APOSTOLSKO PUTOVANJE U DR KONGO
GOVOR SVETOG OCA

Susret s vlastima, predstavnicima civilnog društva i diplomatskog zbora

Kinshasa, 31. siječnja 2023.

Gospodine Predsjedniče Republike,
Poštovani članovi Vlade i diplomatskog zbora,
cijenjene religijske i građanske vlasti,
poštovani predstavnici civilnog društva i svijeta kulture,
Dame i gospodo!

Srdačno vas pozdravljam, zahvaljujući gospodinu Predsjedniku na riječima koje mi je uputio. Sretan sam što sam ovdje, u ovoj tako lijepoj, ogromnoj i raskošnoj zemlji, koja obuhvaća ekvatorijalnu šumu na sjeveru, visoravni i šumovite savane u središnjem dijelu i na jugu, brda, planine, vulkane i jezera na istoku, druge velike vode s rijekom Kongo koja izlazi na ocean na zapadu. U vašoj zemlji, koja je poput kontinenta na velikom afričkom kontinentu, čini se da diše cijela zemlja. No ako je geografija ovih zelenih pluća tako bogata i raznolika, povijest nije bila jednako velikodušna: izmučena ratom Demokratska Republika Kongo i dalje trpi sukobe i prisilne migracije unutar svojih granica te užasne oblike izrabljivanja, nedostojne čovjeka i svega stvorenoga. Ova ogromna zemlja puna života, ova dijafragma Afrike, pogođena nasiljem kao udarcem u trbuh, dugo se čini kao da je bez daha.

I dok se vi Kongoanci borite da očuvate svoje dostojanstvo i teritorijalni integritet protiv prezira vrijednih pokušaja rascjepkavanja vaše zemlje, dolazim vam, u ime Isusovo, kao hodočasnik pomirenja i mira. Dugo sam čeznuo biti ovdje i napokon dolazim donijeti vam blizinu, naklonost i utjehu cijele Katoličke Crkve.

Želio bih vam se obratiti kroz sliku koja dobro simbolizira blistavu ljepotu ove zemlje: sliku dijamanta. Dragi Kongoanci i Kongoanke, vaša je zemlja doista dijamant stvorenoga; ali vi ste, svi vi, beskrajno dragocjeniji od bilo kojeg dobra koje proizlazi iz ovog plodnog tla! Ovdje sam da vas zagrlim i podsjetim da ste od neprocjenjive vrijednosti, da Crkva i Papa vjeruju u vas, vjeruju u vašu budućnost, u budućnost koja je u vašim rukama i u koju zavrjeđujete izliti svoje darove inteligencije, mudrosti i radišnosti. Hrabro, kongoanski brate i sestro! Ustani, preuzmi opet u svoje ruke, kao čisti dijamant, ono što jesi, svoje dostojanstvo, svoj poziv da kuću u kojoj živiš čuvaš u skladu i miru. Ponovno proživi duh svoje himne, sanjajući i ostvarujući u djelo njezine riječi: „Mukotrpnim radom izgradit ćemo zemlju ljepšu nego prije, u miru“.

Dragi prijatelji, dijamanata, inače rijetkih, ovdje ima u izobilju. Ako to vrijedi za materijalna bogatstva skrivena pod zemljom, još više vrijedi za ona duhovna prebirana u srcima. I upravo polazeći od srca, mir i razvoj ostaju mogući, jer su ljudi uz Božju pomoć sposobni za pravdu i praštanje, slogu i pomirenje, predanost i ustrajnost u dobrom korištenju dobivenih talenata. Stoga od početka svog putovanja želim uputiti apel: neka se svaki Kongoanac osjeti pozvanim učiniti svoj dio! Neka nasilju i mržnji više ne bude mjesta ni u čijem srcu ni na usnama jer su to antiljudski i antikršćanski osjećaji koji paraliziraju razvoj i koji nas vraćaju u mračnu prošlost.

Kad govorimo o zaustavljanom razvoju i povratku u prošlost, tragično je da ova mjesta, a i općenito afrički kontinent, još uvijek trpe razne oblike eksploatacije. Nakon političkog, pokrenut je jednako porobljavajući „ekonomski kolonijalizam“. Tako ova zemlja, naveliko opljačkana, ne može dovoljno iskorištavati svoje goleme resurse: došlo je do paradoksa da je njezini zemaljski plodovi čine „strancem“ njenim stanovnicima. Otrov pohlepe načinio je svoje krvave dijamante. Drama je to pred kojom ekonomski napredniji svijet često zatvara oči, uši i usta. Ali ova zemlja i ovaj kontinent zaslužuju da ih se poštuje i sluša, zaslužuju prostor i pažnju: maknite ruke od Demokratske Republike Kongo, maknite ruke od Afrike! Dosta je gušenja Afrike: to nije rudnik za iskorištavati niti zemlja za pljačkati. Neka Afrika bude protagonist svoje sudbine! Neka se svijet prisjeti katastrofa izazivanih stoljećima na štetu lokalnog stanovništva i neka ne zaboravi ovu zemlju i ovaj kontinent. Afrika, osmijeh i nada svijeta, vrijedi više: ako se o njoj više govori, ona ima veću težinu i zastupljenost među narodima!

