Euharistijsko slavlje predvodio je predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine vrhbosanski nadbiskup metropolit i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH Tomo Vukšić u zajedništvu s banjolučkim biskupom Željkom Majićem i banjolučkim pomoćnim biskupom Markom Semrenom. Koncelebrirala su 22 svećenika iz Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima predvođeni rektorom preč. Markom Đurinom i vicerektorom vlč. Markom Škrabom te svećenici franjevci iz Međunarodnog zavoda Antonianum kojima se pridružio župnik, dekan i gvardijan samostana sv. Ante u Beogradu fra Ilija Alandžak, te vršitelj dužnosti rektora u Papinskom svećeničkom zavodu Campo Santo Teutonico u Vatikanu vlč. Branko Jurić, generalni tajnik BK BiH mons. Ivo Tomašević i drugi.

Na misnom slavlju sudjelovao je veći broj redovnica raznih kongregaciju koje žive i djeluju u Rimu te otpravnica poslova Veleposlanstva Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici Tea Zupičić sa suradnicama. Sudjelovala je i skupina hodočasnika iz Mostara među kojima članice Zajednice žena HDZ BiH Kraljica Katarina Kosača kao i hodočasnici iz uskopaljske doline i drugi Hrvati katolici koji žive i djeluju u Rimu ili su hodočastili tih dana u vječni grad.

Ceremonijama su ravnali svećenici na poslijediplomskom studiju vlč. Ivan Marić i vlč. Ivan Erk, a liturgijsko pjevanje za orguljama animirao je također svećenik na poslijediplomskom studiju vlč. Bruno Diklić.

Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Vukšić je uputio srdačan pozdrava svima koji su se okupili „u ovoj lijepoj crkvi u povodu 600. obljetnice rođenja kraljice Katarine“. „Ovo je prigoda da misu danas slavimo, naravno, prije svega, za pokoj njezine duše; da molimo dragoga Boga da bude milostiv i njoj i svima koji su s ovoga svijeta otišli prema kraljevstvu nebeskom. Molimo i uzimamo misni obrazac molitava za domovinu – da dragi Bog svima koji žive na područjima njezinoga nekadašnjega kraljevstva dadne blagoslov života u miru: u dogovoru, u prijateljstvu, u sporazumijevanju. Iznad svega neka ih obdari sve krepošću, strpljivosti u traženju najboljih rješenjem za sve ljude“, rekao je nadbiskup Vukšić.

Nakon što su svi nazočni poslušali misna čitanja i navještaj evanđeoskog misnog odlomka, nadbiskup Vukšić je u propovijedi, naslovljenoj riječima iz pjesme fra Ladislava Fišića posvećenoj kraljici Katarini „Svijetloj kruni roda svoga, Katarini kralici bosanskoi kol živi godini 54“, najprije podsjetio da se Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine nalazi u Rimu na svom redovitom pohodu ad limina apostolorum, pragovima apostola. „Tako se tradicionalno nazivaju službeni dolasci u Rim biskupȃ iz cijeloga svijeta radi toga da pohode živućega nasljednika apostola Petra, poglavara Katoličke Crkve, iskažu mu poštovanje i poslušnost te izvijeste njega i njegove suradnike o sadašnjem stanju u njihovim biskupijskim zajednicama i upoznaju ih o planovima za budućnost te da od njih, kao svojih poglavara, biskupi čuju mišljenja i prijedloge. Providnost Božja je htjela da na pohod ad limina bude pozvana naša Konferencija upravo ove godine, kad se obilježava 600 godina od rođenja Katarine Vukšić-Kosače, supruge bosanskoga kralja Tomaša, koja je pokopana upravo u ovoj crkvi u kojoj slavimo misu u povodu te važne obljetnice“, kazao je nadbiskup Vukšić.

„Pokojnoj Katarini zahvaljujemo za svijetli primjer žene, supruge, majke, kraljice, kršćanske vjernice i vjernoga člana Katoličke Crkve, a ovom euharistijskom slavlju pridružujemo i svoje skromne molitve kojima preporučujemo njezinu dušu Božjemu milosrđu u nadi, da su je u raj poveli anđeli i na njezinu dolasku dočekali i primili sveci i mučenici. Molimo također za sve njezine suvremenike. I za njezine prijatelje i neprijatelje, progonitelje i dobročinitelje. Dobre neka dragi Bog nagradi za njihova djela, a lošima neka se smiluje. Posebice pak molimo za pokojne pape, koji su Katarinu u Rimu primili i godinama joj izravno pomagali da može živjeti. Molimo i za njezine vjerne pratilje koje su joj pomagale. I za ondašnje članove i ustanove naše hrvatske zajednice svetoga Jeronima u Rimu, s kojima se družila. Njihov nasljednik je Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima, kojemu zahvaljujemo za uzorno gostoprimstvo. Također, molimo za pokojne franjevce s kojima je bila vrlo povezana. Neki članovi ovoga Reda bili su njezini duhovnici, a drugi su u ovu crkvu primili i pokopali zemne ostatke njezina mrtvoga tijela, koje otada u njoj čeka svoje uskrsnuće. Hvala i ovoj crkvi koja, slovima uklesanim u tvrdoj stijeni, do danas čuva uspomenu i pamti Katarinu. I hvala sadašnjoj braći fratrima, koji se brinu za ovu crkvu i za sve njezine uspomene i koji su nas ljubazno primili i omogućili nam slaviti ovu misu“, rekao je pastir vrhbosanske Crkve.

