Prema riječima zamjenika ministra financija Zdravka Zrinušića, Crkva je iz državnog proračuna dobila za 2016. godinu 285 milijuna kuna, potom 299 milijuna za 2017., 288 milijuna za 2018. i 299 milijuna kuna u 2019. godini. Planirani iznos za 2020. godinu je 314 milijuna kuna. „Iznosi su određeni na temelju četiri međunarodna ugovora koje Crkva ima potpisane sa Svetom Stolicom“, pojasnio je Zrinušić. Zamjenik ministra naglasio je kako Crkva nije jedina neprofitna organizacija koja prima novac iz državnoga proračuna: „Republika Hrvatska je prvi zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica donijela 2002. prema kojemu su osim Katoličke Crkve i druge vjerske zajednice regulirane tim propisima. Zakon o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija, na snagu je stupio 1. siječnja 2015. godine. Norme iz ovoga zakonodavnoga okvira Republike Hrvatske ne odnose se samo na Katoličku Crkvu, nego i na druge neprofitne organizacije“. Neprofitnih organizacija u Republici Hrvatskoj ima oko 50 tisuća. To ne znači da ih se toliko financira iz državnog proračuna, već se svake godine objavljuju natječaji za povlačenje sredstava iz državnoga proračuna, koja se kasnije raspoređuju i apliciraju po vrstama djelatnosti neprofitnih organizacija, istaknuo je Zrinušić.

Biskup Palić pojasnio je kako Crkva raspodjeljuje novac dobiven iz državnoga proračuna: „Od primljenog iznosa pet posto na godišnjoj razini izdvaja se za funkcioniranje središnjih ustanova Hrvatske biskupske konferencije. Ostali dio raspoređuje se na način da se 30 posto dijeli na zajedničke dijelove 17 biskupija, odnosno 16 biskupija plus Hrvatska redovnička konferencija i 70 posto sredstava dijeli se po broju vjernika u župama“. Istaknuo je da Crkva ništa ne krije što se tiče trošenja sredstava: „Svi podaci su javni. Sve biskupijske ustanove za uzdržavanje klera svoja financijska izvješća dostave središnjoj ustanovi HBK koja te podatke dostavlja Ministarstvu financija“. O plaćanju poreza na milostinju i darove kazao je: „Prvi članak Ugovora o gospodarskim pitanjima između Svete Stolice i Republike Hrvatske kaže da pravne osobe u skladu s odredbama kanonskog prava mogu slobodno primati milostinju i darove vjernika i prihvaćati druge uobičajene oblike prinosa i da se na ta primanja ne primjenjuju odredbe poreznog sustava“.

„Mi svećenici nemamo plaću niti od države niti od svoje biskupije, nego dobivamo mjesečnu nagradu iz župne blagajne. Sva sredstava koja dolaze u župu ulaze u župnu blagajnu. Iz te župne blagajne financiraju se sve potrebe župe i isplaćuje se mjesečna naknada svećenicima koji rade u toj župi. To je osnovni i redoviti način funkcioniranja“, objasnio je vlč. Šreter na koji se način plaćaju svećenici u župama. Kada je riječ o župi kao pravnoj osobi, tada Crkva i dotična župa imaju pravo aplicirati na Ministarstvo i zatražiti financijsku pomoć: „Većina naših crkava su i kulturni spomenici. Kada se oni idu obnavljati, znamo da se tu radi o velikim financijskim sredstvima i iznosima. Tada je dopušteno tražiti pomoć Ministarstva, ali to spada u izvanredne stvari, to nije onaj redoviti način života. Redovito se župa i župnik financiraju iz prihoda svojih vjernika“.

Biskup Palić zaključio je kako sav novac koji Crkva dobije od svojih vjernika, koristi za potrebe određene župe i biskupije u cjelini te istaknuo kako Crkva takse za sakramente ne traži od siromašnih članova, već im izlazi u susret. Što je rad Crkve transparentniji, vjerodostojnost je veća, pojasnio je generalni tajnik HBK.