Neka s načini put diplomaciji čovjeka za čovjeka, narodâ za narode, gdje u središtu nije kontrola područjâ i resursâ, ciljevi širenjâ i povećanjâ profita, već mogućnosti za rast ljudi. Gledajući ovaj narod, stječe se dojam da se internacionalna zajednica gotovo pomirila s nasiljem koje ih proždire. Ne možemo se naviknuti na krv koja već desetljećima teče ovom zemljom i žanje milijune smrti bez znanja mnogih. Neka se zna što se ovdje događa. Neka se mirovni procesi koji su u tijeku, a koje svim snagama potičem, podupiru djelima, držeći se preuzetih obveza. Hvala Bogu, ne nedostaje onih koji pridonose dobrobiti lokalnog stanovništva i stvarnom razvoju kroz učinkovite projekte: ne kroz puke intervencije, već planovima usmjerenima na integralni rast. Izražavam veliku zahvalnost zemljama i organizacijama koje pružaju znatnu pomoć u tom smislu, pomažući u borbi protiv siromaštva i bolesti, podržavajući vladavinu prava, promičući poštivanje ljudskih prava. Izražavam nadu da će u potpunosti i hrabro nastaviti obavljati ovu plemenitu ulogu.

Vratimo se slici dijamanta. Jednom kad je izrađen njegova ljepota proizlazi i iz oblika, iz brojnih skladno poredanih lica. I ova zemlja također, pojačana tipičnim pluralizmom, ima višestruk karakter. To je bogatstvo koje se mora čuvati, izbjegavajući skliznuće u tribalizam i suprotstavljanje. Tvrdoglavo svrstavanje na stranu svoje etničke skupine ili partikularnih interesa, potpirujući spirale mržnje i nasilja, ide na štetu svih, jer blokira potrebnu „kemiju cjeline“. Govoreći o kemiji, zanimljivo je da se dijamanti sastoje od jednostavnih atoma ugljika koji, međutim, ako su povezani na različite načine [alotropska modifikacija ugljika], tvore grafit: u praksi, razlika između svjetline dijamanta i tamnosti grafita dana je kroz način na koji su pojedinačni atomi raspoređeni unutar kristalne rešetke. Pouka metafore je da problem nije priroda čovjeka ili etničkih i društvenih skupina, već način na koji odlučujemo ostati zajedno: želimo li ili ne želimo upoznati jedni druge, pomiriti se i početi ispočetka označava razliku između tame sukoba i svijetle budućnosti mira i prosperiteta.

Dragi prijatelji, Nebeski Otac želi da znamo prihvatiti jedni druge kao braća i sestre jedne obitelji i raditi za budućnost koja će biti zajedno s drugima, a ne protiv drugih. „Bintu bantu“: tako vas, vrlo učinkovito, jedna vaša poslovica podsjeća da su pravo bogatstvo osobe i dobre relacije s njima. Religije su na poseban način, svojom baštinom mudrosti, pozvane tome pridonijeti, u svakodnevnom nastojanju da se odreknu svake agresije, prozelitizma i prisile, sredstava nedostojnih ljudske slobode. Kad se izrodi u samonametanje, idući u lov na sljedbenike na neselektivan način, prijevarom ili silom, time se pljačka tuđu savjest i okreće leđa pravom Bogu, jer – ne zaboravimo – „gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda“ (2 Kor 3,17). U zalaganju za izgradnju budućnosti mira i bratstva bitnu ulogu imaju i članovi civilnog društva, od kojih su neki ovdje prisutni. Često su pokazali da se znaju suprotstaviti nepravdi i degradaciji po cijenu velikih žrtava, kako bi obranili ljudska prava, potrebu solidnog obrazovanja za sve i dostojanstvenijeg života za svakoga. Iskreno zahvaljujem ženama i muškarcima, posebno mladim ljudima ove zemlje, koji su zbog toga u različitoj mjeri patili, i odajem im počast.

