Uz biskupa Večerina suslavili su ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda (kojoj pripadaju i četiri franjevačke zajednice u Vojvodini) fra Milan Krišto, predstojnik franjevačke kuće u Novom Sadu i utemeljitelj kuće Domus pacis fra Karlo Harmath, franjevci iz samostana u Subotici i provincijalove pratnje, te svećenici Subotičke biskupije.

Biskup Večerin je u homiliji protumačio nastanak Porcijunkulskog oprosta. Govoreći o oprostu, biskup je rekao da je on neprocjenjiv dar. „Moliti za oprost i darovati nekome oprost mogu samo duhom jake osobe, jer mi radije kažnjavamo, nego što opraštamo. Oprostiti znači odlučiti zaboraviti pogreške, poništiti nečiji dug. Posvijestimo si da se oprost ne može kupiti ni zaslužiti, jer je on dar. Pravi oprost je učinkovit tek onda kada ispravimo pogreške i zadovoljimo nepravdu. Oprost pomaže onome kome se oprašta, ali i onoj osobi koja oprašta“, kazao je.

„Mnogo je darova kojima je Bog obdario ljudsku dušu i još je toliko vrlina koje je krase, no možda najljepša veličina koju jedna, grijehom načeta duša, može imati jest umijeće i dar oprosta. Potrebna je velika hrabrost za reći „oprosti“, a često ta riječ u sebi nosi toliku težinu da je ne možemo izreći, te mislimo da sami sebe ponižavamo. Moliti za oproštenje i moći oprostiti znači biti ponizan, a poniznost je krepost hrabrih. Danas smo na izniman način pozvani podsjetiti se što znači oprostiti jer upravo drugog kolovoza, na blagdan Gospe od Anđela, mi sebični ljudi, imamo mogućnost biti darovani potpunim oprostom grijeha. I to od Onoga kojemu najviše pogrde nanosimo. Sasvim jednostavno, iz neshvatljivo čiste ljubavi, Gospodin nam daje priliku za iskrenu ispovijed u kojoj ćemo priznati sve svoje nesavršenosti, svoje grijehe, sebičnost i boli koje nanosimo drugima pa i sebi; poziva nas pritom da primimo Njegovo Tijelo, te izmolimo tek jedno Vjerovanje, Očenaš, Zdravomariju i molitvu na nakanu Svetog Oca. I to je sve. Da, traži još jedino potpunu iskrenost, poniznost i pokajanje. Samo toliko za potpuni oprost“, kazao je subotički biskup.

„Zapitajmo se danas koliko nama treba da oprostimo bližnjemu kada nas povrijedi, pa i kada ta povreda nije toliko velika koliko je velik naš ego. I zapitajmo se, koliko toga imamo oprostiti vlastitoj osobi. Iskrenost i pravi oprost izviru iz poniznog srca, a isto tako ponizno i zahvalno primajmo darovani oprost od naših bližnjih kao i od našeg milosrdnog Boga Oca“, pozvao je biskup u zaključku propovijedi.

Provincijal fra Milan Krišto, pozdravljajući biskupa, okupljene svećenike, redovnike i vjernike, kazao je da nam dan proslave jubileja kuće Domus pacis simbolično otvara pogled prema gradu Asizu. „Na osobit način, kao dio karizme Reda, sv. Franjo je prepoznat kao promicatelj mira. Često je svoju braću pozdravljao pozdravom: Gospodin ti dao mir, i tražio da oni tim pozdravom pozdravljaju ljude kojima su poslani. Tako je temeljem ovog pozdrava i blagoslova utkana želja da svi u Bogu nađu svoj mir“, kazao je provincijal.

„Prilika nam je posebno zahvaliti našemu bratu Karlu Harmathu, koji je sa svojim suradnicima i mnogim dobrotvorima učinio da ovaj ‚komadić‘ zemlje bude mjesto duhovnoga preporoda i pronalaženja mira. Smatramo važnim prisjetiti se fra Amata Lotspeicha, koji je bio donator kapelice Porcijunkule, i koga je Gospodin ove godine pozvao k sebi. Ovom današnjom proslavom želimo sabrati i čuvati spomen na minulo vrijeme, kako bismo danas više vrednovali našu kršćansku baštinu, koja donosi ono istinsko blago koje je i sam sv. Franjo otkrio kada je u toj crkvici podno Asiza radosno uskliknuo čuvši Evanđelje, koje je osobno odjeknulo. I na ovome mjestu se uprisutnjuje evanđelje, kao istinsko bogatstvo koje ne prolazi. Tako mi danas svjedočimo o povezanosti evanđelja i života, koja nas obvezuje za budućnost.“

Domus pacis (lat. „dom mira“) je u vlasništvu Franjevačkog samostana iz Novog Sada, koji pripada Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda. Kuća je započela s radom 1997. godine. Osnovao ju je 1996. fra Karlo Harmath. Zadatak kuće je da pruža mogućnost pojedincima i skupinama za duhovnu obnovu i povlačenje u mir i samoću.

To je mjesto okupljanja za one koji žele sudjelovati ili sami organizirati duhovne vježbe, molitvene sastanke, seminare, konferencije i druge skupove koji ne vrijeđaju kršćanske vrednote. Kuća rado ugošćuje osobe koje žele obnoviti svoje duhovne snage u mirnom i lijepom prirodnom okruženju, koji se žele odmoriti, napraviti izlet, ili koje su na proputovanju, traže mjesto za noćenje, žele provesti vrijeme u prirodi, a otvorena je i za osobna slavlja (primjerice obiteljska slavlja o primanju sakramenata) i susrete.

Kompleks zgrada se nalazi u prirodnom okruženju na sjeveru Bačke, oko 20 kilometara istočno Subotice i četiri kilometra zapadno od Horgoša. Unutar njega je kapelica posvećena Gospi od Anđela (Porcijunkula), čiji se blagdan slavi 2. kolovoza. Crkveni god slavi se svake godine posljednje subote u srpnju.

Kapelicu je blagoslovio 1998. godine umirovljeni subotički biskup Ivan Penzes. Po riječima fra Harmatha, od utemeljenja je kroz različite programe kuće prošlo oko 35 tisuća osoba.