Skupina od 233 svećenikâ i đakonâ Ruske pravoslavne Crkve uputila je snažan poziv svima koji mogu okončati rat u Ukrajini. Oni su ratnu situaciju u Ukrajini opisali kao „bratoubilačku“ i pozvali na pomirenje i hitan prekid vatre. „Oplakujemo kalvariju kojoj su potpuno nezasluženo izložena naša braća i sestre u Ukrajini“, ističu u svome apelu.

Podsjećajući da je život svake osobe jedinstven i neprocjenjiv Božji dar, ruski pravoslavni svećenici i đakoni ističu da sve čeka Posljednji sud. „Nijedna zemaljska vlast, nijedan liječnik, nijedna straža“, ističu, „neće nas zaštititi od toga suda. Zabrinuti za spasenje svake osobe koja sebe smatra djetetom Ruske pravoslavne Crkve, ne želimo da dođe na taj sud opterećena teškim bremenom. Sjetimo se da će krv Kristovu, koju je Spasitelj prolio za život svijeta, oni koji zapovijedaju ubojstva primiti u sakramentu pričesti ne na život, nego na vječnu propast“.

U apelu se spominju vojnika koji se bore u ratu i izražavaju nadu „da će se svi oni, i Rusi i Ukrajinci, neozlijeđeni vratiti svojim kućama i obiteljima. Žalosno je pomisliti na jaz koji će naša djeca i unuci u Rusiji i Ukrajini morati premostiti kako bi ponovno počeli biti prijatelji, kako bi poštivali i voljeli jedni druge.“ U apelu klerika Ruske pravoslavne Crkvet također je izraženo čvrsto uvjerenje da ukrajinski narod mora biti slobodan u donošenju vlastitih izbora, „ne pod nišanom mitraljeza, bez pritiska Zapada ili Istoka“.

Podsjećaju da će vrata raja biti otvorena svima, čak i onima koji su jako zgriješili, ako zatraže oproštenje od svojih žrtava i naglašavaju da međusobnom pomirenju nema alternative. Sa željom da se korizmu započne u duhu vjere, nade i ljubavi, poruka završava podsjećanjem da se „nijedan nenasilan poziv na mir i prekid rata ne smije silom odbaciti i smatrati kršenjem zakona, jer ovako glasi Božja zapovijed: Blago mirotvorcima.“ U apelu se ističe poziv na dijalog, jer „samo sposobnost slušanja drugog može dati nadu u izlaz iz ponora u koji su naše zemlje bačene u svega nekoliko dana“.