Dijamant u svojoj prozirnosti na prekrasan način lomi svjetlost koju prima. Mnogi od vas blistaju u ulozi koju igraju. Oni koji imaju građanske i državne odgovornosti stoga su pozvani djelovati s kristalnom jasnoćom, doživljavajući dobiveni zadatak kao sredstvo služenja društvu. Moć zapravo ima smisla samo ako postane služenje. Kako je važno djelovati u tom duhu, bježeći od autoritarizma, potrage za lakom zaradom i pohlepe za novcem, koju apostol Pavao definira kao „korijen svih zala“ (1 Tim 6,10). I u isto vrijeme promicati slobodne, transparentne i vjerodostojne izbore; sudjelovanje u mirovnim procesima još više proširiti na žene, mlade i marginalizirane skupine; težiti općem dobru i sigurnosti ljudi, a ne osobnim ili grupnim interesima; ojačati prisutnost države na svakom dijelu teritorija; zbrinuti brojne prognanike i izbjeglice. Ne dopustite da vas izmanipuliraju ili kupe oni koji zemlju žele držati u nasilju, iskorištavati je i raditi sramotne poslove: to donosi samo diskreditaciju i sramotu, uz smrt i bijedu. Umjesto toga, dobro je približiti se ljudima, razumjeti kako žive. Ljudi vjeruju kad osjećaju da im je onaj tko im vlada doista blizu, ne računicom ili pokazivanjem, nego služenjem.

U društvu je svjetlo dobrote često zaklonjeno tamom nepravde i korupcije. Još stoljećima prije sveti Augustin, koji je rođen na ovom kontinentu, pitao se: „Ako se pravda ne poštuje, što su države ako ne velike bande lopova?“ (De civ. Dei, IV,4). Bog je na strani onih koji su gladni i žedni pravde (usp. Mt 5,6). Ne smijemo se umoriti od promicanja zakona i poštenja u svakom sektoru, suprotstavljajući se nekažnjavanju i manipulaciji zakonima i informacijama.

Dijamant koji izranja iz zemlje je originalan, ali neobrađen, treba ga obraditi. Stoga i djeca ove nacije, koji su najdragocjeniji dijamanti kongoanske zemlje, moraju moći iskoristiti valjane mogućnosti obrazovanja koje im omogućuju da u potpunosti iskoriste briljantne talente koje imaju. Obrazovanje je temeljno: ono je put u budućnost, put kojim treba ići da se postigne puna sloboda u ovoj zemlji i na afričkom kontinentu. U obrazovanje je potrebno žurno ulagati, pripremiti društva koja će biti konsolidirana jedino ako su dobro obrazovana, autonomna jedino ako su potpuno svjesna svojih potencijala i sposobna ih razvijati odgovorno i ustrajno. Ali mnoga djeca ne idu u školu: koliko ih se, umjesto da dobiju dostojno obrazovanje, iskorištava! Previše ih umire dok su podvrgnuti ropskom radu u rudnicima. Neka se ne štede napori da se osudi pošast rada djece i da mu se stane na kraj. Koliko je djevojaka marginalizirano te im je pogaženo dostojanstvo! Djeca, djevojke, mladi su nada: ne dajmo da se ona izbriše, nego je njegujemo sa strašću!

Dijamant, dar zemlje, poziva na čuvanje stvorenog, na zaštitu okoliša. Smještena u srcu Afrike, Demokratska Republika Kongo dom je jednih od najvećih zelenih pluća na svijetu, koja se moraju sačuvati. Kao i u slučaju mira i razvoja, i na ovom je polju važna široka i plodna suradnja koja omogućuje učinkovitu intervenciju, bez nametanja vanjskih modela koji su korisniji onima koji pomažu nego onima kojima se pomaže. Mnogi su od Afrike tražili predanost i ponudili pomoć u borbi protiv klimatskih promjena i koronavirusa. Ovo su svakako prilike koje treba iskoristiti, no prije svega postoji potreba za zdravstvenim i socijalnim modelima koji ne odgovaraju samo na hitnost trenutka, već pridonose učinkovitom socijalnom rastu: čvrste strukture te pošteno i kompetentno osoblje, kako bi se prevladali ozbiljni problemi koji onemogućuju razvoj u njegovom začetku, kao što su glad i malarija.

Dijamant je, na koncu, mineral prirodnog porijekla s najvećom tvrdoćom, njegova otpornost na kemijska sredstva je vrlo visoka. Kontinuirano ponavljanje nasilnih napada i mnoge neugodne situacije mogle bi oslabiti otpor Kongoanaca, potkopati njihovu snagu, navesti ih da se obeshrabre i povuku u rezignaciju. Ali u ime Krista, koji je Bog nade, Bog svake mogućnosti koji uvijek daje snagu da se počne iznova, u ime dostojanstva i vrijednosti najdragocjenijih dijamanata ove divne zemlje, koji su njezini građani, želio bih sve pozvati na hrabar i uključiv socijalni ponovni početak. Svijetla, ali ranjena povijest zemlje to traži, a posebno to mole mladi i djeca. S vama sam te molitvom i blizinom pratim svaki napor za mirnu, skladnu i prosperitetnu budućnost ove velike zemlje. Bog blagoslovio cijeli kongoanski narod!