Pozdrav nadbiskupa Hočevara novozaređenom biskupu Večerinu

Snagom Duha Svetoga objedinjena zajednice, dragi liturgijski skupe!
Predragi uljem Duha Svetoga pomazani veliki svećeniče i pastiru subotički partikularne Crkve, Slavko!
Vaša ekscelencijo gospodine apostolski nunciju,
predraga braćo biskupi Ladislave, Janoše i Đuro, koji ste prenijeli neopisivo veliki dar apostolskog nasljedstva na Glavu ove mjesne Crkve!
Draga braćo u episkopatu, svećeništvu i đakonstvu!
Draga braćo i sestre u Bogu posvećenom životu!
Dragi roditelji, rođaci i prijatelji izabranog nam brata Slavka i svi vi, njegovi suradnici!
Poštovani predstavnici gradskih, pokrajinskih i republičkih vlasti!
Cijenjeni društveni djelatnici i komunikatori, predragi svi vi braćo i sestre u Isusu Kristu, dragi prijatelji života!

Često problemi gospodare nad nama samo zato što nismo dovoljno u kontemplaciji o svemu onome što je beskrajno dobrohotni Bog sjajno stvorio i tome se i sam radovao! Nama ljudima kao da je lakše slušati zmiju, negoli diviti se neopisivom Tvorcu svega i veličati Njegovu beskrajnu moć.

Ova uvijek nova i uvijek iskonska stvaralačka Božja snaga danas je ponovno sišla među nas, to jest, na našega dragoga brata – dosad svećenika, ali odsad biskupa Slavka! Dragi brate Slavko, kao tvoj stariji brat u biskupstvu, a dozvoli mi da kažem – jer ja bez Crkve ne znam živjeti ‒ i kao tvoj metropolita: hvala ti što danas prihvaćaš ovu rasporedbu u Crkvi, koja donosi blagoslov; danas te, dakle, pozivam da prihvatiš ovu neporecivu činjenicu: Tvoje novo prezime i ime jest: nasljednik apostola – biskup. To i samo to je sad tvoj pravi identitet.

U svojoj iskrenoj bratskoj ljubavi želim ti da svi ljudi bez razlike, ljudi svih slojeva, nacionalnosti i konfesionalnosti, mogu na tvome licu čitati – zlatnim slovima napisano – tvoje pravo ime i prezime: „nasljednik apostola – biskup“! Ti si, dakle, otac ove ljubljene partikularne Crkve koja je pod snažnom zaštitom Apostola Naroda: po njemu ćeš biti i blizak svim narodima, svim jezicima i svim kulturama. Ova tvoja katedrala je okruženje u kojem Ti Bog Otac neprestano pruža obje svoje ruke: ruku svoga Sina Učitelja Mudrosti i ruku Duha Svetoga – tumača i odvjetnika; ona je mjesto i pod budnom je zaštitom one mističarke koja je Španjolsku uvela u istinsku reformu bez shizmi i raskola.

Dakle, predragi apostolski nasljedniče, od srca ti čestitam što si u poniznosti prihvatio Božji poziv, što si se solidarizirao s rimskim biskupom te, dakle, sa sveopćom Crkvom, pa se tako danas – pravim zaručničkim savezom – vjenčavaš sa svojom mjesnom Crkvom. Danas ne gledaj prvenstveno ni na svoje granice ni na ograničenja svoje zaručnice! Danas nemoj brojati postotke u nekakvom sociološkom ključu, niti se prepuštaj utjecaju stvarnih povijesnih činjenica. Danas budi zagledan u Njega koji tebi – kao nekad apostolima poslije neuspješne noći provedene u ribolovu – izričito zapovijeda: „Izvezi na pučinu!“ Hrabro baci mreže u lov iako ti praksa možda govori da je sav napor uzaludan! Ako u ovom trenutku u sebi probudiš puno povjerenje i u posluhu Isusovoj riječi baciš mrežu svoje apostolske djelatnosti, opipat ćeš snagu Božje riječi i ljepotu novoga imena koje si po Božjoj dobroti danas primio.

I nemoj zaboraviti da tvoja istinska nova snaga ne dolazi iz nekakvog partikularizma, pa ni kad se on na prvi pogled čini privlačnim, simpatičnim i lijepim, nego da dolazi iz punog sveopćeg zajedništva s Kristom, s Crkvom, s općinstvom svetih. Pravo zajedništvo nužno stvara autentičnu različitost i daje snagu svakoj partikularnosti.

Naša ti se Metropolija, a kako mislim i svekolika Crkva, veoma veseli, puna je radosti. Ona u tebi više ne gleda svećenika Slavka Večerina, nego apostola i biskupa. I tu, u ovom konkretnom događaju posvećenja, otkrivamo i spoznajemo: „Staro uminu. Evo, sve je novo!“ I svi se radujemo ljepoti i snazi milosti! Prihvaćamo ovo novo stvaranje u Duhu Svetom. Radosno ispovijedamo svoje zajedništvo pod vodstvom jedne Glave, Mističnoga Tijela Kristova.

U toj sreći čestitamo ti na poniznom prihvaćanju apostolskoga služenja i želimo ti da te On čuva na „mnogaja i blagaja ljeta“, kako to i dolikuje Božjem službeniku.

A Bogomajka, koja je za slavlje Posljednje večere upalila svijeće, pod križem umiranja uspravno stajala te se u skrovitosti radovala Uskrsnuću, neka bude s tobom u svim trenucima tvoga apostolskog života. Samo majka sve razumije, a kad razumije Majka, uskrsnuće je uvijek nadomak ruke.

Stoga hodaj u sigurnosti Majčinske prisutnosti!