Bojimo se da ponovno ne budemo zaboravljeni kako i nakon Domovinskog rata, a situacija na Banovini uistinu je teška. Ljudi su ostali bez domova, gospodarske aktivnosti su zamrle,  pa imamo sve više iseljenih u kraju koji je već od ranije demografski devastiran, kazala je glasnogovornica Caritasa Sisačke biskupije Marija Mitar. „Djelatnica sam jedne osnovne škole i znam da se gotovo svakoga dana na području sisačko – moslovačke županije jedno do dva djeteta ispišu iz škole. Odlaze i oni i njihove obitelji s mišlju da se više nikad neće vratiti i to je ono što nas brine kada je riječ o pokušaju vraćanja života u ovom kraju”, kazala je Mitar.

Dodala je i kako institucije države nisu dobro reagirale te da se ljudi pitaju kada će na red doći obnova obzirom da, ni godinu dana nakon potresa, još nije krenula ni obnova Zagreba. „Zagreb je metropola. Sve oči su uprte u njega, a obnova ondje još nije počela pa se pitamo što će se tek dogoditi kod nas. Jer, mi već sada vidimo kako je entuzijazam splasnuo, da se već pomalo zaboravlja kakva je razaranja doživjela Banovina. Neki kažu: ‚Bio je potres, sada se sve polako smiruje‘ i život ide dalje. No, za nas život ne ide dalje. Ljudi su prepušteni sami sebi, a većina nema financijskih sredstava da sami obnavljaju. Oni koji su, pak, malo imućniji nailaze na različite administrativne barijere, a i cijene građevinskih radova višestruko su porasle”, dodala je Mitar.

„Hrvatski Caritas na nacionalnoj razini sigurno neće zaboraviti Banovinu i nastavit će pomagati do kada to god bude potrebno”, kazala je zamjenica ravnatelja Hrvatskog Caritasa Suzana Borko. „Preko Caritasa Internationalis prikupili smo 1 300 000 eura, a preko nacionalnog 15 milijuna kuna. Donacije i dalje pristižu i radimo sve što možemo da ljudima pomognemo što više. Do sada smo na teren isporučili i gotovo 200 stambenih modula, koji su kompletno opremljeni za život, a šaljemo i humanitarnu pomoć. Ono što je nama važno jest da zajednički djelujemo, jedni drugima pomažemo, budemo na raspolaganju u smislu ljudskih, tehničkih i profesionalnih kapaciteta kako bismo pomogli ljudima u potrebi. No, moramo reći i kako se očekuje i brže djelovanje države i drugih aktera u društvu, jer ne možemo sve sami”, istaknula je Borko.

Što se, pak, zagrebačkog potresa tiče, Elza Parlov kazala je da su ljudi frustrirani, jer ni nakon godine dana obnova još nije počela. Ističe i da državne institucije ni u početku nisu dobro reagirale te da su prvi na terenu ljudima pomagali djelatnici Caritasa i volonteri. „Prošla je godina dana, a zbog izostanka pomoći od strane države i dalje je veliki pritisak na Caritas u smislu traženja pomoći u sanaciju porušenih stanova i kuća. No, mi zbog ograničenih sredstava nažalost nismo u mogućnosti pomoći svima u njihovim potrebama. Mi smo u ovoj godini dana obišli sva pogođena područja, oko 120 obitelji, a pomoć smo osigurali za njih nešto više od stotinu u građevinskom materijalu, sanitarijama i bijeloj tehnici”, rekla je Parlov.