Bezgrešna znak nade za sve žive

1. “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” (Lk 1,28).
Ovim riječima Arkanđela Gabrijela više se puta dnevno obraćamo Djevici Mariji. Danas ih ponavljamo živom radošću, o svetkovini Bezgrešnoga začeća, spominjući se 8. prosinca 1854., kada je blaženi Pio IX. proglasio ovu divnu dogmu katoličke vjere, upravo u ovoj vatikanskoj bazilici.
Srdačno pozdravljam sve koji su danas ovamo pristigli, posebice predstavnike nacionalnih marioloških udruga, koji su sudjelovali u Međunarodnom mariološkom kongresu, što ga je organizirala Papinska marijanska akademija.
Pozdravljam potom i sve vas ovdje prisutne, braćo i sestre, koji ste došli odati sinovsko štovanje Bezgrešnoj Djevici. Na osobiti način pozdravljam gospodina kardinala Camilla Ruinija, kojemu ponovno upućujem svoje najsrdačnije čestitke u povodu njegova svećeničkoga jubileja, izričući mu i svu svoju zahvalnost za službu što ju je do sada vršio i nastavlja vršiti u Crkvi kao moj generalni vikar za Rimsku biskupiju te kao predsjednik Talijanske biskupske konferencije.

2. Kako li je veliko otajstvo Bezgrešnoga začeća što nam ga današnje bogoslužje predstavlja! Otajstvo koje ne prestaje poticati kontemplaciju vjernika i nadahnjuje promišljanje teologa. Tema spomenutoga Kongresa – “Marija iz Nazareta prihvaća Sina Božjega u povijesti” – omogućila je produbljenje nauka o Marijinu Bezgrešnom začeću kao pretpostavci za prihvaćanje utjelovljene Božje Riječi, Spasitelja ljudskoga roda, u njezinu djevičanskom krilu.
“Milosti puna” (grč. keharitomene): ovim naslovom, prema grčkome izvorniku Lukina evanđelja, Anđeo se obraća Mariji. To je ime kojim je Bog, preko svoga glasnika, htio označiti Djevicu. Na taj je način On uvijek, od vijeka, mislio o njoj i tako ju je vidio.

3. U hvalospjevu iz Poslanice Efežanima, što smo ga malo prije čuli, apostol izriče hvalu Bogu Ocu koji “nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu” (1,3). Takvim sasvim osobitim blagoslovom Bog je gledao na Mariju od početka vremena! Uistinu blažena, Marija, među ženama (usp. Lk 1,42)!
Otac ju je izabrao u Kristu prije postanka svijeta da bude sveta i bez mane pred njim; u ljubavi je predodredi kao prvinu posinstva, po Isusu Kristu (usp. Ef 1,4-5).

4. Predodređenje Marijino, kao i predodređenje svakoga od nas, ovisi o predodređenju Sina. Krist je onaj “rod” ženin koji će “glavu zatirati” staroj zmiji, kako to piše u Knjizi Postanka (usp. Post 3,15); On je Jaganjac “bez mane” (usp. Izl 12,5; 1 Pt 1,19), zaklan poradi otkupljenja čovječanstva iz grijeha.
Imajući unaprijed u vidu Njegovu spasonosnu smrt, Marija, Njegova Majka, očuvana je od istočnoga i od svakoga drugog grijeha. U pobjedi novoga Adama svoje mjesto ima i pobjeda nove Eve, majke otkupljenih. Bezgrešna je tako znak nade za sve žive koji su pobijedili sotonu krvlju Jaganjčevom (usp. Otk 12,11).

