Uvodeći u slavlje, biskup je pozvao okupljeni vjernički puk da osjećaje božićne radosti izraze i pjesmom, pridružujući se zajedničkom pjevanju koje je predvodio Katedralni zbor, te da se u svojim molitvama spomenu naroda Ukrajine, kao i svih ostalih naroda koji žive pritisnuti strahotama rata.

Nakon evanđeoskog ulomka kojega je otpjevao đakon Antonio Ihaz, biskup Ivan uputio je svoju homiliju. „Toliko nas je toga u vremenu Došašća vodilo do slavlja ove noći. I s puno je razloga nazivamo ‘svetom’. Ne želimo je ostaviti da bude tek jedna među noćima, pribrojena prolaznosti našega vremena, već u njoj želimo prepoznati sadržaj i istinu koja nas rasvjetljuje i ispunja, i daje snagu cijelom našem životu, njegovu najdubljem smislu i svemu što naše postojanje čini ljudskim životom“, rekao je biskup na početku svoje homilije.

Kao kršćanska zajednica trebamo se truditi da nam božićna slavlja uvijek sačuvaju ono prvotno, vjerničko nadahnuće i vrijednost – ukazao je biskup, da nam ono izvanjsko ne odvrati pažnju, nego nam pomogne ‘proživjeti Božić u njegovu istinskom, svetom i kršćanskom smislu, tako da i naša radost ne bude površna već duboka’. „Zato nas glas Crkve uvijek vodi do samih izvora, da se ne dogodi da nam Božić postane ili ostane tek bajkovita idila, poput nekog filmskog prizora, pa nam istina Božića počne nalikovati na neku projekciju naših želja, neki oblik kreiranja ‘virtualnoga svijeta’. I, unatoč svim izvanjskim poticajima i ozračju, sve ostane nedovoljno snažno da nas motivira i povede stazom onog pravog, iskrenog i životnog svjedočenja kršćanske vjere i ljubavi“, rekao je biskup Ćurić.

Posvijestio je kako u Kristovu rođenju u Betlehemu prepoznajemo ‘stvarni događaj’. „Bog – neizmjeran i vječan, potpuna punina života, čisto i savršeno postojanje, čini sasvim izvanredan korak – uzima na sebe ljudsku narav, rađa se određen zemaljskim granicama vremena i povijesti. Božji Sin u krilu Djevice Marije u Betlehemu postaje ‘Sin čovječji’. Zato, nikad ne možemo istinski ući u Božić bez tog oslonca, jer se u dubini istine Božića trebamo uvijek sjetiti da Kristovo rođenje nikako nije neki izvanpovijesni mit. Ali nije ni samo puki povijesni datum“, naglasio je biskup, podsjećajući na riječi pape Benedikta XVI. koji je kazao kako slavlje Božića nije „jednostavno obljetnica Isusova rođenja, već je proslava otajstva koje označava i nastavlja označavati povijest: Bog je došao i nastanio se među nama“.

Nadalje, biskup je istaknuo realizam kojim progovara navještaj svetopisamske riječi, kada prorok Izaija promatra stvarno iskustvo svoga naroda. Ne bježi od priznanja tame, ropstva, njegova „teškog jarma“ i poniženja. I mjesta gdje su nastanjeni naziva „mrklim krajem“, područjem koje najviše obilježava smrt. „U takvo stanje izraelske povijesti prorok donosi navještaj spasenja: Bog će obasjati svoj narod. Na Novorođenomu neće biti tek neka obnovljena snaga kralja Davida, već ‘Bog silni, Otac vječni, Knez mira’. Za razliku od kraljeva koji su mir donosili i osiguravali vojnom silom, Emanuel koga prorok naviješta vladat će ‘u pravu i pravednosti’, čije je prvo i osnovno jamstvo Božja ‘pri­vržena ljubav’, ona koja nema kraja i koja nikad ne prestaje“, rekao je biskup, dodajući kako za prihvaćanje takvog navještaja valja promijeniti srce, osloboditi se uskogrudnosti i prihvatiti Boga koji svojim utjelovljenjem ulazi u ljudsku povijest.

Okupljenim vjernicima naglasio je kako istinski Božić uvijek uključuje i obraćenje, promjenu, zaokret prema Božjim koracima: „Sada po Bogočovjeku Isusu Kristu čovjek obnavlja svoje zajedništvo s Bogom i vjerom započinje hod u blagoslovljenoj istini spasenja. Iz toga nam dolazi poziv da u svjetlu događaja Božića i njegova otajstva obnovljenom jasnoćom prihvatimo istinu da je čovjek stvoren „na sliku Božju“ i da je pozvan svojim postojanjem, životom i djelima otkrivati istinu toga dostojanstva i njome rasvjetljavati sve dimenzije svoga života – sva svoja iskustva, uzajamne odnose; svoje ideale i nadanja, svoja razočaranja, strah, iskustva zla i grijeha“, rekao je te pozvao da poput pastira, polazeći iz sasvim konkretnih prilika svoga života, pokušaju pronaći svoje mjesto u događaju Božića, pred jaslicama u koje je položen Spasitelj svijeta.

Na kraju svoje homilije biskup je potaknuo okupljene da s novim, obnovljenim žarom prime na dar novorođenoga Spasitelja i obnovljena srca ponesu tri poziva: poziv otvorenosti i prihvaćanja Božjih djelâ, poziv naviještanja i svjedočenja te poziv solidarnosti i nasljedovanja Božje ljubavi. „Prigrlimo novorođenoga Spasitelja! Ponesimo ga u svoj zavičaj i svoj narod, u svoje ‘radosti i nade, žalosti i tjeskobe’, u sva svoja zajedništva. Da nam nikad ne prestane svijetliti i grijati nas divna, neprolazna istina: U Isusu Kristu vječni je Bog doista Emanuel – S nama Bog, sada i u vječnosti“.

Prije završnog svečanog blagoslova biskup je okupljenima naglasio kako je Božić događaj, istina, otajstvo našega spasenja i da to čvrsto prihvate, svjedoče na blagoslov i radost cijeloga svijeta, koracima svoje ljubavi, na tragu jednostavnosti, blizine i požrtvovnosti koju nam je Bog objavio i darovao po Isusu Kristu. U ime nadbiskupa Đure Hranića, nadbiskupa u miru Marina Srakića, u svoje osobno te u ime svih prisutnih svećenika svima je čestitao Božić, uz želje da božićne čestitke prenesu svojim obiteljima, a u ovom božićnom vremenu u svojim se molitvama spomenu svih onih koji su pogođeni ratom, svih patnika, bolesnika i usamljenika.