PAPA FRANJO

ANGELUS

Trg svetog Petra

Nedjelja, 17. prosinca 2023.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas, na Treću nedjelja došašća, Evanđelje nam govori o poslanju Ivana Krstitelja (usp. Iv 1, 6-8.19-28), označavajući ga kao proroka kojega je Bog poslao da „posvjedoči za svjetlo“ (r. 8). Razmišljajmo o tome: svjedočiti svjetlo.

Svjedočenje. Krstitelj je svakako izvanredna osoba. Narod hrli da ga sluša privučen njegovim dosljednim i iskrenim načinom života (usp. rr. 6-7). Njegovo svjedočanstvo povezano je s iskrenošću njegovih riječi, neporočnošću, čestitošću u ponašanju, strogošću njegova života. Sve to ga čini drugačijim od ostalih slavnih i moćnih ljudi toga doba, koji su mnogo polagali na vanjštinu. Ljudi poput njega, čestiti, slobodni i hrabri, sjajne su, očaravajuće osobe: oni nas potiču izdići se iznad prosječnosti i da mi sami drugima budemo uzori dobrog života. Gospodin šalje takve muškarce i žene u svako doba. Znamo li ih prepoznati? Nastojimo li učiti iz njihova svjedočanstva, preispitujući također sebe same? Ili dopuštamo da nas očaraju pomodni likovi? I površni smo u svojim stavovima i držanjima.

Ivan je, naprotiv, svijetli lik dok svjedoči za svjetlo. Ali koje je njegovo svjetlo? On sâm nam odgovara kad mnoštvu koje ga je došlo slušati jasno kaže da on nije svjetlo, da on nije Mesija (usp. rr. 19-20). Svjetlo je Isus, Jaganjac Božji, „Bog koji spašava“. Samo On otkupljuje, oslobađa, liječi i prosvjetljuje. Zato je Ivan „glas“ koji prati braću do Riječi; on služi, ne tražeći časti i istaknutu ulogu: on je svjetiljka, dok je svjetlo Krist (usp. rr. 26-27; Iv 5, 35).

Braćo i sestre, primjer Ivana Krstitelja uči nas barem dvije stvari. Prva je da se ne možemo spasiti sami: samo u Bogu nalazimo svjetlo života, a druga da svaki od nas, služenjem, dosljednošću, poniznošću, svjedočanstvom života – i uvijek s Božjom milošću – može biti svjetiljka koja svijetli i pomaže drugima pronaći put koji vodi do susreta s Isusom.

Zapitajmo se stoga: kako mogu ja, u sredinama u kojima živim, ne u nekoj dalekoj budućnosti već sada, ovoga Božića, biti svjedok svjetla, Kristov svjedok?

Neka nam Marija, zrcalo svetosti, pomogne da budemo muškarci i žene koji odražavaju Isusa, svjetlo koje dolazi na svijet.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

U svetištu Gospe od Lujána u Argentini jučer je blaženim proglašen kardinal Eduardo Pironio, ponizni i revni pastir, svjedok nade, branitelj siromaha. Surađivao je sa svetim Ivanom Pavlom II. u promicanju vjernika laika i na svjetskim danima mladih. Neka nam njegov primjer pomogne da budemo Crkva u izlasku, koja postaje suputnica svima, a osobito najslabijima. Molim vas za pljesak novom blaženiku!

Želim se danas spomenuti tisuća migranata koji pokušavaju prijeći džunglu Darién, između Kolumbije i Paname. Često su to obitelji s djecom koji se odvaže na opasne putove, prevarene od onih koji im lažno obećavaju kratak i siguran put, koje se zlostavlja i pljačka. Nemali broj ih izgubi život u toj džungli. Potreban nam je zajednički napor zemalja kojih se to najizravnije tiče kao i međunarodne zajednice kako bismo spriječili da ta tragična stvarnost prođe nezamijećeno i kako bismo zajednički pružili humanitarni odgovor.

I ne zaboravimo našu braću i sestre koji trpe zbog rata, u Ukrajini, Palestini i Izraelu i drugim zonama sukoba. Neka se s približavanjem Božića osnaži predanost otvaranju putova mira. I dalje primam vrlo ozbiljne i bolne vijesti iz Gaze. Nenaoružani civili su izloženi bombardiranju i pucnjavi. To se čak dogodilo i unutar župnog kompleksa Župe Svete Obitelji, gdje nema terorista, nego su obitelji, djeca, bolesnici i invalidi, časne sestre. Jedna majka i njezina kći, gospođa Nahida Khalil Anton i kći Samar Kamal Anton, ubijene su, a druge su osobe ranjene hicima iz snajpera dok su išli na zahod. Oštećena je kuća sestara Majke Terezije, a pogođen im je i agregat. Neki kažu: „To je terorizam, to je rat“. Da, to je rat, to je terorizam. Zato Sveto pismo kaže da „Bog ratove prekida… lukove krši i lomi koplja“ (usp. Ps 46,9). Molimo se Gospodinu za mir.

A sad pozdravljam vas, draga djeco i mladi iz rimskih oratorija i škola, koji ste donijeli na blagoslov kipiće Djetešca Isusa. Blagoslivljam ih [čini gestu blagoslova]. Dok blagoslivljam vaše kipiće Djetešca molim vas da molite pred jaslicama za djecu koja će doživjeti težak Božić, na ratnim poprištima, u izbjegličkim logorima, u situacijama velikog siromaštva. Hvala vam na tome i sretan Božić vama i vašim obiteljima! Molim vas veliki pljesak za djecu!

Svima vama želim ugodnu nedjelju. Ne zaboravite, molim vas, moliti za mene. Dobar tek i vidimo se!