5. Razmišljamo danas o poniznoj djevojci iz Nazareta, svetoj i bez mane pred Bogom, u ljubavi (usp. Ef 1,4), u onoj “ljubavi” koja je u svome prvom izvorištu Bog sam, jedan i trojstven.
Uzvišeno djelo Presvetoga Trojstva je Bezgrešno začeće Otkupiteljeve Majke! Pio IX., u buli Ineffabilis Deus, podsjeća da je Svemogući “jednom te istom uredbom odredio postanak Marijin i utjelovljenje božanske Mudrosti” (Pii IX Pontificis Maximi Acta, Pars prima, str. 559).
Djevičino “neka mi bude” kao odgovor na navještaj Anđelov smješta se u konkretnost našega zemaljskog stanja, u ponizno pristajanje uz božansku volju da spasi čovječanstvo, ne od povijesti, nego unutar povijesti. Doista, očuvana neokaljana od svake mrlje istočnoga grijeha, “nova Eva” na jedinstveni je način blagoslovljena djelom Krista, savršenog Posrednika i Otkupitelja. Prva otkupljena po svome Sinu, dionica u punini na njegovoj svetosti, Ona je već ono što čitava Crkva želi biti i čemu se nada. Ona je eshatološka slika Crkve.

6. Stoga Bezgrešna, koja “označuje Crkvu, zaručnicu Kristovu, ljepotu bez ljage i bore” (Predslovlje današnje svetkovine), ide ispred Naroda Božjega, na hodočašću vjere prema Kraljevstvu nebeskom (usp. Lumen gentium, 58; Enciklika Redemptoris Mater, 2).
U Bezgrešnom začeću Marijinu Crkva u svome najizvrsnijem udu gleda odsjaj spasenjske milosti Uskrsa.
U događaju Utjelovljenja susreće nerazdvojno povezane Sina i Majku: “Njega koji je njezin Gospodin i njezina glava i nju koja, izgovarajući prvo ‘neka mi bude’ Novoga saveza, označuje da je istovremeno i zaručnica i majka” (Redemptoris Mater, 1).

7. Bezgrešna Djevice, od Boga predodređena iznad svakoga drugoga stvorenja kao odvjetnica milosti i uzor svetosti njegovu narodu, obnavljam danas na osobiti način posvetu čitave Crkve Tebi.
Budi Ti ona koja će voditi njegove sinove na hodočašću vjere, čineći ih još poslušnijima i vjernijima Riječi Božjoj.
Budi Ti ona koja će pratiti svakoga kršćanina na putu obraćenja i svetosti, u borbi protiv grijeha i u potrazi za istinskom ljepotom, koja je uvijek otisak i odsjaj božanske Ljepote.
Budi ti, također, ona koja će izmoliti mir i spasenje za sve narode.
Vječni Otac, koji je htio da Ti budeš bezgrešna Majka Otkupiteljeva, neka po Tebi i u naše vrijeme obnovi čudesna djela svoje milosrdne ljubavi. Amen!

Papine riječi uz molitvu Anđeo Gospodnji

1. Sva si lijepa, o Marijo!
Već je prošlo sto pedeset godina otkako je blaženi Pio IX. proglasio dogmu o Bezgrešnom začeću Blažene Djevice.

Povlastica da bude očuvana od istočnoga grijeha znači da je Ona prva koju je njezin Sin otkupio. Njezina uzvišena ljepota, odsjaj ljepote Kristove, za sve je vjernike zalog pobjede božanske Milosti nad grijehom i smrću.

2. Bezgrešno začeće ističe se kao svjetionik za čovječanstvo svakoga vremena. Na početku trećega tisućljeća ono nas upućuje da svoju vjeru i nadu položimo u Boga, u njegovo spasenje i u život vječni. Ono na osobiti način osvjetljava put Crkve zauzete u novoj evangelizaciji.

3. Ovoga poslijepodneva, prilikom tradicionalnoga odavanja počasti Djevici na Piazza di Spagna, povjeriti ću grad Rim i čitav svijet Njoj, Bezgrešnoj Majci Riječi koja je postala čovjekom. Njezinu se moćnu zagovoru sinovskim povjerenje sada utječemo moleći Anđeo Gospodnji.

Nakon Angelusa – Apel za mir u Iraku

Sinoć je u Mosulu u Iraku uništena jedna crkva armenskih katolika kao i kaldejski nadbiskupski dvor. Izražavam svoju blizinu duhom vjernicima, potresenim tim napadom, te molim Gospodina, po zagovoru Bezgrešne Djevice, da dragi irački narod konačno nađe pomirenje i mir.