Euharistiju je predslavio župnik Župe Uzvišenja Svetoga Križa u Dugom Selu vlč. Tomislav Kralj. Suslavio je kancelar Kotorske biskupije i župnik na Mulu don Robert Tonsati koji je propovijedao.

Na početku slavlja, vlč. Kralj obratio se prisutnim štovateljima Karmelske Gospe i naglasio između ostalog, da ih je ona okupila na prvi dan duhovne priprave za njezinu svetkovinu i da se žele s njom moliti, staviti se pod njezin zagovor i kročiti s njom kroz život.

Nadahnjujući se na čitanjima, koja su navijestili Lea Balaško i Ivona Kubalo, te na Evanđelju kojeg je navijestio vlč. Kralj, don Tonsati je protumačio Marijinu ulogu u življenju hrvatskog naroda, kao i u življenju vjernika, njezin zagovor i zaštitu onih koji joj se utječu.

Između ostalog rekao je da „na prvi dan trodnevnice za Gospu Karmelsku, Crkva u Hrvata s posebnom radošću slavi blagdan Majke Božje Bistričke. Svećenik Jeronim Korner, koji je bio povezan s ovim Karmelom, a koji je i moj zemljak, sugrađanin, napisao je pjesmu Majci Božjoj Bistričkoj, čiji početni stihovi glase: Dušo duše Hrvatske, Isusova Mati, Sunce naših stradanja, ne prestani sjati!“

Nadalje, tumačeći Evanđelje o prvom Isusovom čudu na svadbi u Kani Galilejskoj, rekao je da je to važan odlomak za razumijevanje našeg odnosa prema Mariji i Marijinog odnosa prema nama. Tim više što su ondašnje svadbe bile slavlje cijele zajednice, na kojima su svi sudjelovali i slavili su ljubav između mladenaca. Domaćin je želio da Isus bude prisutan na tom slavlju, sudionik slavlja. To je pouka za nas danas, da Isusa i njegovu Majku zovemo da budu s nama u našim radostima i žalostima.

Primijetio je da je, kada je vina nestalo, Marija od svih prisutnih imala osjećaj i potrebu reći Sinu da nemaju vina, jer je smatrala da on tu treba i može pomoći. Iako Isus naizgled nije bio blag prema Majci, još je svoje djelovanje pomno pripremao, On svoje poslanje otkriva postupno, kao i otajstvo Kraljevstva Božjega, iako je njegova Majka sve to ubrzala.

Potaknuta majčinskom ljubavlju i brigom, Marija ostaje ponizna, vjeruje i ustraje, i čudo se dogodilo. Majka djeluje i poručuje nam da činimo ono što nam Isus kaže. Dobro je shvatiti taj odnos između nje kao posrednice između Isusa i nas: vino je stvoreno iz vode samom voljom Stvoritelja.

To je prvo čudo, a Isusova posljednja zapovijed, posljednje čudo, povezano je s prvim, čudo prije uskrsnuća; vino se pretvara u Isusovu Krv na Posljednjoj večeri. Prvo čudo je uvod u to najveće čudo. Kao što je tada Isus bio prisutan na svadbi, najveće čudo je da je on prisutan dan danas, nakon toliko stoljeća, po kruhu i vinu, u svojoj Riječi i Tijelu na oltaru. „Jesmo li mi svjesni da nam je za radost potrebna jedino njegova prisutnost i ništa drugo?“, upitao je propovjednik vjernike.

Zaključio je sa željom da otvore vrata svojih domova i dopuste da ih Isusova prisutnost hrabri, jača, da im pomogne. Potaknuo ih je ako žele biti radosni da slušaju Gospodina i nasljeduju Mariju. Ona uvijek upućuje na Krista, u čijoj prisutnosti su prave radosti.

Na kraju slavlja, vlč. Kralj zahvalio je sestrama na iskazanom povjerenju i pozivu, te don Robertu na homiliji. Istaknuo je njegovo djelovanje u Boki kotorskoj, u Zaljevu svetaca, a jednako tako zahvalio je i prisutnim vjernicima, želeći svima da nauče slušati što im Gospodin govori i činiti ono na što ih on poziva, slijedeći Mariju.

Pjevanje su predvodile čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, uz orguljsku pratnju s. M. Kristine Jadanić.

Prije mise slavljena je Večernja Časoslova, te su moljene Lauretanske litanije, molitva karmelskim svecima i devetnica.