

Priznajem vam da sam jako ožalošćen zbog tragedije koja se posljednjih dana ponovno dogodila na Sredozemlju. Stotinu trideset migranata je izgubilo život na moru. To su ljudske osobe, to su ljudski životi, koji su puna dva dana uzaludno molili za pomoć, pomoć koja nije stigla. Braćo i sestre, zamislimo se svi nad tom golemom tragedijom. Vrijeme je srama. Pomolimo se za ovu braću i sestre i za mnoge koji i dalje umiru na tim dramatičnim putovanjima. Molimo i za one koji mogu pomoći, ali radije okreću glavu na drugu stranu. Pomolimo se u tišini za njih.

U cijeloj Crkvi danas se slavi Svjetski dan molitve za zvanja koji ima za temu „Sveti Josip: san o pozivu“. Zahvaljujemo Gospodinu što nastavlja davati Crkvi osobe koje se iz ljubavi prema njemu posvećuju naviještanju evanđelja i služenju braći. I danas posebno zahvaljujemo na novim svećenicima koje sam maloprije zaredio u Bazilici svetoga Petra… Ne znam jesu li ovdje… I molimo Gospodina da pošalje dobre radnike da rade na svoje polje i umnoži zvanja na posvećeni život.