Draga braćo i sestre, dobar dan!

Evanđelje današnje liturgije donosi nam kratki razgovor između Isusa i apostola Ivana, koji govori u ime cijele skupine učenika. Vidjeli su čovjeka koji izgoni zloduhe u Gospodinovo ime, ali su mu branili jer ne pripada njihovoj skupini. Isus ih poziva da ne priječe one koji rade dobro, jer doprinose ostvarenju Božjeg plana (usp. Mk 9, 38-41). Zatim ih upozorava: umjesto da dijelimo ljude na dobre i loše, svi smo pozvani budno paziti na svoje srcem, kako ne bismo podlegli zlu i drugima bili na sablazan (usp. rr. 42-45.47-48).

Isusove riječi, ukratko razotkrivaju napast i daju jednu opomenu. Ta napast je zatvorenost. Učenici bi htjeli spriječiti dobro djelo samo zato što oni koji su to učinili nisu bili dio njihove skupine. Oni misle da imaju „isključiva prava na Isusa“ i da su samo oni ovlašteni raditi za Kraljevstvo Božje. No tako se osjećaju odabranima i smatraju druge strancima, do te mjere da postaju neprijateljski raspoloženi prema njima. Braćo i sestre, svako zatvaranje drži na distanci one koji ne razmišljaju kao mi. To je – znamo – korijen mnogih velikih zala u povijesti: apsolutizma od kojeg su često potekle diktature i mnogih nasilja nad onim tko je drukčiji.

No potrebno je biti budan i na zatvorenost i u Crkvi, jer đavao, onaj koji unosi podjelu i razdor – to znači riječ „đavao“, onaj koji unosi razdor – uvijek ulijeva sumnju kako bi ljude podijelio i isključio. Pribjegava lukavstvu, pa se može dogoditi kao s tim učenicima koji su išli tako daleko da su htjeli isključiti čak i one koji su istjerali samoga đavla! Ponekad i mi, umjesto da budemo skromne i otvorene zajednice, možemo ostaviti dojam da smo „najbolji u razredu“ i da druge držimo na udaljenosti; umjesto da pokušavamo hodati sa svima, mi pokazujemo svoju „vjerničku dozvolu“: „ja sam vjernik“, „ja sam katolik“, „ja sam katolkinja“, „ja sam u ovoj ili onoj udruzi…“, i druge takve prizemne stvari. To je grijeh. Ta „vjernička dozvola“ kako bismo osuđivali i isključivali. Molimo za milost da pobijedimo napast osude i razvrstavanja, te da nas Bog očuva mentaliteta „gnijezda“, koji se sastoji u tome da se ljubomorno držimo male skupine onih koji se smatraju dobrima: svećenik sa svojim najvjernijima, pastoralni djelatnici zatvoreni u sebe kako se nitko ne bi infiltrirao, pokreti i udruge u vlastite posebne karizme, i tako dalje. Zatvoreni. Sve to dovodi do opasnosti da kršćanske zajednice postanu mjesta podjela, a ne zajedništva. Duh Sveti ne želi zatvorenosti; želi otvorenost, otvorene zajednice gdje ima mjesta za sve.

U Evanđelju, zatim, nalazimo Isusovu opomenu: umjesto da osuđujemo sve i svakoga, budimo budni nad samima sobom! U opasnosti smo, naime, da budemo nefleksibilni prema drugima, a popustljivi prema sebi. Isus nas opominje da ne upadamo u kompromise sa zlom, slikama koje su vrlo upečatljive „Ako te nešto sablažnjava, odsijeci to“ (usp. rr. 43-48). Ako ti nešto čini zlo, odsjeci to. Ne kaže: „Ako te nešto sablažnjava, stani, razmisli o tome, malo se popravi…“. Ne, već kaže: „Odsijeci to, i to odmah!“. Isus je radikalan u tome, zahtjevan, ali za naše dobro, kao dobar liječnik. Svaki rez, svako obrezivanje, pomaže nam da bolje rastemo i donosimo plod u ljubavi. Zapitajmo se: što to ima u meni a u suprotnosti je s evanđeljem? Što, konkretno, Isus želi da odrežem u mom životu?

Molimo Bezgrješnu Djevicu, kako bi nam pomogla biti otvorenima za druge, a budnima nad sobom.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

danas se obilježava Svjetski dan selilaca i izbjeglica, koji ove godine ima temu “Prema jednom sve većem mi”. Prijeko je potrebno kročiti zajedno, bez predrasuda i bez straha, stati uz one koji su najugroženiji: migrante, izbjeglice, raseljene osobe, žrtve trgovine ljudima i napuštene. Pozvani smo izgrađivati sve inkluzivniji svijet koji nikoga ne isključuje.

Pridružujem se svima onima koji u raznim dijelovima svijeta slave ovaj Dan; pozdravljam vjernike okupljene u Loretu na inicijativu Talijanske biskupske konferencije u korist migranata i izbjeglica. Pozdravljam i zahvaljujem raznim etničkim zajednicama prisutnim ovdje na trgu sa svojim zastavama; pozdravljam predstavnike projekta “APRI” talijanskog Caritasa; kao i Ured za migrante Rimske biskupije i Centar Astalli. Hvala vam svima na velikodušnom predanom zalaganju!

I prije nego napustite trg, pozivam vas da odete do spomenika – onog tamo gdje je kardinal Czerny: broda s migrantima, da se zadržite na pogledima tih ljudi te da u tom pogledu vidite nadu u novi život koju danas gaji svaki migrant. Odite tamo, pogledajte spomenik. Ne zatvaramo vrata njihovoj nadi.

Izražavam svoju blizinu i solidarnost svima koji su pogođenim erupcijom vulkana na otoku La Palma, na Kanarskim otocima. Posebno mislim na one koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove. Za te ljude izložene tako teškoj kušnji kao i za spasioce molimo se Majci Božjoj, koju se na tome otoku časti kao Nuestra Señora de las Nieves.

Danas će u Bologni biti proglašen blaženim don Giovanni Fornasini, svećenik i mučenik. Taj revni župnik u ljubavi, nije napustio stado u tragičnom razdoblju Drugoga svjetskog rata, nego ga je branio do prolijevanja vlastite krvi. Neka nam njegovo herojsko svjedočanstvo pomogne da se snažno suočimo s životnim kušnjama. Pljesak novom blaženiku!

Pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz raznih zemalja. Posebno pozdravljam članove laičkog pokreta Opere Don Orione i predstavnike roditelja i djece povezane u borbi protiv raka.

Svima želim ugodnu nedjelju. I, molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!