Početak ovogodišnje korizme bit će obilježen i Danom posta za mir, jer je papa Franjo uputio poticaj vjernicima i svim ljudima dobre volje da se na Čistu srijedu molitvom i postom uključe u borbu protiv „ratnog ludila”. Molitve i post mogu utjecati na zbivanja u svijetu na taj način jer utječu na srca ljudi, njihova promišljanja i odnose, rekao je don Mihovil. „Vjernici najjače mogu pomoći molitvom. Ona mijenja, ona je snaga. Bog ima ogroman utjecaj, ali on poštuje ljudsku slobodu što nekada znači i ljudsku ludost. Zato je na neki način molitva Crkve ta koja mijenja stvari. Možda neće promijeniti fizički tijek povijest, ali Božja milost će uvijek biti bliska poglavito siromasima, strancima, udovicama,… Bog svoj narod neće ostaviti. Mi Hrvati koji smo ne tako davno prošli kroz ratna zbivanja najbolje znamo kako je sada ukrajinskom narodu i želimo im biti blizu. Znamo da nam je Bog pomogao, da nam je bio vjeran, a sigurno će biti i njima”.

Direktor nakladničke kuće Salesiana smatra da je Papin poticaj na molitvu i post upućen svim ljudima jedan vid evangelizacije. „I ljudi koji ne vjeruju suosjećaju, misle, žele nešto napraviti. Stoga Sveti Otac sve potiče da pokušaju učiniti nešto što mogu za drugoga. Tako će se osjećati bolje. Mislim da je to jedan vid jako široke evangelizacije koju Papa na neki način provlači”. Podsjetio je da je u tradiciji Crkve post prisutan kao priprema za velike blagdane, pa i trajanje korizme 40 dana, ali i upozorio da je velika napast današnjeg čovjeka da prilagodi vjeru svojim potrebama i svom mentalitetu. „Post je milost. Smisao posta je da se u srcu otvori prostor za drugoga”, rekao je te dodao da se Gospodin svime koristi da bi nam pomogao. „Pandemija, rat, potres, nisu bili slučajni. Uvijek je to vrijeme buđenja. Kao Crkva smo bili zakazali i bilo je potrebno da se kao zajednica okupimo u molitvi kako bi pitali Gospodina što nam želi reći. Takvi događaji su izazovi za cijelu zajednicu i mi reagiramo kako smo sposobni. Mislim da po završetku pandemije moramo napraviti jedan dobar ispit savjesti kao Crkva i kao društvo. To će nam pomoći da otkrijemo dublji smisao”, rekao je don Mihovil.

Obzirom da se za druge žrtvuju oni koji nemaju dar vjere, od nas kojima je dana živa vjera puno će se više tražiti, rekao je fr. Ivan Dominik. Post i molitva pomažu u promjeni srca koja je najzahtjevnija. „Ljudi izbjegavaju suočavanje sa samim sobom. Često mole za druge, a malo tko moli za sebe, za svoje dublje obraćenje. Nema granica za to dublje obraćenje, i svi bismo trebali moliti na tu nakanu – Bože promijeni moje srce”, rekao je te se osvrnuo na to kakav post treba biti. „Neki mogu činiti velike postove, a neki ne mogu. No, puno je važnije postiti od svoje sebičnosti, od mrmljanja, od zanovijetanja,… Sv. Mala Terezija bila je fizički krhka i nije mogla obavljati velike postove ali je shvatila da može postiti i tako da je prihvaćala nerazumijevanja od svojih sestara. Ona je činila male stvari velikom ljubavlju”.

Govoreći, pak, o spremnosti današnjeg čovjeka na odricanje od neke vrste hrane, odnosno općenito na žrtvu, fr. Ivan Dominik rekao je da sve što čovjek ima nije nužno loše, ali treba biti zahvalan na tome i upotrijebiti to na dobro. „Potrebno je da čovjek bude slobodan i ne navezan. Da bude svjestan da je sve što ima dar od Boga, i ako u nečem oskudijeva da je u slobodi srca postojan u Bogu… Premalo smo svjesni duhovne snage molitve i posta. Oslanjamo se na vlastite snage i gledamo površno stvari koje se događaju u svijetu. Treba gledati dublje na duhovnu pozadinu, da je tu duhovni rat – zlo mrzi čovjeka, a Bog je djelatan i ulazi u ljudsku povijest. Nudi nam novu priliku za promjenu srca i što je naše srce dublje promijenjeno to više smeta đavlu”.

Da post senzibilizira ljudsko srce kako bi osjećalo potrebe drugih ali i poniznost pred Bogom istaknuo je i o. Nikola. „Post uz molitvu rađa plodnošću. Post je u službi ljubavi prema Bogu i čovjeku, i uvijek vodi k predanju Bogu. Bog sigurno ne traži teška odricanja, važno je odricati se i znati zašto se nečega odričem”, rekao je naglašavajući da nas post i nemrs uvijek potiču da upoznamo sami sebe, ali sebe pred Bogom. Među ostalim je pojasnio da post sam po sebi podrazumijeva jednom do sitosti se najesti, a dva puta jesti po malo, dok je nemrs izbjegavanje mesne hrane, jer je potrebno „osjetiti težinu neredovitosti, manjkavosti nečega na što smo navikli”.

Korizma nas, kako je rekao o. Nikola, priprema na svetkovinu Uskrsa, proslavu Kristove pobjede nad zlom i smrću. Bez obzira na prijetnje bolesti, potresa, rata kršćani bi trebali imati mir u srcu i pouzdanje da Bog vodi posljednju riječ. „Uskrsnuće je nešto što čovjek prihvaća vjerom. Možemo biti maleni i ponizni i priznati da naša vjera nije dovoljno jaka, da ovisimo o zemaljskim stvarnostima. Strah je sastavni dio našega života i ne treba ga negirati. Ako je uistinu Isus uskrsnuo to mora biti moje iskustvo, ali ako je to vjera Crkve i ja u tome nemam upliva onda nema toga što će nadvladati strah u meni. Korizma je sveto vrijeme kojemu treba pristupiti suočavajući se sa svojim životom”, poručio je o. Nikola.