Dr. Stjepo Bartulica, koji je inače profesor na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, pojasnio je razloge osobnog podržavanja zakonskog prijedloga Hrvatskih suverenista o zaštiti života o kojem se, od početka ovog tjedna, dosta govori i raspravlja u njašoj zemlji.

On načelno pozdravlja svaku inicijativu koja ide u tom smjeru ‘da se zaštiti život od začeća’ jer je to prema Bartulici jako važna tema koja se dugo odgađa u hrvatskome političkom prostoru.

Stjepo Bartulica

“Znamo da imamo presudu Ustavnog suda koja, među ostalim, traži da se izradi novi zakon. Sama presuda ima mnogo nedostataka, međutim, kao uvjereni ‘prolifer’ uvijek ću se založiti da ova tema dobije pažnju koju zaslužuje.”

Dodao je da što se inače tiče pobačaja u Hrvatskoj misli da je moralno načelo takvo da nitko ne smije odlučivati tko će živjeti, a tko ne.

“Imamo jako puno iskustva iz povijesti da takva društva loše prođu. Mislim da ovi koji su na ‘pro-choice’ takozvanoj strani nisu ni svjesni s kakvim to idejama dijele naše društvo.”

Ovdje je hrvatski parlamentarac naveo onaj krajnji primjer ‘hitlerove njemačke’ u kojoj nije svaki život bio svet, već se odlučivalo tko će živjeti.

S obzirom da je osjetljiva tema smatra, uz to, da se ta zakonska inicijativa mogla nešto bolje pripremiti i da se šire obuhvati tema zaštite života jer nije lako prikupiti potrebnih 30 zastupničkih potpisa za njezino prihvaćanje u daljnji parlamentarni rad.

“Na žalost, dekalrirani kršćani do sada su malo činili po ovom pitanju i moj dojam je da ova inicijativa neće uspjeti, po svemu sudeći, i sakupiti 30 potrebnih potpisa. Međutim, treba ustrajati. Ja sam za takozvani razboriti pristup koji strpljivo traži saveznike”, rekao je Bartulica i dalje upozorio:

“To je pitanje gdje nema kompromisa, ili će se netko roditi ili neće. Evo, mi smo svi sretni ovdje, rodili smo se, živi smo, međutim na žalost, mnogi neće biti. I to tako treba postaviti. Možemo imati zemlju blagostanja, ali ako je i dalje ovako da ubijamo djecu bez ikakvih sankcija, onda to neće biti sretno društvo.”

Petar Krešimir Hodžić

Crkva po tom pitanju ne može ostati po strani – potvrdio je dr. Petar Krešimir Hodžić – jer svaki vjernik jest Crkva. Osvjestio je i da to, u konačnici, nije samo vjersko pitanje, a što se često baš takvim želi prikazati.

Progovorio je HKR-ov sugovornik i osnovom svoje temeljne medicinske struke:

“Nema tu nikakave dileme, postoji samo jedan trenutak prije kojega čovjeka, osobe, nije bilo i trenutak nakon kojega postoji čovjek.”

I od tada nadalje, kao organizirana struktura on se razvija, raste, te se prilagođuje okolini kao jedan organizirani sustav kojemu je u genima sve upisano i koji je posve različit od genskog sustava majka. To je posve nova jedinka, nova osoba. Dakle, samo je taj jedan trenutak ključan, a to je začeće, rekao je, uz ostalo, dr. Hodžić i nastavio:

Ustavni sud je od medicinskih fakulteta u Hrvatskoj dobio jasan znanstveni stav ‘kad život počinje’. Nije ni na Saboru, ni na bilo kojoj drugoj instituciji, da to određuje. Određena institucija može samo prepoznat stvarnost i činjenicu takvu kakva jest, poručio je voditelj Ureda za život i obitelj Hrvatske biskupske konfeerncije.

Zahvaljujući počecima Inicijative ’40 dana za život’ kod nas 2014. godine danas je u Hrvatskoj govor o ovome najvećem problemu današnjice na jednoj jako dobroj razini, ocjenio je Ante Čaljkušić, ujedno, poručujući:

“To je tema broj jedan i nema onoga potresa niti nema one pandemije koji se može usporediti s problemom pobačaja. Ovo je glavni problem današnjice. To je temelj svega što gradimo. Ako vrednujemo ljudski život od začeća do prirodne smrti, to je jedan zdravi temelj za jedan zdravi poredak vrijednosti, jer smo mi svjedoci kako je danas iskrivljen sustav vrijednosti.”

Trebamo djelovati cjelokupno – rekao je Čaljkušić – a to znači “što mi možemo učiniti za svako začeto dijete i što mi možemo učiniti da štitimo dostojanstvo majčinstva i očinstva”.

Što za njih možemo konkretno učiniti, upitao se te pokušao dati jedan svoj odgovor:

“Vidimo da smo svjedoci koliko se odjednom, hvala Bogu dragom, nađe materijalnih sredstva za pomoć stradalima u potresu, stradalima u poplavama, a isto tako koliko se našlo novaca za spriječavanje ove pandemije.”

Ante Čaljkušić

“To je solidarnost kakva treba biti, a – opet – kao kršćansko društvo, civilizirano društvo 21. stoljeća, s katoličkim nasljeđem, pozvani smo uložiti sve moguće napore, sva moguća sredstva za brigu o začetoj djeci”, poziva predsjednik Udruge ‘Hrvatska za Život’.

Posvjedočio je ovdje kako je njihova udruga u hrvatskome narodu spasila više od stotinu djece.

No, te majke kojima su pomogli kažu kako im je najvažnije u tom trenutku bilo to što nisu bile ostavljene same i da su ih mogli saslušati.

Materijalne stvari su im bile sekundarne, nastavio je HKR-ov sugovornik iz apostolata nerođenih:

“Nekima smo pomogli u režijama, plaćanju stanarine, obnovi kuće, daljnjem školovanju ili nalaženju posla, no rekle su nam majke da je to bilo sporedno, a zapravo najviše im je bilo važno da se osjećaju voljene i ljubljene”, zaključio je Čaljkušić u emisiji – urednika Ivana Taševa – u kojoj je također istaknuto da je sve veći broj mladih u ‘pro-life’ pokretu i u Hrvatskoj i u svijetu, a što je veliki znak nade suvremenog svijeta.