„Osim što u Rimu stoluje i iz toga grada cijelom Katoličkom Crkvom ravna Petrov nasljednik s kojim smo kao vjernici duboko povezani, i kojemu ponovno izražavamo svoj zavjet dubokoga poštovanja i crkvene poslušnosti, duboko u povijest sežu i druge naše veze s ovim gradom: kulturne, narodne i povijesne, kojih se također s ljubavlju sjećamo. Jedna od mnogih je također 600. obljetnica rođenja kraljice Katarine. Pa da se kratko prisjetimo“, kazao je nadbiskup Vukšić koji je potom podsjetio da je kraljica Katarina umrla u Rimu 25. listopada 1478., nakon što je u izbjeglištvu ovom gradu provela 15 godina. A budući da je bila rođena 1424. te da je u času smrti imala ih je 54.

„O tomu je svjedočio i natpis, napisan na njezinu materinjem jeziku, koji je bio u ovoj crkvi uklesan na kamenu ploču nad njezinim grobom koje, zbog davnoga preuređenja crkve, više nema. Bio je napisan na bosančici, a znademo za njega zahvaljujući prijepisu, koji je 1545. godine načinio rimski kaligraf Giovanbattista Palatino i, zajedno s prijepisom na ondašnjoj latinici te svojim prijevodom na latinski, objavio ga u Rimu dvije godine kasnije u svome djelu o raznim starim i modernim pismima… Dok zahvaljujemo pokojnom kaligrafu iz davnih vremena, jer su njegovo zanimanje za pisma raznih naroda i smisao za znanost učinili da se ovo spasi od zaborava, i dok molimo za pokoj također njegove duše, čini se prikladnim da u ovoj prigodi, kad obilježavamo 600 godina od rođenja kraljice Katarine, ovom posvećenom dvoranom na našem arhaičnom jeziku zazvuči taj natpis koji je glasio: Katarini kralici bosanskoi Stipana, hercega svetog Sabe, sporoda Jeline i kuće cara Stipana roeni, Tomaša krala bosanskoga ženi kol, živi godini 54 i priminu u Rimu nalita gna 1478 lito na 25 dni oktobra spominak na pizmom postavlen“.

Nadbiskup Vukšić spomenuo je da je Katarina s mužem imala sina Sigismunda i kćer Katarinu te da se smjestila u Rimu gdje su je pomagali papa Pavao II. i kasnije papa Siksto IV. „Prije smrti Katarina je priredila oporuku i izrazila svoje posljednje želje. Razdijelila je stvari koje je imala sa sobom, a među njima i kraljevski mač svoga muža. Za baštinike bosanskoga kraljevstva imenovala je papu Siksta IV. i njegove zakonite nasljednike i molila ih je da kraljevstvo predaju njezinu sinu Sigismundu, ako se vrati na kršćanstvo. A ako se to ne bi dogodilo, molila je pape da ga predaju njezinoj kćeri Katarini, bude li se ona vratila u kršćanstvo. A ako se ni to ne dogodi, Katarina je željela da Sveta Stolica bude vlasnica bosanskoga kraljevstva te da, u tom svojstvu, može odlučivati prema svojoj uviđavnosti“, rekao je vrhbosanski nadbiskup koji je potom podsjetio na Isusovu poruku učenicima da oni nisu njegovi zato da budu „od svijeta“, to jest da budu kao svijet koji mrzi i koji je nasilan, nego da ih je on izabrao iz svijeta (usp. 18,19) da bi bili drukčiji i da vole ljude i ostala Božja stvorenja.

„Ta njegova misao, kao dio govora što ga je Isus izrekao za vrijeme Posljednje večere, kao njegova oporuka odjekuje večeras ovom dvoranom te, kao pouka i poziv, odzvanja u našim ušima. I s groba Katarine, koja je bila žrtva nasilja i mržnje, poziv je svim ljudima. Posebice je to snažan poziv sadašnjim potomcima nekadašnjega njezina Kraljevstva, razgranatima u različite narode i religije, u vrijednosna usmjerenja i politike, da napuste teške riječi i svađe, da ugase svaku mržnju i sijanje straha, da ostave prijetnje i vrate se dijalogu, da se uzajamno poštuju i natječu u poštivanju dostojanstva i prava drugih. Za to večeras molimo“, poručio je nadbiskup Vukšić dodajući da se „ljubav prema sebi ne mjeri snagom ugrožavanja tuđega života i dostojanstva, nego količinom darivanja svoga života drugomu i sposobnošću da se štiti dostojanstvo i prava drugih.“

Na kraju mise rektor vlč. Marko Đurin zahvalio je u ime svih okupljenih franjevcima u crkvi Aracoeli za gostoljubivost. Podsjetio je na povezanost s kraljice Katarine s Papinskim hrvatskim zavodom sv. Jeronima te da je i kraljičina pratilja Pavka Mirković, plemkinja ukopana u crkvi sv. Jeronima o čemu i danas svjedoči nadgrobni natpis na podu crkve.

Nakon mise hodočasnici i drugi nazočni imali su prigodu pozdraviti se osobno s biskupima i međusobno te napraviti zajedničku fotografiju za uspomenu i nakon izlaska iz crkve vidjeti zdanje u kojem je živjela kraljica Katarina.