Papa Franjo je najavljujući konzistorij 30. rujna, među budućim kardinalima, posljednjeg, 21., naveo 96- godišnjeg fra Luisa, najstarijeg među izabranicima.

Fra Luis Pascual Dri rođen je 17. travnja 1927. u Federacíonu, u provinciji Entre Riosu, u obitelji u kojoj su se sva djeca, osim jednog, posvetila Bogu u redovničkom životu. Od umirovljenja 2007. taj franjevac kapucin dane provodi u ispovjedaonici Svetišta Naše Gospe od Pompeja u Buenos Airesu.

Dugogodišnje poznanstvo s papom Franjom

Na pitanja je u razgovoru za Vatican News fra Luis odgovarao iz Buenos Airesa.

Rekao je da je Papin izbor za njega bio iznenađenje. Meni to ništa ne mijenja – dodao je.

Kada je papa Franjo na kraju podnevnoga nagovora najavio konzistorij, fra Luis Pascual je upravo išao ispovijedati. Ta ga je vijest neizmjerno dirnula.

Sada sam mirniji – rekao je. Iako ga s Papom veže dugogodišnje poznanstvo, nikada ne bi pomislio da će mu povjeriti to novo poslanje. Rekao je da je Papi beskrajno zahvalan, a tu njegovu odluku smatra ljubaznom gestom.

Uskoro će mu osobno izraziti zahvalnost, rekao je.

U njegovom služenju Crkvi ispovijed je ono što ga je uvijek oduševljavalo. „Prvo je da priznam da sam i sam grješnik koliko osoba koja mi prilazi“, istaknuo je fra Luis. Primati osobe koje mnogo trpe i koje tište razni problemi, pružiti im olakšanje i reći im: „Odrješujem te u Gospodinovo ime“, za njega je velika radost.

Budući kardinal je, stoga, podsjetio da Isus Krist grešnike čini pravednima praštajući im svojom milošću. Svima je uputio poruku ohrabrenja: „Samo naprijed! Raduj se, bez straha.“

Također je rekao da je veoma sretan kada može učiniti malo više za one koji trpe. „To je način za pronalaženje mira, sreće u životu“, istaknuo je.

Iz svojih invalidskih kolica ponizno prihvaća poziv pape Franje. „Papa poznaje moje granice“, rekao je istaknuvši da je spreman učiniti sve što će se od njega tražiti i da će nastaviti davati se svim srcem, ne ostavljajući nikoga izvan Crkve.

Nikada se ne trebamo obeshrabriti jer je Bog uvijek s nama

Spominjući se svojega pastoralnog rada u Urugvaju, tijekom kojeg je, među ostalim dužnostima, bio odgojitelj na učilištu i srednjoj školi „Dr. Joaquín Secco Illa“, fra Luis je rekao da i danas prima pozdrave i zahvale svojih učenika koji su sretni zbog godina provedenih s njime.

Napomenuo je da je uvijek tražio poštovanje prema ljudima, a ne nametanje strogih pravila. „Možda su oni sad starije osobe, bake i djedovi, stručnjaci“ – rekao je govoreći o svojim bivšim studentima.

Na kraju je očinskim i mirnim glasom uputio nekoliko riječi nade slušateljima Vatikanskoga radija.

U ovim teškim vremenima, u Crkvi, u politici, u kulturi, u zdravstvu, moramo se povjeriti Isusu i Mariji, da nas slušaju i prate. „Nikada malodušje, nikada pesimizam, nikad očaj – potaknuo je – jer Gospodin je tu i obećao nam je: ‚Bit ću s vama do kraja vreména‘, prenosi Vatican News.

Papa o fra Luisu

Papa Franjo je nekoliko puta govorio o fra Luisu.

Prvog puta 6. ožujka 2014. na susretu s rimskim župnicima. Ponovio je njegov primjer nekoliko mjeseci kasnije, 11. svibnja 2014., u homiliji mise sa svećeničkim ređenjem. Ponovno ga je spomenuo u knjizi-intervjuu „Božje ime je milosrđe“, pa u veljači 2016. u bazilici sv. Petra u propovijedi na misi s braćom kapucinima, te ponovno na susretu s rimskim svećenicima u bazilici sv. Ivana Lateranskog i ispovjednicima jubilejske Godine milosrđa.

Kada govori o ispovijedi i primanju pokornika u ispovjedaonici, misli pape Franje uvijek su usmjerene njemu.

„Sjećam se velikog ispovjednika, oca kapucina, koji je svoju službu vrši u Buenos Airesu. Jednom me je došao posjetiti, želeći razgovarati. Rekao mi je: ‚Došao sam te moliti za pomoć. Uvijek imam mnogo ljudi ispred ispovjedaonice, ljudi svih vrsta, poniznih i manje poniznih, kao i mnogo svećenika… Ja mnogo opraštam i ponekad me obuzme sumnja, sumnja da sam opraštao previše.“

„Razgovarali smo o milosrđu i pitao sam ga što je učinio kad ga je osjetio tu sumnju. Ovako mi je odgovorio: ‚Odem u našu kapelicu, pred svetohranište i kažem Isusu: Gospodine, oprosti mi jer sam previše opraštao. Ali ti si bio taj koji mi je dao loš primjer!‘ To neću nikad zaboraviti. Kad svećenik tako doživljava milosrđe nad samim sobom, može ga dati i drugima.“

Susret s fra Luisom u Buenos Airesu

Prije sedam godina novinari Vatikanskog radija otišli su potražiti fra Luisa u Svetište Naše Gospe od Pompeja. Pred ispovjedaonicom je bilo malo ljudi, bilo je prilično sparno popodne. Samo je jedna ispovjedaonica bila otvorena, u njoj je čekao fratar u kapucinskom habitu, među bijelim pločama za zvučnu izolaciju poput onih u starom radijskom studiju. Bio je to on.

Rekao je zašto ga Papa tako često citira. „Sve u svemu, ja sam, neću reći skrupulozan, nego, recimo, malo zabrinut u ispovijedima. Kad je on bio kardinal ovdje u Buenos Airesu, često sam se pouzdavao u njega. Otišao bih razgovarati s njim i jednom sam mu sve to povjerio. Rekao mi je: ‚Opraštaj, opraštaj, trebaš opraštati.‘ A ja: ‚Da, opraštam, ali onda ostanem s nekim nemirom i zato poslije odem k Isusu i kažem mu da me je On naučio, da mi je On dao loš primjer, zato što je On sve opraštao, nikad nikoga nije odbio. Očito je da su te riječi pogodile papu Franju, urezale su mu se u pamćenje.

On zna da ja mnogo ispovijedam, mnogo sati, ujutro i uvečer. I nekoliko puta je savjetovao nekim svećenicima da, kad imaju neki problem, dođu razgovarati sa mnom. Saslušao sam ih i sada smo veliki prijatelji, s nekima od njih, koji dolaze često, razgovaram, i dobro napreduju u duhovnom, pastoralnom smislu.

Moram jako zahvaliti Papi za ovo povjerenje koje mi je ukazao, jer ja to ne zaslužujem. Ja nisam čovjek, svećenik, fratar koji je studirao, nemam doktorat, nemam ništa. Ali život me mnogo toga naučio, život me je obilježio, a s obzirom na to da sam rođen jako siromašan, čini mi se da uvijek moram imati riječ milosrđa, pomoći, blizine za svakoga tko dođe ovdje. Nitko ne smije otići s mišlju da nije shvaćen, da je prezren ili odbačen.“

Fratar koji provodi svako jutro i svako poslijepodne u ispovjedaonici, nastavljajući „dok svijeće ne izgore“, nije imao poseban savjet za svoje „drugove“ ispovjednike: „Ono što Papa govori. Ja ne mogu reći ništa drugo, zato što to osjećam, zato što to živim. Milosrđe, razumijevanje, uložiti sav život u slušanje, da bismo shvatili, stavili se u tuđu kožu, razumjeli što se događa. Ne smijemo biti, počevši od mene, dužnosnici koji samo nešto rade i to je dovoljno: ‚Da, odriješio sam ga. Da, ne, i to je to.‘ Sasvim suprotno.

Mislim da trebamo imati određenu blizinu, posebnu susretljivost, zato što ponekad ima ljudi koji ne znaju baš dobro što ispovijed jest. ‚Ne boj se, ne budi zabrinut.‘ Ispovijed… jedino što je potrebno jest željeti biti bolji, ništa drugo. Ne trebaš razbijati glavu s kim, ni koliko puta, ni ovo ili ono. Sve te stvari ne pomažu. Čini mi se da udaljavaju čovjeka. I moram učiniti da se ljudi približe Bogu, Isusu.“

Fratar, koji će biti zaodjeven u purpur, pokornicima je uvijek savjetovao: „Ne bojte se. Uvijek im pokažem ovu sliku, ovu sliku koja prikazuje zagrljaj Oca s Izgubljenim sinom. Jer me pitaju: ‚Ali, hoće li mi Bog oprostiti?‘ Bog te grli, Bog te ljubi, Bog hoda s tobom, Bog je došao oprostiti a ne izgrditi. Došao je da bude s nama, napustio je nebo da bude s nama. Kako onda da se bojimo?! To mi se čini gotovo apsurdom, neznanjem, pogrešnom predodžbom o našem Bogu Ocu.“

Ispovjednik, budući kardinal, podsjeća na lik sv. Leopolda Bogdana Mandića, koji je imao isti stav prema ljudima u ispovjedaonici. „Da, da, poznajem ga jako dobro; čitao sam njegov životopis i mnogo od njega naučio“, rekao je o. Dri.

„Učio sam i od Oca Pija: bio sam s njim 1960. I sve me to mnogo naučilo. Bio sam s Ocem Pijom, išao sam kod njega na ispovijed, bio sam u istom samostanu 1960. Sveti Leopold i sveti Pio naučili su me mnogo toga, mnogo lijepih stvari o milosrđu, ljubavi, miru, spokoju, blizini. Premda je Otac Pio bio tako jak, tako odlučan, tako energičan, kad je trebao slušati i opraštati, on je bio Isus“, piše Vatican News.